Video
Nakon gubitka, mačke su provodile manje vremena igrajući se, jedući i spavajući, a više vremena skrivajući se ili tražeći pažnju.
Ponašanje „tugovanja“ je takođe povezano sa emocionalnom uključenošću čovijeka koji brine o njemu.
Inače mačke, navodi Psiholodži tudej (Psychlogy Today) imaju lošu reputaciju kada je u pitanju njihov emocionalni opseg. Pored pozitivnih emocija, poput radosti lijenčarenja na suncu, često nije lako uočiti mnoge druge emocije kod maca, osim, možda, ogorčenosti i povređenog ponosa.
Uobičajeni kontrast je sa psima, čiji se emotivni raspon proteže od lojalnosti, razočaranja, ljubomore, tuge…
Ali, prema novom istraživanju, čini se da mačke imaju znatno složeniji emocionalni život nego što dozvoljavaju da se vidi.
Kako piše ovaj medij, izgleda da mačke pokazuju znake tuge nakon što drugi kućni ljubimac premine u domaćinstvu.
Što je još više iznenađujuće, ovaj drugi ljubimac ne mora biti još jedna mačka; možda je čak i pas.
Već neko vrijeme je poznato da pojedine životinje (posebno one koje žive u blisko povezanim društvenim grupama, kao što su majmuni ili delfini) pokazuju ponašanje nakon smrti nekog drugog, koje bi se opravdano moglo uporediti sa tugom.
Šimpanze, na primer, često čuvaju tijelo pokojnika. Čini se da psi takođe pokazuju vrlo specifično ponašanje nakon smrti drugog psa u domaćinstvu: manje vremena provode spavajući, jedući i igrajući se, a više vremena sami ili tražeći pažnju svog vlasnika.
Ovo je upravo obrazac ponašanja koji je primjećen kod mačaka nakon gubitka drugog kućnog ljubimca u domaćinstvu: one provode znatno manje vremena igrajući se, jedući i spavajući, a više vremena na skrivanje ili pak na neki oblik ponašanja traženja pažnje.
Veličina uzorka studije je bila prilično velika: uzeto je u obzir 412 kućnih mačaka, i postojala je vrlo direktna korelacija između snage ponašanja „tugovanja“ – to jest, izbegavanja igre i spavanja i ponašanja koje traže pažnju – i bliskost preživele mačke i preminulog ljubimca.
Uticaj tuge ljudskih staratelja
Bez obzira na to, još uvek postoji izvesna nejasnoća o tome kakav zaključak možemo izvući iz ovih zapažanja. Autori ovog istraživanja priznaju da je „tugovanje“ takođe povezano sa emocionalnom uključenošću čovijeka koji brine o njemu, što ukazuje da može biti uključena prilična količina antropomorfizacije.
Drugo moguće objašnjenje je da se ponašanje mačaka nije promijenilo kao rezultat gubitka drugog kućnog ljubimca, već kao rezultat tuge čovijeka koji brine o njemu.
Preporučeno
Ovo bi objasnilo korelaciju između „tugovanja“ i emocionalne uključenosti čovijeka koji brine o mački.
