Video
„Ukupan kontekst kojem je posljednjih godina izložena ova civilizacija (Covid-19 epidemija, ratovi, potresi, ekonomska kriza, narušen sistem vrijednosti…), negativno utiče na emocionalno stanje ljudi, koji su sve više zabrinuti, tjeskobni, depresivni i preplašeni u vezi sa perspektivom“, objasnio je za Ordinaciju profesor dr Slavko Sakoman, neuropsihijatar.
Alkohol je opasan jer je društveno prihvatljiv
Na pitanje Ordinacije koliko alkohola u danu smijemo da popijemo, a da nijesmo alkoholičari i naravno da ne ugrožavamo naše zdravlje. prof. Sakoman je objasnio i zašto ustvari pijemo alkohol:
“U Hrvatskoj, u većoj mjeri nego što je slučaj u većini EU država, narušen je kvalitet života ljudi i povećan intenzitet frustracija zbog neispunjenih očekivanja i nepravde i s time u vezi pogoršano je mentalno zdravlje ljudi. Najbrži, najjednostavniji i ‘naoko’ najefikasniji način da se promijeni ‘na „bolje’ psiho fiziološki status i doživljavanje realnosti, jeste „moram nešto uzeti“. Izbor je velik, od sveprisutnog i najlakše dostupnog alkohola, do ljekova za smirenje, analgetika, trave, kokaina…”
Alkohol će, kaže, najlakše prevariti ljude, jer je stav prema pijenju pozitivan, a na „kulturu pijenja“ gleda se kao na društveno prihvatljivo ponašanje za popravljanje raspoloženja i ona je ugrađena u gotovo sve pore života ljudi, prenose Vijesti.
Gledajući čovjeka i potrošnju alkohola, ljekar kaže da treba razlikovati nekoliko kategorija; Apstinenti (oduvijek), povremeni, umjereni, prigodni konzumenti, prekomjerni potrošači (od kojih jedan dio ima vidljive štetne posljedice, ali još uvijek nijesu zavisnici) i konačno alkoholičari, osobe koje boluju od te hronične, progresivne recidivirajuće bolesti zavisnosti mozga.
“Kada pak govorimo o količini i toleranciji na alkohol, tu treba biti vrlo oprezan. ‘Početniku’ zbog niske tolerancije i vrlo mala količina alkohola može jako udariti u glavu. Ali, i najtežim zavisnicima, ako su u onoj posljednjoj fazi, pada tolerancije i mala količina može prouzrokovati stanje teškog pijanstva a da su u početku ‘karijere’ razvoja tog tipa zavisnosti te osobe mogle da popiju i desetostruke količine, pravo hodati i ne ispasti u očima drugih blesavo. Alkohol je ‘legalna droga’ i osoba koja putuje prema najtežoj kliničkoj slici alkoholizma prolazi kroz tri faze (tzv. Jelinekova kriva); porast tolerancije, faza baždara, pad tolerancije”, pojašnjava prof. Sakoman.
On dodaje da maloljetne osobe tako uopšte ne bi smjele da piju i zadatak je porodice, škole i države, da svojim mehanizmima zaštite djecu i mlade od ugrožavanja zdravog odrastanja i svih rizika povezanih s poremećenom samokontrolom ponašanja pod uticajem alkohola. Nažalost, većina i vrlo mladih tinejdžera ima iskustvo s pijenjem, a mnogi i s opijanjem alkoholom.
Preporučeno
Koliko alkohola smemo popiti dnevno/nedjeljno – da nijesmo alkoholičari?
“Odrasle zdrave osobe (ako nema posebnih kontraindikacija) mogle bi dnevno bez štete da popiju količinu alkohola koje sadrži, na primjer, 2 dcl vina (muškarci) i 1 dcl vina žene i ako je tako, govorimo o društveno odgovornoj i kontrolisanoj potrošnji. Govoreći o razlici količine po polu, nije riječ o diskriminaciji žena, već o činjenici da je organizam muškarca genetski otporniji na alkohol i ‘treba’ mu oko 10, a ženama 5 godina kontinuiranog prekomjernog pijenja, da bi se razvio alkoholizam. Osobe koje konzumiraju alkohol, da bi smanjile rizik po zdravlje, moraju voditi računa i o distribuciji potrošnje. Popiti tokom sedmice po bocu piva uz ručak ili u subotu uveče 7 boca, nije isto. Nakon svakog teškog pijanstva, trovanja tijela, (često praćenog alkoholnom amnezijom), čovjek jednostavno rečeno postaje gluplji, jer visoka koncentracija alkohola nepovratno ubije na milione najpametnijih ćelija mozga i uništi nebrojene među-neuronske konekcije. ‘Glupost’, doduše, ne boli ali osjećaju se teškoće pamćenja, prisjećanja… U pijanstvu se unište i nebrojene ćelije jetre, gušterače… koje se do neke granice mogu obnavljati, a kada to prestane, počinju se pokazivati simptomi ciroze jetre, pankreatitis, miokardiopatija, polineuropatija…”, dodaje profesor i zaključuje – bolje je biti nego piti.
