Marinaleda je mali grad na samom jugu Španije. Ono što ovaj grad čini zaista posebnim jeste činjenica da ovdje nema policije ni kriminala, a plate iznose oko 1.200 eura, dok je stanarina svega 15 eura.

Ovaj grad ima oko 2.700 stanovnika, na površini od 25 kilometara kvadratnih, a svojim političkim uređenjem, zbog koga se ovaj grad naziva “Mekom za socijaliste” ili “komunističkom oazom u kapitalističkoj pustinji” privlači brojne turiste, ali i Špance.

Ovdje stanovnici mogu, bez ustručavanja, da izraze svoja politička uvjerenja. U gradu, zidovi i ulice ukrašeni su grafitima sa porukama podrške i solidarnosti zemljama kao što su Kuba i Venecuela.

Ulice nose nazive slavnih boraca za radnička prava – Federiko Garsija Lorka i Pablo Neruda samo su neka od tih imena.

U Marinaledi je ostvarena gotovo puna zaposlenost. Prosječna mjesečna plata za zaposlene iznosi 1.200 eura mjesečno, a cijena stanarine iznosi 15 eura.

U gradu stanovnici sami sebi grade kuće, a pravo na gradnju dobija svaki stanovnik koji je najmanje dvije godine proveo kao registrovani stanovnik Marinalede. Tada od lokalnih vlasti dobija materijal potreban za izgradnju kuće, a tek nakon što je izgradi, počinje plaćati 15 eura mjesečno vladi kako bi se refundirali troškovi korišćenog materijala. Pored toga, vlasti u pomoć šalju i građevinare i arhitekte, da pomognu u izgradnji.

Svi stanovnici imaju pristup besplatnom internetu, a grad takođe ima sjajne sportske sadržaje i njihovo korišćenje stanovnicima je potpuno besplatno, osim bazena, za koji se plaća godišnja karta.

Huan Manuel je gradonačelnik Marinalede od 1979. godine. Prva bitka koju su stanovnici izvojevali kako bi se potpuno osamostalili bila je ona za kontrolu nad vodom sedamdesetih godina, a pokrenuo je Sindikat poljoprivrednih radnika SOC s objašnjenjem da je “hrana pravo, a ne biznis”. Tu bitku su lako dobili, a ubrzo je uslijedila nešto teža bitka za zemlju. To je potrajalo 12 godina, ali su na kraju od andaluzijskih vlasti dobili 1.200 hektara zemlje, na kojoj su osnovali poljoprivredni kolektiv, a od 2000. godine i fabriku.

Preporučeno

NEVRIJEME U REGIONU: Hrvatsku zahvatilo nevrijeme, temperatura za jedan sat pala deset stepeni

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

Upozorenje za kupače na Jadranu: More preplavile opasne meduze

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

ĐEKA ZA STANDARD: Ujedinjenje svih Albanaca bilo bi dobra stvar, ali su trenutno male šanse za to

Tri godine bez presude: Optuženi za pokušaj ubistva Bobana Šaranovića i dalje u bjekstvu

Ovaj gradić mnogima predstavlja savršeno mjesto za život. Navala za useljenje je tolika da je uvedena čak i lista čekanja, pa se čeka i po dvije godine.