Video
Najpoznatiji, takozvani, cliffhanger film, Inception (Početak) jedan je od najintrigantijih i najoriginalnijih filmova Kristofera Nolana, što zbog nevjerovatne priče koju je iznio što zbog načina na koji je to uradio.
Zbunjujuća priča manične meditacije o nedostižnoj prirodi stvarnosti u kojoj glavni junak pokušava da uđe i lucidno utiče na svijet snova drugih, zapravo postavlja pitanje – da li je unutrašnji svijet snova manje realan i naseljen od spoljašnjeg koji obično nazivamo „stvarnost”?
“Dolaze ovamo svaki dan da spavaju? Ne. Dolaze da se probude. San je postao njihova stvarnost. Ko si ti da tvrdiš drugačije, sine?”
Ovo prikazivanje stvarnosti samo kao sna rezonuje sa ljudima na višem nivou, jer duboko u sebi svi sumnjamo da je ovo zapravo istina.
Na osnovu čega možemo odrediti da li sanjamo život ili živimo san?
Nešto nazivamo stvarnost – objektivna realnost, ali u kojoj mjeri je to objektivno? To je i dalje nečije viđenje događaja, dakle, nečija subjektivna realnost.
Čini se da smo svi mi dio dvije različite, ali podjednako legitimne stvarnosti, subjektivne i objektivne, i da se ove integralno povezane stvarnosti stalno prepliću i utiču jedna na drugu, ali ne zavise jedna od druge. Ali previše jedne može postati patološko.
Šta to znači za film Inception? Pođimo od uzroka!
Ne smijemo se bojati da sanjamo velike snove
Ljubav je moćna sila koja nas pokreće – može nas navesti na velika djela, isto kao i na destrukciju. Gradovi su nastajali u ime ljubavi, kao što su vođeni i ratovi.
Možemo se složiti da je suština filma ljubavna priča.
Dom i Mal željeli su da ostare zajedno i tako ostvare svoju ljubav, a zbog toga su našli alternativni način kako bi ubrzali proces – sanjanjem.
Ali šta se dešava kada je ljubav (nasilno) prekinuta? I kako patnja i krivica mogu da promijene čovjekovu stvarnost? I ne samo onu objektivnu stvarnost nego i čovjekovu predstavu o voljenoj osobi.
Mal u filmu Inception nije prikazana kao divna supruga puna ljubavi. Čak i njeno ime ne govori u prilog tome – mal na francuskom znači bolest, zlo, bol, patnja, nevolja, sve ono što lik Malori i predstavlja.
Mal je njegova potisnuta destruktivna osjećajna strana ukorijenjena duboko u nesvjesno, koja stalno sabotira racionalne planove.
Patnja zbog gubitka voljene osobe može da pomuti čovjekov razum, da ga natjera da izgubi dodir sa stvarnošću, a krivica da izobliči lik partnera, što se upravo i dogodilo.
Čini se da film Inception prikazuje pokušaj da se riješe neki dublji problemi lutajući kroz unutrašnji svijet, odnosno podsvijest.
Zaljubljenost tjera čovjeka da uljepšava stvarnost i da voljenu osobu vidi u boljem svijetlu. Ali kada je čovjek obuzet patnjom i krivicom upravo prouzrokovanom od strane te osobe, pogled na svijet se mijenja u skladu sa time. U oba slučaja, to je sljepilo za realnost.
Ipak, istina ima svoj način da iskoči u našu podsvijest, bez obzira koliko se grčevito i duboko držali vjerovanja koja su u suprotnosti sa njom. Kada se istina prikazuje kao fantazija, onda nam se dozvoljava da prihvatimo poruku bez našeg ega da nam se ispriječi u tome.
A kada uzmemo u obzir kraj filma Inception koji nam daje prostora da mislimo kako je sve bio samo Domov san, sve ukazuje na to da je cijela priča samo pokušaj zabludjelog uma da uspostavi ponovo ravnotežu između subjektivne i objektivne stvarnosti.
{youtube}YoHD9XEInc0{/youtube}
Da li je Inception početak ili kraj
Postavlja se pitanje da li je film Inception onda početak ili kraj nečega? Ako je sve to bio samo Domov san, da li to znači da je on skončao svoj život, jer kako i sam u filmu navodi – povratak kući znači samoubistvo?
Možda je ipak uspio da se vrati svojoj kući i djeci okrenuvši se tako svojoj objektivnoj stvarnosti? Da li je čigra pala ili ne? S druge strane, možda je situacija upravo obrnuta – Dom je taj koji sve vrijeme treba buđenje, a Mal je ta koja je uspjela i pokušava da ga izvuče iz svoje poremećene stvarnosti pojavljujući se kao saboter iste.
Ali, ništa od toga zapravo nije važno!
Poenta je da je Dom stigao svom domu i djeci iako je sve to možda u njegovom umu. Jer više nije bitno, sve realnosti su validne, svi podnivoi realnosti bitni su za naše postojanje. Ko smo mi da tvrdimo suprotno?!
Umjetnička vrijednost filma Inception
I dok ljudi širom svijeta stvaraju teorije o filmu i šta se zapravo desilo, nekako se zanemaruje njegova umjetnička vrijednost. Film o ubacivanju ideje u tuđe umove zapravo nam pokazuje na djelu moć najotpornijeg parazita.
Na neki način ovo je priča o filmu u filmu. Način na koji su organizovali poduhvat usađivanja ideje liči upravo na pravljenje filma gdje svako od likova ima svoju ulogu: Kob je režiser koji vodi cijelu priču, Artur je producent jer organizuje sve, Ejms je glumac jer mijenja svoju pojavu, Ariadne je scenarista, Jusuf je zadužen za specijalne efekte, Saito finansira, a Fišer je zapravo publika jer se njemu usađuje ideja.
Postoji bezbroj načina da se film Inception interpretira, a ovo je samo jedan od načina da se pokaže da je i on zapravo sam po sebi incepcija.
Film ostavlja praznine u narativu koje popunjavamo sami, te na nekom nivou funkcioniše kao književno djelo. Kao što djelo postoji tek u umu čitalaca, tako će i film svoju ideju usaditi u umove publike i pustiti da se razvija. Niko zapravo neće pročitati istu knjigu, pa će i ovaj film biti interpertiran na bezbroj načina, nezavisno od tvorca.
I upravo je u tome sva njegova umetnička vrednost!
Preuzeto sa: kultivisise.rs
Preporučeno
