Kao veliki izazov za redovno i ažurno obavljanje poslova u Apelacionom sudu istakla je problem nedostatka sudija i savjetnika, dok je, govoreći o radu nižestepenih sudova, ukazala da bi trebalo znatno unaprijediti efikasno upravljanje postupkom i više voditi računa o pravu stranaka na suđenje u razumnom roku.

POBJEDA: Kakva je trenutna situacija u Apelacionom sudu na čijem ste čelu, kada je riječ o kadrovskim kapacitetima?

POPOVIĆ: Za ovih osam mjeseci, a zbog ispunjavanja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, prestala je sudijska funkcija za četvoro sudija ovog suda. Nove sudije na tim pozicijama nijesu izabrane, tako da od propisanog broja sudija, koji je za ovaj sud 12 sudija i predsjednik suda, sudijsku funkciju u Apelacionom sudu obavlja samo osam sudija i ja, kao predsjednica suda.

Sem značajnog nedostatka broja sudija, Apelacionom sudu Crne Gore nedostaje i znatan broj nesudijskog kadra. Tačnije, od 13 sistematizovanih mjesta savjetnika, popunjeno je samo šest, a upražnjena su nam i dva službenička mjesta. Slab je odziv zainteresovanih na oglase koje za ova radna mjesta objavljujemo, posebno za savjetnička mjesta, tako da, kao što i sami možete zaključiti, u znatnoj meri oslabljeni kadrovski kapaciteti su veliki izazov za redovno i ažurno obavljanje poslova u ovom sudu.

POBJEDA: Laička javnost u Crnoj Gori, koja nema pravničko obrazovanje, često bude zbunjena odlukama Apelacionog suda. Da li možete približiti ulogu Apelacionog suda u pravnom sistemu i o čemu on zapravo odlučuje?

POPOVIĆ: Zakonom o sudovima Apelacioni sud je osnovan za teritoriju Crne Gore, dakle, imamo samo jedan apelacioni sud.

Osnovna funkcija ovog suda, koja je laičkoj javnosti vjerovatno i najpoznatija, a i najzanimljivija, jeste da odlučuje o žalbama koje izjave nezadovoljne stranke protiv presuda i rješenja Višeg suda u Podgorici, Višeg suda u Bijelom Polju i Privrednog suda Crne Gore. Odlučujući o osnovanosti takvih žalbi, ovaj sud u stvari ispituje zakonitost presuda i rješenja koja ova tri suda donose. Tu svoju nadležnost Apelacioni sud vrši tako što se u sudu, u okviru dva odjeljenja, građansko-privrednom i krivičnom odeljenju, formiraju vijeća od po troje sudija, koja na svojim sjednicama, većinom glasova, donose odluke kojima potvrđuju odluke nižestepenih sudova, ukidaju ih i vraćaju na novo suđenje ili ih preinačavaju.

Osim ove nadležnosti, ovaj sud i vrši druge poslove koji su mu zakonom dati u nadležnost, recimo, rješava sukob nadležnosti između različitih sudova (situacija kada recimo neki osnovni sud smatra da neki predmet treba da sudi neki od viših sudova, a ne taj osnovni sud, i slično).

POBJEDA: Da li neujednačena sudska praksa koju imamo prilikom izricanja presuda u prvostepenim postupcima predstavlja problem prilikom donošenja odluke Apelacionog suda?

POPOVIĆ: Prvo bih iskoristila priliku pojasniti što termin ,,sudska praksa“, uopšte znači. Naime, izvor prava u našem kontinentalnom pravnom sistemu su zakoni, a ne sudska praksa.

Međutim, nikako ne smijemo umanjiti značaj jednake primjene prava. Upravo tu jednaku primjenu prava od strane sudova u činjenično-pravno istim ili uporedivim situacijama, i zovemo ,,sudskom praksom“. Jednaka primjena prava, odnosno, jednako postupanje sudova u istim ili uporedivim situacijama, važno je, jer obezbjeđuje jednakost svih pred zakonom i pravnu sigurnost. Osim toga, jednaka primjena prava od strane sudova obezbjeđuje predvidljivost sudskog postupanja, kao neodvojiv dio vladavine prava. Ta predvidljivost u stvari znači da svaki građanin u zemlji vladavine prava opravdano očekuje da bude tretiran kao i ostali, kao i što očekuje da se može osloniti na prethodne odluke sudova u uporedivim slučajevima i tako predvidjeti pravne posljedice svog ponašanja.

Ukoliko nemamo ovakvu usaglašenost sudskih odluka, može se stvoriti stanje pravne nesigurnosti, koje, pak, može da dovede do smanjenja povjerenja javnosti u sudstvo.

Dakle, jednaka primjena prava od strane sudova u istim ili uporedivim situacijama je veoma važna i, shodno međunarodnim standardima, posebnu ulogu u obezbjeđivanju jednake primjene zakona, u tom formalnom načinu obezbjeđivanja ujednačene sudske prakse (tih načina ujednačavanja prakse ima više) imaju upravo apelacioni sudovi, kao „žalbeni“ sudovi.

Imajući u vidu da je, dakle, na ovom sudu da, odlučujući o žalbama izjavljenim protiv prvostepenih presuda nižestepenih sudova, ujednačava sudsku praksu i obezbjeđuje jednoobraznu primjenu prava, o tome i vodimo računa.

Ono što zaista moram naglasiti jeste da težnja da se obezbijedi jednaka primjena prava ne smije da vodi rigidnosti i smetnjama za razvoj prava. Taj se zahtjev da „bi slične predmete trebalo tretirati na sličan način“ ne smije tumačiti u bukvalnom smislu. Razvoj sudske prakse, promjene u društvu i brojni drugi faktori mogu da iniciraju potrebu za novim tumačenjem prava i time da dovedu do promjene u dotadašnjem načinu sudskog odlučivanja. Recimo, i odluke međunarodnih sudova (poput Suda pravde Evropske unije ili Evropskog suda za ljudska prava) često dovode do potrebe za promjenom nacionalne sudske prakse.

POBJEDA: Kao predsjednica Apelacionog suda imate uvid u rad kolega nižestepenih sudova. U čemu najčešće griješe?

POPOVIĆ: Nadležnosti predsjednika ovog suda u odnosu na nižestepene sudove su propisane pozitivnim propisima i istih se, naravno, držim. Duža elaboracija zahtijevala bi mnogo više vremena i prostora. Mogu, veoma kratko i sažeto reći da nalazim da treba značajno unaprijediti efikasno upravljanje postupkom, više voditi računa o pravu stranaka na suđenje u razumnom roku, kao i više voditi računa o stavovima sudske prakse i primjeni međunarodnih standarda i praksi, što nam je ustavna obaveza.

POBJEDA: Ima li pritisaka na sudije Apelacionog suda i na koji način se oni ispoljavaju i kako gledate na to kada političari javno komentarišu sudske postupke?

POPOVIĆ: Svjedoci smo da sve češće funkcioneri druge dvije grane vlasti, političari, pa i drugi društveni akteri, kometarišu sudske postupke i odluke, sude i presuđuju. Bez imalo namjere da umanjim značaj činjenice da je svojstveno ljudima da imaju svoj stav o nečemu i bez ikakve namjere da umanjim njihovo pravo da svoj stav i iskažu, smatram da je u našem javnom diskursu takva vrsta komentarisanja u odnosu na sudsku vlast, prešla granicu dozvoljenog i postala neprimjerena, jer doživljavam da se time pokušava vršiti uticaj na sud u pravcu donošenja ,,poželjne“ vrste odluke. U mom slučaju, potpuno bezuspješno. Nalazim i da kod svakog sudije koga rukovodi znanje, integritet, hrabrost i autoritet norme, takva vrsta „pritiska“, kao ni jedna druga, neće uroditi plodom.

Međutim, takvo komentarisanje sudskih postupaka podriva povjerenje javnosti u rad suda, a time i vladavinu prava, te samu demokratiju u jednom društvu, i apsolutno nije prihvatljivo da ostale grane vlasti kritikuju sudske odluke na način na koji se podriva autoritet sudstva i podstiče nepoštovanje suda, a to sve češće čine.

POBJEDA: Koji je vaš najveći profesionalni uspjeh?

POPOVIĆ: Bez imalo lažne skromnosti, moram istaći da sam ponosna na svoj profesionalni put i do sada ostvarene ciljeve, jer znam koliko vremena, rada, truda, posvećenosti, odricanja i svakodnevnog usavršavanja sam investirala u svoju karijeru. Naravno, teško da bih ostvarivala svoje zacrtane profesionalne ciljeve bez podrške najbližih, koji imaju razumijevanja za činjenicu da mi je karijera visoko na listi prioriteta, i na tome sam im zahvalna.

Posebno sam zadovoljna činjenicom da je moj profesionalni put do funkcije predsjednice Apelacionog suda Crne Gore, što smatram svojim velikim profesionalnim uspjehom, vodio jasnom i logičnom profesionalnom putanjom, počev od advokature, preko funkcije sutkinje osnovnog, višeg, te Apelacionog suda.

POBJEDA: Koji predmet vam je bio najteži?

POPOVIĆ: Svaki predmet koji je za ovih gotovo 27 godina moje pravne karijere bio u mojim rukama, jednako mi je bio težak. „Lakog“ predmeta smatram da nema. Odlučivati o nečijim pravima i obavezama, o nečijoj slobodi, o nečijoj imovini, djeci, zaposlenju nikada nije lako, bez obzira na akumulirano iskustvo i znanje, i sudija nikada ne smije da dozvoli da mu se posao pretvori u rutinu.

Onog trena kada neko sudijsku funkciju počne obavljati rutinski, dijeleći pritom predmete na „lake“ i „teške“, a bez svijesti o značaju odluka koje donosi, treba da mijenja profesiju.

POBJEDA: Osam i po godina ste se bavili advokaturom nakon čega ste karijeru nastavili kao sutkinja osnovnog, višeg i sada Apelacionog suda. Da li je izazovnije biti u advokatskim ili sudijskim vodama? Koliko vam u obavljanju sudijske funkcije znače znanja i vještine koje ste stekli u advokaturi?

POPOVIĆ: Svoju pravnu karijeru otpočela sam 1998. godine, kao advokatska pripravnica, a od 2001. do decembra 2010. godine bila sam advokatica. Od 2010. godine obavljam sudijsku funkciju, ali nikada ne zanemarujem značaj koji je advokatska karijera imala za moj profesionalni razvoj. Obje pravne profesije, advokatura i sudstvo, imaju svojih prednosti i mana, svojih specifičnih izazova, ali, iako sam izuzetno ponosna što obnašam časnu i uglednu funkciju sutkinje, a posebno predsjednice ovako visokog suda u sistemu sudske vlasti, smatram da su rezultati koje sam postigla u sudstvu ostvareni zahvaljujući i vještinama i znanjima stečenim u advokaturi.

Raznovrsno iskustvo i inkluzija različitih pravnih profesija su, po mom mišjenju, jedan od načina za rješavanje određenih problema sa kojima se sudstvo suočava. Zato sam, godinama unazad, zagovornik stava da je neophodno izvršiti izmjenu zakonskih propisa u pogledu uslova za izbor sudija svih instanci, kako bi sudstvo postalo otvoreno i kako bi za sudijske pozicije u sudovima svih nadležnosti mogli konkurisati i pravnici iz drugih pravnih profesija.

POBJEDA: Optuženi za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića: Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović u više navrata su osuđeni na po 30 godina zatvora, ali je Apelacioni sud ukidao te presude. Vrhovni sud je u decembru 2019. godine ukinuo presudu Apelacionog suda od 20. februara 2015. godine a ovim optuženim se sada sudi pred Apelacionim sudom. Nazire li se kraj postupka u ovom slučaju?

POPOVIĆ: Da, predmetni postupak je na odlučivanju pred ovim sudom i vijeću koje sudi u tom predmetu je taj predmet prioritet u radu, tako da se pretresi u tom predmetu održavaju u kontinuitetu. Predmet je, kako sam informisana od sudećeg vijeća, u završnoj fazi, i javnost će, shodno važećim propisima, biti blagovremeno obaviještena o ishodu istog.

Sudijski posao nikada nije bio rutinski i uvjek će biti ,,težak”

Predsjednica Apelacionog suda Mirjana Popović poručila je mladim kolegama da sudijska funkcija nije, niti će ikada biti, posao koji se radi rutinski.

– To nije ,,posao“ koji je ,,u posljednje vrijeme postao težak“, već je po definiciji to uvjek bio i biće težak posao, a integritet, posvećenost, rad, red i kontinuirano usavršavanje su jedini pravi put za obavljanje ove funkcije – pojasnila je Popović.

Ona kaže, da bi voljela da joj je na početku karijere, neko od starijih i iskusnijih kolega savjetovao da i privatni život planira sa jednakom posvećenošću detaljima, kao profesionalni.