Kriminalistički komesar Gereon Rat kojeg glumi Folker Bruh se probija kroz Berlin kasnih dvadesetih i ranih tridesetih godina prošlog vijeka. Posle gotovo jedne decenije serija se završava.

U Njemačkoj je od 10. septembra dostupna u ARD medijateci, a od 19. septembra na televiziji Erste.

Serija je startovala spektakularno i brzo postala svetski hit. Kada se pojavila 2017. sa budžetom od skoro 40 miliona evra za prve dvije sezone, bila je najskuplji njemački serijski projekat do tada.

Zasniva se na romanima Folkera Kučera i s mnogo pažnje za detalj oživljava mit o Berlinu — predstavu o blještavom, opasnom i grozničavo modernom središtu Vajmarske republike.

Seriju su gledali milioni, a prodata je u više od 140 zemalja.

Posebna je bila po tome što je sebi dopuštala neobično složene zaplete i raskošnim slikama pričala o političkim potresima sve do uspona nacista.

U prethodne četiri sezone su dva glavna lika rešavali kriminalističke slučajeve, inspektor Rat i Šarlote Riter, koju glumi Liv Liza Fris (Lisa Fries).

Sada stiže peta sezona.

Počinje imenovanjem Hitlera za kancelara početkom 1933. i prati borbu za vlast koja izbija između njegovih protivnika i pristalica.

Istražitelji pritom nailaze na niz smrtnih slučajeva. Ubrzo se naslućuje da su oni povezani i da se iza svega krije pokušaj zataškavanja medicinske dokumentacije koja može da izazove ogroman politički skandal.

Osam novih epizoda pokazuje kako nacionalsocijalisti preuređuju zemlju, dok sve više ljudi nestaje ili završava iza rešetaka.

Razmjere tih promena vide se kroz brojne sporedne priče – na primjer, novinari pokušavaju da zaustave Hitlera ujedinjenjem lijevih partija. Slično tome, fotograf Rajnhold Gref ima sasvim posebnu priču.

Poslednja sezona se labavo oslanja na Kučerov roman, ponovo portretiše komplikovano lepi Berlin, a vodi nas i na Kelnski karneval i u pariski noćni život.

Pritom miješa istorijske događaje sa obiljem fikcije. Komesar Rat, na primjer, s drugima kreće u misiju da ipak zaustavi Hitlera.

Novi glumci su Klemens Šik kao Hitler i Devid Štrisov kao njegov ministar Herman Gering. Namera je bila da se obje ličnosti prikazuju što manje i da se istorijska prekretnica više prikazuje iz samog njemačkog društva.

Jedno se može reći – i posle višegodišnje pauze Vavilon Berlin uvlači gledaoca u svoj svijet.

U međuvremenu je serija pomalo lutala. Ponekad se u mnoštvu paralelnih priča teško držao korak. Ovoga puta to je bolje riješeno, a neki narativni konci se konačno spajaju.

Raskošna scenografija i kostimi i dalje fasciniraju.

Vrlo plastično se pokazuje kako je tada propala borba za demokratiju — i kakve su katastrofalne posledice uslijedile. Ta poruka je odjednom ponovo neprijatno aktuelna.

A kada se sada, na kraju velike sage, još jednom začuje naslovna pjesma, dok se na ekranu smjenjuju snimci bombardovanog Berlina, zlokobni pogled u prošlost pretvara se i u upozorenje sadašnjosti.