Video
Bugarska ima 259 kilometara dugu granicu prema Turskoj, pri tome je i zemlja-članica Evropske unije, ali novi izbeglički talas tu zemlju za sada zaobilazi i za to postoji više razloga.
Oktobar 2019. Jedna njemačka delegacija je u posjeti bugarskom premijeru Bojku Borisovom. Gosti iz Njemačke su bili prilično iznenađeni kad je Borisov lično podigao slušalicu nakon što mu je zazvonio telefon i čak uključio razglas. „Gospodine Borisov, na turskoj granici je sve mirno“, izvještava jedan dežurni službenik pogranične policije.
– Svakog dana u 9 sati dobijam izveštaj s granice – objašnjava Borisov svojim gostima. „Pa ja moram da štitim naše EU-granice. Tu čekaju milioni izbjeglica koji žele doći u Evropu“, dodaje premijer. Onda priča o svojim dugogodišnjim i ne uvjek jednostavnom odnosima s turskim predsjednikom Erdoganom.
U tom odnosu Borisov igra ulogu dobrog komšije, nekoga ko je jedini evropski šef vlade koji koliko-toliko može normalno da komunicira s Erdoganom i koji je u stanju da održi izbjeglički pakt u interesu EU, piše “Dojče vele“
Pet mjeseci kasnije taj pakt je pred raspadom. Hiljade izbeglica pokušavaju da iz Turske pređu u Grčku. Ali na tursko-bugarskoj granici i dalje je sve mirno. Zašto je to tako?
Odgovor na to pitanje je složen. Svakako da tu određenu ulogu igra „muško prijateljstvo“ Borisova i Erdogana. Njih dvojca se poznaju još iz vremena kada su bili gradonačelnici – Sofije i Istanbula. O tom vremenu Borisov kaže: „Tajip je dobar tip, mi smo čak zajedno igrali fudbal.“ To su detalji koji ponekad mnogo odaju: sličan mentalitet, sličan govor tela, poza svemoćnog vladara.
Za Borisova odnosi s velikim susjedom na jugu imaju veliko značenje. Kako bi zadovoljio Erdogana on je čak spreman da kritičare turskog režima izruči Ankari. To je doduše u suprotnosti s međunarodnim pravom, ali za njega to ima sporedni značaj. Najvažnije je da Turska „ne otvori branu“, kako to Borisov često formuliše svojoj domaćoj publici. Ta taktika očigledno je uspješna: bugarski mediji javljaju da turske vlasti izbeglice namjerno usmeravaju u pravcu Grčke, a ne Bugarske.
No bugarski mediji izveštavaju o još jednom razlogu za mir na granici. Među migrantima Bugarska naime uživa veoma loš glas kao tranzitna zemlja na putu prema zapadu. Mnogo je izvještaja o tome da policija maltretira i tuče izbjeglice koje su ilegalno prešle granicu, da pljačka i šikanira, da ih samozvane „građanske straže“ hapse i tuku. U jednom intervjuu za televiziju „bTV“ prošlog vikenda, jedan čovjek iz Avganistana, koji se predstavio kao Mohamed, izjavio je: „Mnogi moji prijatelji koji su otišli u Evropu, su upozorili: Ne idi preko Bugarske, tamo su brutalni! Policija tuče, kazne su velike!“
Većina stanovnika u Bugarskoj ima izrazito negativan stav prema muslimanskim migrantima. U javnom prostoru su u opticaju ne samo otvoreno rasistički stavovi, već i najnevjerovatnije teorije zavjere o tome da dramatičan odlazak hrišćanskog stanovništva otvara prostor za masovno naseljavanje muslimana.
„Preseljenje naroda kojim upravlja Džordž Soros“ se stalno ističe kao velika opasnost za zemlju. Migranti su u Bugarskoj nepo Pritom je Bugarska za njih samo tranzitna zemlja. S obzirom na to da ona nije članica Šengenskog sporazuma, već samo članica EU, Bugarska za migrante nije toliko atraktivna kao Grčka. A osim toga, i ruta kroz tu zemlju je duža. Stoga su izbjeglički centri tamo poluprazni, a neki izveštaji govore da ako neko i dođe, taj brzo biva propušten do granice sa Srbijom. Vlasti su čak veoma ponosne na to što je njihovo postupanje prema migrantima „tako efikasno“.željni. To bi tako trebalo i da ostane, jasna je poruka bugarskog premijera domaćoj javnosti. A takvu poruku on šalje i svojoj posetom Erdoganu u ponedjeljak. Borisov, međutim, ima veće ambicije. On se nada da bi kao posrednik i pomiritelj između EU i Ankare mogao da računa s nekim protivuslugama. Borisov je to tokom posete njemačke delegacije u oktobru sasvim neuvijeno izjavio: „Ja štitim naše granice, pa bi zato Bugarska trebalo da bude primljena u Šengen i u evrozonu.“
Preporučeno
Od početka nove izbjegličke krize, Borisov je prvi evropski premijer koji se susreće s Erdoganom.
