Svi koji su pratili „Evroviziju“ slažu se da su djevojke iz grupe „Hurricane“ djelovale kao pravi uragan. Trebalo je mnogo energije i odlične kondicije da bi se odgovorilo na sve zahtjeve koji su bili pred učesnicima. Gledajući Sanju, Ivanu i Kseniju, ni na trenutak ne biste pomislili da neka od njih dan počinje uzimanjem ljeka. O svom zdravstvenom problemu Sanja kaže:

“Žao mi je što se hašimoto predstavlja kao bauk, a u stvari je stanje sa kojim se može sasvim dobro živjeti. Najneprijatnija je, u stvari, činjenica da morate da uzimate terapiju dok ste živi, ali ako ljudi svakog jutra piju kafu, zašto ja pola sata prije doručka ne bih popila jednu tableticu? Jednostavnije rečeno, kad doživite stres ili se duže vrijeme nervirate, a moguće je i da imunitet „zabaguje“, u tijelu počnu da se stvaraju antitela koja štitnu žlijezdu doživljavaju kao neprijatelja. Ta „vojska antitijela“ pokušava da je uništi, nesvjesna da je riječ o vitalnom dijelu organizma. Kad je znatnije ugroze, ona prestane da luči hormone, pa hipofiza upozorava organizam da nešto nije u redu. Već stvorena antitijela ne mogu da nestanu, ali možete da ih smanjite tako što pijete hormone koje bi, da je sve u redu, proizvodila štitna žlijezda. Upravo zato govorimo o neizlečivom stanju”.

Prije nego što je Sanji, prije nešto manje od dvije godine, dijagnostikovan Hašimoto sindrom, dešavalo se da bude toliko umorna da najradije ne bi ni ustala iz kreveta. Ipak, glavni znak da nešto nije u redu bile su dramatične promjene raspoloženja.

“Bila sam vrlo nesrećna iako sam, u suštini, na svim životnim poljima bila zadovoljna. Mislila sam da je psiha glavni krivac što se fizički osjećam loše, a situacija je bila obrnuta. Smetalo mi je što sam do te mjere razdražljiva, da je svaka sitnica mogla da me iznervira. Inače nisam takva. Pomislila sam da postoji problem sa ženskim hormonima, pa sam rješenje prvo potražila kod ginekologa. Srećom, njoj je zbog sopstvenog iskustva bilo jasno o čemu pričam, pa mi je predložila da proverim štitnu žlijezdu”.

Čim je počela da uzima terapiju, za koju kaže da je minimalna, Sanjino raspoloženje znatno se promijenilo. U svakom trenutku ima rezerve lijeka, a redovno uzima i D vitamin, kao i suplemente koji sadrže selen, magnezijum i cink.

“Nerviranje svakom čovjeku stvara zdravstvene probleme, a nama sa Hašimoto sindromom naročito. Zato nastojim da, koliko god je moguće, zadržim pribranost. Uz to, trudim se da vodim zdrav život, ali moram priznati da mi ne uspijeva baš uvijek. (smijeh) Još prije dvije godine počela sam da ishranu dovodim u red, jer su se pojavili problemi s težinom. Ne odgovaraju mi namirnice koje sadrže gluten, a mliječne proizvode sam svela na minimum jer mi smetaju, mada jogurt obožavam. Međutim, još nailaze periodi kada ne mogu da odolim „brzoj hrani“. Igrom slučaja, najviše volim upravo ono za šta će svaki ljekar ili nutricionista reći „ne, nikako“. Kad želja nadvlada, već sjutradan izgledam kao balon, jer moj organizam zadržava veliku količinu vode. Zato se odmah vraćam na pravi put, pa jedem ono što se svima savjetuje, a i vježbam”.