Video
Njena karijera traje preko četiri decenije, a voljena je podjednako u svim zemljama bivše Jugoslavije. Kad biste igrali asocijacija bilo bi dovoljno da izgovorite samo “Ruzmarin” ili “Ivanova korita”, i svako će odmah znati da je u pitanju Merima Njegomir.
S obzirom na to da Crnogorce posebno “u srce dira” pjesma “Ivanova korita”, a da Merima ni sama ne zna koliko ju je puta otpjevala, portal Standard zanimalo da li je ona ikad lično bila na Ivanovim koritima i popila popularnu vodu iz tog cetinjskog kraja.
“Pa, naravno da sam bila, ali tek poslije snimljene pjesme. Pjesmu sam snimila 2001. a na Ivanovim koritima sam bila 2007. ili 2008. godine. I, naravno da sam pila vodu sa korita Ivanovih”, kaže sa osmjehom na početku razgovora za Standard ova vrhunska umjetnica.
Preporučeno
{youtube}4TMJtqTexnk{/youtube}
Ona ističe da ima osjećaj da je Cetinjani posebno vole.
“Da ne mislite da se ulagujem ( smijeh) ali crnogorska publika je posvećena, oni mene voli i ja volim njih i ja sam neko ko je posvećen toj crogorskoj izvornoj muzici. Snimila sam čak tri CD-a sa vašom izvornom muzikom. Veliki broj pjesama Ksenije Cicvarić sam prepjevala, otpjevala ponovo za fonoteku RTS-a i fonoteku Novog Sada, a i nešto ranije postojala je fonoteka RTCG-a, tako da sam tu snimala te divne pjesme”, kaže ona.
Za znamenitu Kseniju Cicvarić kaže da je nacionalno blago.
„Ja mislim da je Ksenija sigurno jedan od onih umjetnika koji se poštuju i cijene, Crnogorci cijene njen rad, ali i mi muzičari, ona je nacionalno dobro. Ima još nekoliko pjevača koje sigurno treba istaći kao što je Božidar Ivaniševič, koji je i pjevao i komponova, zatim Nikola Pavlović”.
Merima je, i to sama zna, rado viđen gost u Crnoj Gori.
“U Podgorici najčešče nastupam. U Bijelom Polju sam učestvovala pet puta u okviru Internacionalnalnog festivala tamburaških orkestara, gdje sam imala solističke koncerte. U Pljevljima sam takođe čest gost. U Rožajama je bilo divno, prije mjesec sam učestvovala na festivalu sevdalinki Rožajski akšamluk. Na Cetinju je takođe uvijek predivno. Lično mislim da me na Cetinju posebno vole, ja imam takav utisak”, kaže Merima.
Uprkos tome što se izvorna muzika ne može čuti baš na svakom koraku, Njegomir ima poštovace širom Balkana.
„Izvorna muzika se ne pušta svuda, ima je na nacionalnim televizijama Srbije i Crne Gore, na nekim stanicama koje se bave pravom narodnom muzikom. Uglavnom su me zvali zbog muzike koju pjevam, moja komponovana muzika je u stilu tradicije, nijesam se mnogo upuštala u te novije zvuke nego prosto svoj stil imam godinama i to novo što otpjevam je opet nastalo na tradiciji”.
Pjevati u kafani značilo je da ste vrhunski pjevač i umjetnik
Njegomir pripada generaciji vrhunski muzičkih umjetnika koji su nastupali kako na festivalima tako i u kafani koja je bila institucija. Merima je napravila paralelu o tome šta je bilo nekada na cijeni, a šta sada i zašto je bila privilegija pjevati u kafani. Kakvo je bilo okruženje, druženje, principi i pravila.
„Bilo je dostojanstvenije, nijeste mogli da pjevate u kafani ako nijeste imali veoma širok repertoar. Morao je pjevač ili pjevačica koji je nastupao u kafani da zna ruske, grčke, starogradske pjesme, zabavnu, narodnu. Sve smo mi to znali koji smo pjevali u kafani. U kafani nijesi mogao da pjevaš par novokonponovanih pjesama koje si snimo na CD, ne, ne toga nije bilo“, objasnila je ova vrhunska umjetnica i dodala:
„U kafani se prvo traži dobar glas, svi pjevači koji su ostali na sceni, danas govorim o mojoj generaciji i generaciji ispod mene. Mi smo svi pekli zanat u kafani i pjevali smo u kafani jer smo imali glas i naravno imali smo dobar repertoar“, istakla je dama vrhunskog glasa.
Nemam ništa protiv pjevačica koje se obnažuju
Danas je muzika drugačja, trendovi se mijenjaju ali i način na koji se izvođači predstavljaju. Merima je imala veoma interesantan odgovor kako na sve to gleda i da li joj smeta što pjevačice danas više pokazuju tijelo nego glas.
„Ja imam svoj stil. Svako može da radi šta hoće i voli, ako ima publiku. Ne može se to zakonom zabraniti jer to je umjetnost, to su principi tržišta ekonomije u smislu ako publika traži nekoga svako ima pravo da ode u pravcu koji hoće i ako želi da bude komercijalan po cijenu bilo čega. I ja imam pravo da pjevam ono što mislim da je kvalitetno i dobro nikome ništa ne zamjeram. Vrijeme je najbolji sudija, prepustimo mu da pokaže šta je bilo a šta nije bilo dobro, u krajnjem slučaju svijet ide naprijed, tehnologija je sasvim druga …ne možemo ostati u 18. vijeku, kada je 21. ko se ukači na voz – ostaje“, kroz smijeh je zaključila ova divna dama.
Biti popularan ne žnači biti kvalitetan
Na pitanje da li bi nešto mijenjala u karijeri, Njegomir kaže:
„Ja sam u godinama pune zrelosti i jedne dugogodišnje karijere i za sada ne bih ništa mijenjala osim što dodajem svom repertoaru pjesme iz raznih krajeva svijeta. Tako da u mom repertoaru ima 20 pjesama na 20 različitih jezika i to je nešto što mene ustvari odvaja, slušam svoj talenat i intuiciju. Nikada se nijesam ugledala na druge i uopšte me ne potresa ako je neko slučajno popularniji od mene, pa Bože šta je tu strašno. Popularnost i kvalitet su rijetko kada išli zajedno. Najbolje se stvari kupuju u malim buticima a ne u velikim robnim kućima. Pjevača ima puno, publike još više tako da svako ima pravo da izabere ono što mu se više dopadne“, kaže dama koja je osvojila više od 20 nagrada, među kojima su Zlatni mikrofon PGP RTS-a, Povelja udruženja muzičara džeza, zabavne i rok muzike, Specijalna nagrada Radio Beograda za doprinos očuvanju tradicionalne narodne muzike, nagrada “Carica Teodora”.
