U ranim jutarnjim satima šestog avgusta 1962. godine, kućna pomoćnica Merilin Monro se trgla iz sna, osjetivši da nešto nije u redu. Odišla je do sobe u kojoj je spavala slavna glumica i, iako je vidjela da unutra gori svjetlo, nije uspjela da je dozove. Vrata su bila zaključana. Preplašena žena je pozvala Ralfa Grinsona, ličnog psihijatra Merilin Monro, koji je odmah došao, razvalio vrata i pronašao jednu od najvećih ljepotica svih vremena – mrtvu. Tada, tog tragičnog jutra je ugašen jedan život koji je mnogima djelovao idilično, srećno i bezbrižno, ali je zapravo krio tugu sa kojom se glumica borila cijelog života.

Širok, besprijekoran osmjeh, uvijek savršena frizura, utegnuta haljinica, štikle, šminka, dijamanti i dekolte – sve te stvari su vješto skrivale pravu Merilin, koju je samo nekolicina ljudi zapravo upoznala. Nesigurnu, stidljivu ženu koja zna i želi mnogo više od uloga seks bombi kakve joj dodjeljuju. Djevojčicu, djevojku i ženu koja je život započela sa tugom u očima, i isto tako ga i završila.

Merilin je rođena kao Norma Džin Mortenson u Los Anđelesu, ali je ubrzo završila u sirotištu – otac je napustio njenu majku prije nego što se ona uopšte rodila i nikad ga nije ni upoznala, a majka je ubrzo nakon porođaja završila u bolnici za mentalno zdravlje. Norma je mijenjala hraniteljske porodice i domove za nezbrinutu djecu tokom čitavog odrastanja. Sa 17 godina se udala, ne iz ljubavi, već samo da bi pobjegla od sudbine nezbrinutog djeteta i napravila prve korake ka samostalnosti.

Prvi brak nije potrajao – razvela se poslije četiri godine i riješila da se posveti karijeri u šoubiznisu. Korak po korak, postalaja je sve poznatija i voljenija širom Amerike i svijeta, ali ne i srećnija. Kako joj je karijera napredovala, tako je Merilin postajala sve nesigurnija. Patila je od ozbiljne treme pred svaki javni nastup, zbog čega ju je pratio glas da je teška za saradnju. Kako kažu njeni biografi, bila je veliki prerfekcionista, ali je ujedno i imala manjak samopouzdanja, a jasno vam je da je to kombinacija koja garantuje puno nervoze. Patila je od anksioznosti, insomnije i depresije. Ali je sve to vješto krila onda kada se uključe foto-aparati.

Osmjeh na poslednjim fotografijama Merilin Monro mnogo govori o njenom životu.

Tako je bilo i 15. septembra 1954. godine, kada je nastala čuvena fotogafija Merilin Monro u bijeloj haljini koja leprša na sve strane. Glumica je tada već bila u braku sa Džoom Dimađom i važila je za jednu od najpoznatijih žena Holivuda. Nažalost, čuveni igrač bejzbola je bio patološki ljubomoran i kada je vidio sliku, koju je napravio fotograf Sem Šo, navodno je poludio  – a ništa manje bijesan nije bio ni kada je shvatio da je to dio scene iz fima “The Seven Year Itch”. Bijesan od ljubomore, tražio je od Merilin da napusti karijeru – ali njoj nije padalo na pamet da odustane tada, kada je na vrhuncu.

“Više od svega želim da budem velika zvijezda. To je prava dragocjenost. Nisam htjela da napustim karijeru, a Džo je to želio više od svega”, rekla je kasnije Merilin. Brak je okončan nekoliko mjeseci kasnje, a ta legendarna slika je ostala kao podsjetnik, ne na sam razvod, već na ženu koja nije trpjela ultimatume i koja je znala šta želi. Nažalost, u to se nikako nije uklapala ljubav.

Merilin se udala i treći put, za Artura Milera, tada poznatog scenaristu i režisera. Njeni biografi to opisuju kao početak njenog kraja. Imala je dva spontana pobačaja, ginekološku operaciju, počela je da pije i uzima opijate i polako je tonula u depresiju. Navodno je tokom braka imala nekolko afera, od kojih je najpoznatija bila ona sa Kenedijem, ali Merilin svoju mirnu luku nikad nije uspjela da nađe.

Treći put se razvela 1961. godine, a godinu kasnije je oduzela sebi život prevelikom dozom pilula za spavanje. Njen drugi suprug Dimađo je tada organzovao odvojenu sahranu na kojoj nije bio dobrodošao niko iz Holivuda, već samo nabliži prijatelji i porodica.

“Oni su samo povrjeđivali Merilin”, rekao je Džo, koji nikad nije prebolio raskošnu ljepoticu. Godinama nakon toga je redovno dolazio na njen grob i donosio joj cvijeće.

Kao što je to Elton Džon lijepo opisao u pjesmi posvećenoj Merilin: Živejla je život kao svijeća na vetru, ne znajući za koga da se uhvati kada krene da pada kiša.

{youtube}w-M8Hi3vNKM{/youtube}

Ali njena sveća je izgorjela. A legenda o Merilin Monro nije – i nikad neće.

Izvor: Noizz.rs