Od komičnog Bogoljuba Šaulića iz “Audicije”, preko poručnika Safeta Pašića iz čuvenog filma Rajka Grlića “Karaula”, do “bosanskog Renea” u seriji “Konak kod Hilmije”, uloge su koje je poznati glumac Emir Hadžihafizbegović dočarao maestralno. Karijera duga više od tri decenije satkana je od plejade različitih likova u kojima je iznova prikazivao novo lice.

Ovaj vrhunski komičar dokazao je da se odlično snalazi i u ostalim žanrovima, o čemu svjedoči zanimljiv podatak, da je najveće svjetske nagrade osvajao upravo tumačeći ozbiljne psihološke likove u potresnim dramama. Najnovija priča u kojoj je slavni bosanskohercegovački umjetnik pokazao talenat, “Konak kod Hilmije”, doživjela je drugu sezonu i oduševila publiku u regionu.

“Uvijek mi je neugodno da govorim o nekom projektu kad sam nosilac glavne uloge. Zato ću se poslužiti statistikom kako bih objasnio uspjeh prve sezone. Šerovi su bili fenomenalni, gledanost ogromna, u jednom trenutku veća čak i od Drugog dnevnika. To je zato što 30 godina na televiziji u domenu serijskog programa nismo imali priču o Drugom svjetskom ratu”, objašnjava za Novosti Hadžihafizbegović.

“Taj istorijski period je pikantan, i cijela priča, od napada Hitlera na Poljsku pa do dana kada je na Nagasaki bačena atomska bomba, privlači gledaoce.”

Čim se pojavila na malom ekranu, komedija o sarajevskom ugostitelju Hilmiji Frlju poređena je s nezaboravnom britanskom humorističkom serijom “Alo, alo”, ali glumac za to ne mari.

“Pa, neka je! Dok mi vodimo ovaj razgovor, negdje se na sto mjesta igraju djela Šekspira i Gogolja. Godinama se snimaju triler-filmovi sličnog sadržaja. Je li jeresno snimati balkanski rimejk serije “Alo, alo”?”, pita se glumac, i dodaje da mu je drago što je “Konak kod Hilmije” okupio kvalitetnu ekipu iz regiona.

“Prirodnije je da Bojan Perić, Tarik Filipović i ja radimo zajedno nego da dođe neki Rumun, Bugarin ili Skandinavac. Za moje filmove i serije nisu potrebni titlovi ni u Zagrebu ni u Beogradu”, dodaje on.

Hadžihafizbegović naglašava i da su teme prikazane u seriji, čija se radnja odigrava od 1941. do 1945. godine, i danas aktuelne.

“Naigrao sam se komičnih likova, ali posjedujem dugačak spisak uloga koje su teške, psihološke. Iako nisam vaspitan da pričam u prvom licu jednine, moraću da se pohvalim, jer su rijetki glumci koji su tumačili tako širok dijapazon karaktera kao ja. Nije lako biti dobar u svakom žanru”, kaže glumac koji je osvojio Zlatnog lava u Veneciji za rolu u filmu “Takva su pravila”.

“Na ovim surovim balkanskim prostorima iste replike se izgovaraju već 100 godina. Kad stanemo pred kameru i počnemo da igramo po tekstu Feđe Isovića, zapravo vidimo da su to riječi iz 2018. Povampireni nacionalizmi i fašizmi još su u tragovima. Odgovorno tvrdim da je u eks-Jugoslaviji odnos dobrih i loših ljudi 90 prema 10 odsto. Nalazimo se pod tiranijom ogromne manjine. Ova serija govori o tome kako da se napravi civilizacijski preokret i da dobro postane aktivno, a zlo pasivno”, navodi glumac.

Kroz kafanu glavnog junaka prolaze ustaše, partizani, četnici, Njemci, Albanci i raznorazni izdajnici, a naš sagovornik naglašava da je serija politički nekorektna prema svima.

“Baš zato je dobra, jer nikog nismo štedjeli. Već su se našli moralni svetionici i puritanci da pišu kritike na ‘Hilmijin’ račun, a one dolaze iz nacionalističkih krugova. Mi ovdje ‘razvaljujemo’ sve ‘loše momke’, ali kroz humor. Najviše me je strah da oni ne postanu simpatični, a na dobrom su putu ta to budu”, priča Emir kroz osmjeh.

Na pitanje ko bi u današnjem modernom dobu bio Hilmija i gdje bi se nalazio konak, nije dao odgovor, ali glumac kaže da se “sve prepoznaje”.

“Gledaoci su ti koji prave poređenja između likova koje gledaju u seriji i današnjih. Život je surov, ali iz te surovosti nekad nastane sjajna komedija. Kad dobro analizirate film ‘Maratonci trče počasni krug’ shvatate da je u pitanju tragedija. Ipak, mi pamtimo replike i smijemo se. Takođe, ‘Ko to tamo pjeva’ je tužan film. Miks tragičnog i komičnog će na ovim prostorima trajati dugo posle nas, i u tome je draž ‘Konaka’. Jer, gdje prestaje logika, tu počinje Balkan”, rekao je Emir.

“Pobjednički dvojac” – scenarista Feđa Isović i reditelj Elmir Jukić, tvorci komedije “Lud, zbunjen, normalan”, bili su mu dovoljan garant da će novi projekat biti uspješan.

“Isović je genijalac o kome treba napraviti dokumentarac. Posle 270 epizoda serije ‘Lud, zbunjen, normalan’ mislio sam da će se na scenariju za ‘Hilmijin konak’, koji je pisao paralelno, vidjeti da se umorio. Međutim, ovo je naprosto fantastično. On zna da napravi zaplet, vodviljski je pisac. Takođe, Jukić je sjajan reditelj i u jugoistočnoj Evropi jedan od najangažovanijih”, priča Emir.

“Svi kolektivni poslovi traže atmosferu. Ako ona izostane, ako ima sujete i onih što misle da su pametniji od kolega, to se vidi na ekranu. Ponosan sam što je ovu seriju stvarala porodica iz Beograda, Zagreba, Sarajeva i Skoplja. U glumi nacionalnost nije bitna. Kad se rađa projekat s našeg jezičkog područja važno je da se okupe najkvalitetniji ljudi iz regiona. Tada nastaje najukusnija torta”, dodaje on.

Naslovnog junaka opisuje kao šereta, antifašistu, zatečenog u opasnom istorijskom trenutku, koji pokušava da spase svoj biznis i sačuva porodicu a da pritom ostane moralan.

“Našao se u jednom karakazanu, kako mi to u Bosni kažemo, gdje je sa svakim blizak, a ni sa kim iskren. U suštini je dobrica i smatram da ljudi poput njega popravljaju svijet”, zaključuje glumac.

Izvor: Novosti