SAD su poslednjih deste godina doživjele “pad vjere” što je dovelo do oga da ogroman broj crkava bude prazan. U večini takvih slučajeva, vjerska zajednica, kao recimo, Katolička crkva, prodaju crkvu i zemljište privatnim licima koja na tim mjestima prave zgrade i apartmane. Međutim u Bafalu, savezna država Njujork, napuštene crkve dobile su novu namjenu – nijesu pretvorene u stambene zgrade već u druge vjerske hramove. Jedna crkva je postala džamija, dok je druga postala budistički hram.
S obzirom na porast imigrantske populacije u post-indusktrijskim gradovima širom SAD, konverzija praznih crkava u nove hramove može da očuva arhitekturu ali i da ojača zajednice koje žive u tom gradu.
Bafalo je dugo bio kapija imigrantima koji dođu u SAD. Između 1850 i 1900 gradska populacija se povećala za 700%. 1892 godine jedna trećina stanovnika ovog grada je bila rođena van SAD. Poljaci, Njemci i Italijani, naselili su se u ovaj grad, što je dovelo do izgradnje crkava. Međutim, do 2010. godine gradska populacija je pala na 260 hiljada stanovnika što je više nego pola u odnosu na broj stanovnika 1950. godine.
Ipak, Bafalo se nedavno našao u vijestima američkih medija zbog svojih napora da prevaziđe smanjenje populacije i investicija. Pažnja javnosti je uglavom bila fokusirana na zapadni dio grada, koji je doživio najveću trasformaciju i ulaganja, dok se istočna strana grada i dalje suočava sa siromaštvom. Ovaj dio grada je uglavnom crnački ali je postao i dom imigrantima iz južne Azije kao i izbjeglicama iz Vijetnama, Centralne Afrike i Iraka.
Konverzije vjerskih hramova iz jedne religije u drugu nijesu neuobičajene. najpoznatiji slučaj je crkva Svete Mudrosti u Istanbulu koja je postala džamija. Slična situacija dogodilase i u Bafalu. Mnoge katoličke crkve su tokom godina konvertovane prvo u crkve drugih hrišćanskih denominacija, prije svega onih koje posjećuje Afro-Američka zajednica. Međutim, nekoliko katoličkih crkava u istočnom dijelu Bafala sada služe kao vjerski objekti drugih religija. Dvije džamije nekada su bile katoličke crkve, dok je jedna postala budistički hram.
Nekadašnji vjernici su poručili da im je žao što crkvi više nema ali i da im je drago što i dalje služe kao mjesto okupljanja vjernika i što nijesu srušene i zamijenjene stambenim zgradama.
Preporučeno












