Video
Fotograf divljih životinja Roj Galic zabilježio je nevjerovatan trenutak ovog leta u blizini Svalbarda u Norveškoj, nakon što je njegov ledolomac proveo cio dan probijajući se kroz sante kako bi stigao do lešine, prenosi N1 Sarajevo.
Ulješure obično preferiraju dublje, blaže okeane i imaju tendenciju da se drže podalje od gustog arktičkog leda. Oko Svalbarda se obično bilježe na zapadnoj strani arhipelaga, ne tako daleko u visokom Arktiku. Naučnici koje je Galic kontaktirao opisali su leš na toj geografskoj širini kao vrlo neobičan i sugerisali da su struje i vjetar vjerovatno odnijeli mrtvog kita na sjever u led, prenosi National Geographic.
Dok je brod stigao, mužjak polarnog medvjeda već se odmarao blizu plutajućeg diva. Kasnije mu se pridružila ženka, penjući se, klizeći i prelazeći čeljustima preko debele kože dok je pokušavala da se probije do bogatog sala.
Na fotografijama snimljenim dronom, koje su se proširile internetom, medvjed izgleda sićušno pored kita, procijenjene težine od četrdeset tona, iako sam predator može težiti tri stotine kilograma. Za medvjede ovo nije bio slikovit trenutak. Bila je to večera.
Za gladnog polarnog medvjeda, nailazak na mrtvog kita pomalo je kao kada bi porodica otkrila skladište puno namirnica baš onda kada se frižider kod kuće isprazni. Studija koja je procijenila energetski sadržaj nasukanih kitova otkrila je da jedno truplo grenlandskog kita može obezbijediti onoliko kalorija koliko i više od hiljadu odraslih prstenastih foka, glavnog plijena mnogih polarnih medvjeda.
Istraživanje koje je vodila morski biolog Kristin Lejdre sugeriše da je tokom prošlih toplih perioda, kada se ljetnji morski led povlačio i lov na tuljane postajao teži, hranjenje nasukanim velikim kitovima vjerovatno pomoglo polarnim medvjedima da prežive.
Medvjedi su se mogli prejesti masnoćom kada bi se pojavila lešina, a zatim živjeti od tih rezervi tokom dugih perioda sa malo pristupa tuljanima.
To na prvi pogled zvuči utješno. Ako se zagrijavanje nastavi, da li bi kitovi mogli ponovo spasavati medvjede? Isti rad nudi otrežnjujući odgovor. Komercijalni kitolov dramatično je smanjio populacije mnogih velikih kitova, a razvoj obale, industrija i brodski saobraćaj mogu otežati medvjedima pristup modernim leševima.
Drugim riječima, manje je masivnih tijela koja plutaju u plitke vode ili na plaže nego što ih je nekada bilo.
Istovremeno, morski led koji omogućava svakodnevni lov nestaje. Satelitski snimci pokazuju da se površina arktičkog morskog leda na svom minimumu krajem ljeta smanjivala za otprilike dvanaest do trinaest posto po deceniji u poređenju sa `80-im, pri čemu su posljednje godine među najnižim ikad zabilježenim.
Prekrasna fotografija, krhka sigurnosna mreža
Galic i njegovi gosti ostali su sa lešinom jedan dan, posmatrajući medvjede kako piju svježu otopljenu vodu, valjaju se po leđima i testiraju omekšavajuću površinu dok su gasovi od raspadanja pretvorili kita u nešto poput ogromnog vazdušnog jastuka.
U roku od nekoliko dana, kolege su izvijestile da je promjena smjera vjetra odnijela tijelo u led, a na kasnijem putovanju Galic je potvrdio da je prizor nestao. Jednog dana tu, sljedećeg nestao.
Kada se snimak iz ptičje perspektive prvi put pojavio na internetu, neki gledaoci su bili ubijeđeni da ga je generisala vještačka inteligencija. Galic je odgovorio ukazujući na hiljade dodatnih kadrova i RAW datoteka sa susreta.
Taj skepticizam će zvučati poznato svakome ko prelistava dramatične priče o klimi između poslovnih mejlova i provjere računa za struju. Pa ipak, trenuci poput ovog su stvarni i jasnije prikazuju surovu aritmetiku arktičkog života od grafikona.
Kit nije plan spasavanja za medvjede
Za jednu ženku medvjeda, kit ulješura u blizini Svalbarda možda je značio razliku između toga da dobije dovoljno masti za razmnožavanje sljedeće godine i da jedva preživi sezonu.
Preporučeno
Međutim, za polarne medvjede u cjelini, naučnici upozoravaju da raštrkani leševi kitova ne mogu nadoknaditi brzi, široko rasprostranjeni gubitak morskog leda uzrokovan zagrijavanjem klime. Izgubljeni kit i dalje može biti spas za nekoliko jedinki, ali to nije plan spasavanja za tu vrstu.
