Rob je Muse koristio da upravlja oglasom i komunikacijom sa potencijalnim kupcima. Problem je, međutim, nastao kada je Muse prihvatio ponudu koju Rob nije želio da prihvati, a zatim kupcu poslao informacije potrebne za preuzimanje predmeta.
,,IMAO SAM SREĆE ŠTO ŽIVIM U ZGRADI SA OBEZBJEĐENJEM”
Kupac je, ne znajući da Rob nije lično potvrdio dogovor, došao do njegove zgrade. Rob je tek naknadno saznao šta se dogodilo, prenosi B92.
Situacija je postala još bizarnija kada je Muse nastavio da komunicira sa kupcem i praktično potvrdio da je stigao na dogovoreno mjesto.
Rob je rekao da je imao sreće što živi u zgradi sa obezbjeđenjem.
META SE OGRADILA
Rob je kasnije objasnio da je prilikom podešavanja uključio opciju ,,Allow Always“, ali da nije očekivao da ona znači i automatsko prihvatanje ponuda i dijeljenje adrese.
Meta je potom saopštila da Muse jeste postupao u skladu sa podešenim dozvolama, ali da način na koji su one predstavljene korisniku može biti jasniji.
VAŽNO PITANJE
Slučaj je otvorio važno pitanje za sve AI agente koji dobijaju mogućnost da samostalno komuniciraju sa drugim ljudima i obavljaju poslove u ime korisnika. Kada agent može da pregovara, prihvati ponudu i podijeli lične podatke, granica između ,,pomoći” i samostalnog djelovanja postaje mnogo važnija.
Rob je nakon svega predložio i jednostavno rješenje: poruke koje šalje AI trebalo bi jasno označiti, kako bi druga strana znala da ne komunicira direktno sa čovjekom. Njegov slučaj je u međuvremenu dobio srećan epilog, pošto je kupac kasnije ponovo došao i kupio drugi predmet.
Preporučeno
















