Video
Razumijevanje ranih ljudskih migracija izazovno je zbog rijetkih arheoloških dokaza, koji se prvenstveno sastoje od kostiju i kamenih artefakata. Međutim, očito je da su višestruki talasi ranih hominida i ljudskih predaka krenuli na duga putovanja u nove teritorije.
Nedavne studije koje koriste genomsku analizu i arheološko datiranje potvrđuju postojanje drastično smanjene populacije ljudskih predaka prije otprilike 900.000 godina. Taj vremenski okvir usklađen je s razdobljem klimatskih promjena, uključujući sušne uslove u Africi, što je prisililo hominide da se prilagode ili migriraju kako bi preživjeli, prenosi Zimo.
Geolozi Đovani Mutoni i Denis Kent htjeli su da preciziraju vrijeme nastanka tog takozvanog populacionog uskog grla ponovnom procenom arheoloških nalazišta i analizom zapisa o morskom sedimentu. Pronašli su grupu nalazišta datiranih prije 900.000 godina, što se podudara s promjenama globalnih klimatskih pokazatelja.
Konvergencija genomskih podataka i arheoloških nalaza sugeriše da su drastično smanjena populacija i migracija bili isprepleteni odgovori na pritiske okoline. Kako su se uslovi u Africi pogoršavali, rani ljudi potražili su utočište u Evroaziji preko novih dostupnih kopnenih ruta.
Preporučeno
Studija, koja je objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, sugeriše da je širenje sušnih zona u Africi tokom određene klimatske faze podstaklo rane hominide na migraciju ili prilagođenje kako bi se izbeglo izumiranje. Ta brza migracija, podstaknuta ozbiljnim klimatskim promjenama, doprinjela je modernom genskom sastavu afričkog stanovništva.
