Kao djeca nijesmo mnogo razmišljali o tome. Zašto torba ne smije na pod? Zašto hljeb ne smije da stoji naopako? Zašto se ne zviždi u kući? I kakve veze ima ivica stola sa tim hoćemo li se jednog dana vjenčati?

Danas nam mnoga od tih pravila djeluju simpatično, neka potpuno nelogično, a neka, kada malo bolje razmislimo, kriju sasvim praktične životne savjete, prenosi CdM.

I ono najzanimljivije: čak i oni koji tvrde da nijesu sujevjerni često će bez razmišljanja podići torbu sa poda ili okrenuti hljeb koji je ostao naopako.

Jer bakino „ne valja se“ očigledno ima duži rok trajanja nego što smo mislili.

Ne valja da torba stoji na podu

„Podigni torbu, nećeš imati para!“

Vjerovatno jedna od najpoznatijih zabrana. Prema narodnom vjerovanju, spuštanje torbe na pod povezivalo se sa gubitkom novca i blagostanja.

Praktično objašnjenje je mnogo jednostavnije: torba se prlja, a nekada se u njoj čuvalo sve što je bilo vrijedno. Ipak, priznajte, koliko nas je i danas automatski podigne čim je vidi na podu?

Ne valja da hljeb stoji naopako

Hljeb je imao posebno mjesto u tradicionalnoj kulturi. Bio je simbol hrane, doma, rada i blagostanja, zbog čega se prema njemu odnosilo sa poštovanjem.

Nije se olako bacao, nije se gazio, a vekna ostavljena naopako odmah se okretala.

Zato bi baka, čim vidi okrenutu veknu, reagovala brzinom munje.

Ne valja da se pjeva za stolom

Ako biste tokom ručka zapjevali, vrlo brzo bi stigla opomena.

U pojedinim krajevima uz ovo se vezivalo vjerovanje da će onaj ko pjeva za stolom imati nesreću ili „plakati u braku“. Međutim, vjerovatnije je da se iza zabrane krilo jednostavno pravilo lijepog ponašanja: za stolom se jelo mirno i bez galame, a postojala je i briga da se ne ugušite od hrane.

Ne valja gledati se u ogledalo dok grmi

Kada bi počela grmljavina, prozori bi se zatvarali, ponegdje bi se gasili uređaji, a ogledala su u starijim vremenima čak prekrivana.

Ogledalo je u narodnim vjerovanjima oduvijek imalo posebno, gotovo tajanstveno mjesto, pa ne čudi što su se za njega vezivale brojne zabrane.

Djeci je, naravno, bilo dovoljno reći: „Skloni se od ogledala, grmi!“

Ne valja zahvaljivati za lijek

Jedno od neobičnijih pravila bilo je da se za lijek ne govori „hvala“.

U pojedinim porodicama vjerovalo se da zahvaljivanje može na neki način „poništiti“ njegovo dejstvo ili značiti da će vam lijek ponovo zatrebati.

Dokaza za to, naravno, nema. Ali ako ste odrasli uz ovu zabranu, moguće je da vam i danas zastane ono „hvala“ kada vam neko pruži tabletu.

Ne valja lizati mutilice od miksera

Ovdje baka možda nije ni morala da priziva sujeverje. Dovoljno je bilo pogledati dijete koje nestrpljivo čeka da poliže ostatke fila sa mutilica.

U nekim porodicama i uz ovo su se vezivale razne priče, ali praktična poruka je sasvim jasna: električni mikser i dječija radoznalost nijesu baš idealan par.

Naravno, tek kada se mikser isključi iz struje, bakina zabrana misteriozno postaje manje važna.

Ne valja da se sjedi na ivici stola

Koliko puta smo kao djeca samo na trenutak sjeli na ćošak stola, a odmah se začulo:

„Silazi odatle, ne valja se!“.

U narodnim vjerovanjima sjedenje na ivici ili ćošku stola često se povezivalo sa ljubavnom srećom, udajom i ženidbom. Govorilo se da onaj ko tako sjedi neće skoro stati pred oltar.

Dijete od deset godina vjerovatno nije bilo naročito zabrinuto zbog toga. Baka jeste.

Ne valja da se smeće iznosi po mraku

Kuća se čistila tokom dana, ali kada padne mrak, kesa sa smećem mogla je da sačeka jutro.

Prema narodnom vjerovanju, iznošenjem smeća noću mogla se iz kuće „iznijeti“ sreća, novac ili blagostanje.

Ako ste se pitali zašto je baka uveče mogla da ignoriše punu kantu koju bi tokom dana primijetila sa deset metara, možda je odgovor upravo ovdje.

Ne valja da se mrve iz krpe tresu po mraku

Ni stolnjak ni krpa puni mrvica nijesu se tek tako istresali napolju nakon što padne noć.

I ovo vjerovanje povezivalo se sa kućnim blagostanjem. Hrana, posebno hljeb, nekada se mnogo više poštovala, pa se ni prema mrvicama nije odnosilo nemarno.

Danas ih samo otresemo. Nekada je i za mrvice postojalo vrijeme.

Ne valja ostaviti posljednji zalogaj u tanjiru

„Pojedi to do kraja!“.

Posljednji zalogaj nije se ostavljao, a objašnjenja su se razlikovala od porodice do porodice.

Iza ovog „ne valja se“, međutim, vjerovatno stoji i vrlo praktična lekcija generacija koje su dobro znale koliko hrana vrijedi: ono što staviš u tanjir ne bacaj.

Možda upravo zato mnogi i danas imaju neobičnu potrebu da pojedu baš taj posljednji zalogaj, čak i kada više nijesu gladni.

Ne valja otvarati kišobran u kući

Otvoren kišobran u dnevnoj sobi bio je gotovo poziv da se baka pojavi niotkuda.

Vjerovanje da otvaranje kišobrana u zatvorenom prostoru donosi nesreću postoji u različitim kulturama.

Ali postoji i mnogo jednostavnije objašnjenje. Veliki otvoreni kišobran, mala soba, luster, vaza, čaše i nekoliko ukućana teško da obećavaju srećan završetak.

Baka je čitavu procjenu rizika rješavala jednom rečenicom: „Zatvori to, ne valja se!“.

Ne valja zviždati u kući

Tek naučite da zviždite i poželite da demonstrirate talenat cijeloj porodici.

Baka: „Ne zviždi u kući!“

Prema jednom od najpoznatijih vjerovanja, zviždanjem se iz kuće „tjera“ novac i priziva besparica.

I danas ćete čuti: „Ne zviždi, ostaćemo bez para!“

Možda ne vjerujemo. Ali ipak prestanemo da zviždimo.

Za svaki slučaj.

Ne valja da se dijete zasmijava pred spavanje

Ovo je jedno od onih starih pravila koje na prvi pogled zvuči potpuno neobično.

Zašto se dijete ne bi smijalo?

Stariji su upozoravali da dijete pred spavanje ne treba pretjerano zasmijavati i razigravati. Narodna vjerovanja su tome dodavala različita objašnjenja, ali praktični razlog može biti mnogo jednostavniji.

Ko je ikada razigrao dijete pet minuta prije odlaska u krevet, a zatim pokušavao da ga uspava narednih sat vremena, vjerovatno je shvatio bakinu logiku.

Ne valja da trudnici mačka prođe između nogu

Trudnoća je u narodnoj tradiciji bila okružena čitavom zbirkom zabrana, predskazanja i upozorenja.

Jedno od njih govorilo je da trudnici ne treba dozvoliti da joj mačka prođe između nogu.

Za ovakvo vjerovanje nema medicinskog osnova, ali se generacijama prenosilo kao dio narodnih običaja i pokušaja da se buduća majka zaštiti od svega što se nekada smatralo mogućim lošim znakom.

Ne valja se klatiti na stolici

E, ovdje je baka bila potpuno u pravu, čak i bez narodnog vjerovanja.

„Ne klati se na stolici!“

Dijete nastavlja.

„Pašćeš!“

Dijete nastavlja.

I onda, naravno, skoro padne.

Dok su neka „ne valja se“ bila čisto sujeverje, ovo je moglo da spriječi vrlo konkretan susret potiljka i poda.

Možda smo mi mislili da iza zabrane postoji neka velika narodna tajna. Baka je vjerovatno samo gledala dvije noge stolice u vazduhu i unaprijed vidjela šta slijedi.

Ne valja da se smeće baca za nekim

Kada neko krene iz kuće, posebno ako odlazi na put, nije se odmah za njim čistilo, niti iznosilo smeće.

U narodnim vjerovanjima smatralo se da bi se tako simbolično mogla „pomesti“ sreća osobe koja je upravo otišla ili joj se otežati put i povratak.

Zato su metla i kanta morale malo da sačekaju.

Onda jednog dana čujemo baku u sopstvenom glasu

Mnoga od ovih pravila danas možemo objasniti. Neka su nastala iz sujeverja, neka iz straha, neka iz poštovanja prema hrani i domu, a neka su bila samo veoma domišljat način da se dijete spriječi da padne sa stolice, razbije nešto kišobranom ili napravi haos pred spavanje.

Ali možda njihova najveća vrijednost danas nije u pitanju jesu li bila tačna.

Vrijednost je u uspomeni koju nose.

Godine prođu, bake više nema pored nas da nas opomene, a onda jednog dana podignemo torbu sa poda. Okrenemo hljeb koji je neko ostavio naopako. Kažemo djetetu da se ne klati na stolici. Zatvorimo kišobran koji je neko otvorio u sobi.

I zastanemo.

Jer smo upravo izgovorili istu rečenicu kojoj smo se nekada smijali: “Nemoj tako, ne valja se.“

I možda baš tada shvatimo koliko je tih malih bakinih rečenica ostalo da živi u nama.

Kojih se vi bakinih „ne valja se“ sjećate?

Postoji li neko koje i danas poštujete, iako zapravo ne znate zašto?