Fotografija se pojavila i u medijima i to je bilo dovoljno da se portali i društvene mreže usijaju od komentara od “kako je nije sramota” do “pa zar je Đole zaslužio da ga ovako žali”.

E sad, da li bi ljudima bilo “lakše” da su Oliveru Balašević vidjeli u crnini, uplakanu, zapuštenu, da vide da je boli, da pati… Jer ako nije u crnom, ne žali? Jer ako se tuga ne vidi, onda svakako nije tuga, zar ne? Sudeći po komentarima, izgleda da je tako.

Ali nije! I nikada ne treba da bude! Moramo da prestanemo da “merimo” ljudske živote, odluke, sreće i tuge, samo na osnovu onoga čega vidimo. Jer ako biste vi tugovali u crnini godinama, a neko ne, ne znači da je vaša tuga veća od njegove.

To samo znači da ima svoj način da se nosi i živi s njom.

To što se neko smije, a vi ste plakali, nikako ne znači da vi patite više. To samo znači da svi mi imamo svoje načine da lakše živimo s nesrećom koja nam se desila.

Preporučeno

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

NEVRIJEME U REGIONU: Hrvatsku zahvatilo nevrijeme, temperatura za jedan sat pala deset stepeni

POLICIJA POTVRDILA PISANJE STANDARDA: Krivična prijava zbog sječe 865 kubika šume na Jelovici, ali ključni akteri i dalje “nepoznati”

Tri godine bez presude: Optuženi za pokušaj ubistva Bobana Šaranovića i dalje u bjekstvu

Upozorenje za kupače na Jadranu: More preplavile opasne meduze

I nikako ne treba da je mjerimo, upoređujemo, analiziramo i seciramo… Jer tuga nema samo jedno lice, ima ih bezbroj, samo što se ne vide.