Video
“Prijatelji, htio sam da vam kažem zašto ne bi trebalo da udarate djecu (ako vam to iz nekog razloga nije jasno.)”, rekao je psihologa, pa detaljno objasnio svoje gledište.
“Kada smo pod stresom – na primjer, prijetili smo, maltretirali nas ili smo fizički povrijeđeni – u krv se oslobađa grupa takozvanih glukokortikoidnih hormona. Ovo su “hormoni stresa” koji su odgovorni za odgovor “bori se ili bježi” na napad.
Ali ovaj proces je prilično složen i intenzivan za tijelo. Dakle, kod djece u prisustvu roditelja (naročito majke), ovi hormoni se ne puštaju u krv. Na taj način priroda štiti tijelo djeteta u razvoju od dodatnog stresa.
Ako sam roditelj postane izvor stresa, onda dijete do određenog uzrasta fiziološki ne doživljava nasilje nad sobom kao nešto opasno. Odnosno, nema stresa, njemu je to “po redu stvari”, sve je normalno, tako bi trebalo da bude.
Šta mislite u šta će čovjek odrasti ako od detinjstva, na fiziološkom nivou, vjeruje da je nasilje i agresija potpuno normalna?
Kako će se ponašati sa svojom djecom? Šta ćete učiniti ako postoji stvarna opasnost u odraslom dobu?
Odgovoriću sa psihološke, a ne fiziološke tačke gledišta. Ovdje postoje dva scenarija: dijete će postati ili agresor ili žrtva.
Molimo vas da smognete snage da priznate da ovde nešto nije u redu i idite kod specijaliste da se sredite. Moguće je da ste i sami bili tučeni kao dijete, a ovaj obrazac jednostavno ne možete da razbijete bez pomoći psihologa.
Preporučeno
Prijatelji, ovo je veoma ozbiljna i veoma važna tema. Iskreno se nadam da će prije ili kasnije u našem društvu nasilje u porodici isčeznuti”, zaljučio je psiholog Labkovski.
