Više od 157 žrtava porodičnog nasilja prošlo je kroz Sigurnu žensku kuću u godini za nama, kazala je za Portal Standard Izvršna direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević. Kada je u pitanju rješenje problema nasilja, o tome brine Uprava policije, koja je portalu Standard saopštila da je tokom prošle godine do 1. novembra izvršeno 261 krivično djelo u vezi sa porodičnim nasiljem, te su podnijete 1304 krivične prijave zbog izvršenih 1479 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici.

Iz Uprave policije,za Standard kažu da su izrečene 43 naredbe o udaljenju ili zabrani vraćanja u stan ili drugi prostor za stanovanje, dok je 25 osoba upućeno u sklonište za žrtve, od čega je troje djece.

“Policija je predložila 167 zaštitnih mjera od čega: 28 udaljenje iz stana, 53 zabrana približavnja, 62 zabrana uznemiravanja i uhođenja, 17 obavezni psihosocijalni tretmani i sedam obavezno liječenje od zavisnosti, a u istom periodu, po rješenjima sudova za prekršaje, policija je pratila izvršenje ukupno 198 zaštitnih mjera iz nadležnosti policije. Crna Gora je jedna od prvih država koje su potpisale i ratifikovale Istanbulsku konvenciju, čime je preuzela obavezu da mijenja zakone, uvede praktične mjere i obebijedi resurse za efikasnu prevenciju i sprječavanje nasilja nad ženama i nasilja u porodici“, navode iz policije.

U razgovoru za portal Stadnard, Ljilja Raičević kaže da je protekle godine nešto manji broj osoba koje su bile u skloništu, dok se u kancelariji taj broj ne smanjuje.

“Oko 790 osoba je prošlo kroz kancelariju i oko 157 osoba je prošlo kroz Sigurnu žensku kuću. Ovo “oko” govorim iz razloga što se taj broj jako brzo mijenja, recimo, sada na drugoj liniji je jedna osoba koju treba da smjestimo. Nikad ne znam tačan broj osim u tom datom trenutku”

U skloništu je trenutno četiri osobe i to je najmanji broj od kada postoji SŽK što je ohrabrujuće dodaje ona.

“Dakle ove Nove godine nije bilo gužve za razliku od prošle u ovo vrijeme kada je bilo 14 ili 15 žrtava nasilja.“

Raičević ističe kako je najviše žena bilo tokom ljeta, pogotovo u avgustu.

“Tada su najviše dolazile i odlazile, neke su bile povratnice, dolazile i po dva puta, neke same, neke pod pritiskom”

Nasilje u porodici, dodaje ona, ugrožava slobodu, autonomiju i jednakost jedne žene u društvu.

“Takva žena je uvijek na marginama, niko joj ne daje poleta. Niko joj ne daje podršku, nego kažu da može to sve da izdrži, ućutkuju je. Čak joj okolina govori da je možda izazvala nasilnika da je zlostavlja pa onda žrtva nerijetko i sebe ubijedi u to”, rekla je Raičević.

Priče o nasilju u porodici, kako kaže, se svakodnevno razmatraju u medijima.

“Ne prođe ni jedan dan a da u medijima ne pročitamo vijest u vezi sa nasiljem nad ženama i to je pokazatelj da se radi o velikom problemu.”

Ponovila je da nasilje nad ženama nije privatna stvar nego javni i društveno politički problem i predstavlja veliku povredu ljudskih prava.

Dodaje i kako je dužnost države da primijeni pravila Istanbulske konvenicije ali da to još ne može učiniti jer nema usaglašene zakonske odredbe.

Takođe, za Portal Standard kaže i kako im je država samo dala na korišćenje jednu kuću, a da se za ostalo snalaze sami.

“Mi plaćamo, struju, vodu i sve komunalije, ta kuća je data samo na korišćenje i svakog trena mogu i da nam je oduzmu”, zaključuje Raičević.