Hugo je rođen carskim rezom u Londonu, a njegov dolazak je opisan kao „čudo”, piše Skaj njuz.

Hugo je rođen u decembru, u bolnici Queen Charlotte's and Chelsea u Londonu i bio je težak 3,1 kilogram. Njegovo rođenje je medicinski presjedan u Velikoj Britaniji, a do sada su zabilježena samo dva slična slučaja u Evropi.

Prošle godine, rođena je prva beba u Velikoj Britaniji iz materice presađene od žive donorke.

Hugova majka, menadžerka IT programa Grejs Bel, rođena je sa rijetkim Majer-Rokitanski-Kaster-Hauzerovim (MRKH) sindromom, što znači da nije imala razvijenu matericu.

„Ovo je jednostavno čudo. Nikada, nikada nisam mislila da je nešto ovako moguće”, rekla je.

Njen partner i Hugov otac Stiv Pauel, koji radi u finansijskom sektoru, prisjetio se trenutka rođenja.

„Bio sam preplavljen emocijama. Htio sam da plačem, ali nisam mogao”, rekao je, a Grejs je dodala:

„Taj trenutak se činio nestvarnim, jer smo prešli dug put.”

„Kada se vratim na to gdje smo počeli, od prvog puta kada smo se sreli, do danas, sa Hugom u naručju, to je čudo poslije svega što smo prošli”, zaključio je Stiv.

Najveći dar
Grejs Bel svaki dan razmišlja o ženi čiju matericu nosi. Kroz suze se sjeća trenutka kada je saznala da je trudna i rekla da se nada da će porodica donora „pronaći mir u saznanju da je njihova kćerka nekome dala najveći dar, dar života“.

„Nema riječi kojima bih dovoljno zahvalila svom donoru i njenoj porodici. Njihova ljubaznost i nesebičnost su razlog zašto sam uspjela da ostvarim svoj životni san da postanem majka“, rekla je.

„Nadam se da znaju da će moje dijete uvijek znati za njihov nevjerovatan dar i čudo koje ga je dovelo na svijet.“

Roditelji preminule donorke su se, takođe, oglasili:

„Gubitak naše kćerke je srušio naš svijet na način koji je teško opisati riječima. Pa ipak, čak i u ovom nezamislivom bolu, pronašli smo malu utjehu u saznanju da je njen posljednji čin, njena odluka, bio čin čiste velikodušnosti“, rekli su u saopštenju.

Pored materice, donirano je još pet organa njihove kćerke, čime su spasena četiri života.

Dug put do roditeljstva

Grejs je saznala za svoju dijagnozu kao tinejdžerka. Sjeća se kako je „otišla u bolničko kupatilo i nekontrolisano plakala“.

Kada je upoznala Stiva, odmah mu je rekla za svoje stanje. Par je u početku razmatrao korišćenje usluga surogat majke, ali su se ipak uključili u program transplantacije materice.

Grejs je podvrgnuta sedmočasovnoj operaciji transplantacije 2024. godine, a nekoliko mjeseci kasnije započela je postupak potpomognute reprodukcije.

Par, takođe, razmatra mogućnost da dobije drugo dijete, nakon čega će transplantirana materica biti hirurški uklonjena, kako Grejs ne bi morala da uzima ljekove imunosupresore doživotno.

Transplantacija materice
Transplantacije materice u Velikoj Britaniji u potpunosti finansira dobrotvorna organizacija Womb Transplant UK i koštaju oko 30.000 funti po osobi.

Operacije se izvode u slobodno vrijeme ljekara, kako se ne bi uticalo na liste čekanja javnog zdravstvenog sistema (NHS), a hirurzi i medicinsko osoblje obavljaju svoj posao na dobrovoljnoj osnovi.

Tek nakon što pacijentkinja zatrudni, brigu preuzima NHS.

Za doniranje materice od preminule osobe potrebna je posebna saglasnost porodice. Do sada je u Velikoj Britaniji obavljeno pet transplantacija materice: dvije od živih i tri od preminulih donora.

Rođene su dvije bebe, po jedna iz svakog programa.

Procjenjuje se da bi u budućnosti u ovoj zemlji, godišnje, moglo da se obavi 20 do 30 takvih procedura.

U znak zahvalnosti, par je sinu dao dva srednja imena: Ričard, po profesoru Ričardu Smitu, kliničkom direktoru Womb Transplant UK, koji je i prisustvovao porođaju, i Norman, po svom pradjedi.

„Kada sam dočekao malog Huga i saznao da će dobiti ime po meni, bio sam dirnut do suza. Odmah sam briznuo u plač. Bilo je veoma emotivno“, rekao je profesor Smit.