Kako se navodi u obrazloženju, izmjene su dio procesa daljeg usklađivanja crnogorskog zakonodavstva sa pravnom tekovinom Evropske unije EU, posebno u okviru pregovaračkog Poglavlja 24 – Pravda, sloboda i bezbjednost.

Pravo na rad nakon tri mjeseca

Jedna od najvažnijih izmjena odnosi se na pravo na rad stranaca koji su podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu.

Važećim zakonom predviđeno je da stranac koji traži međunarodnu zaštitu stiče pravo na rad nakon devet mjeseci od podnošenja zahtjeva ukoliko Ministarstvo unutrašnjih poslova do tada nije donijelo odluku.

Sada je predloženo da se taj rok skrati na tri mjeseca.

„Stranac koji traži međunarodnu zaštitu stiče pravo na rad protekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku”, piše u dokumentu.

Nakon toga, stranac može raditi bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, sve do pravosnažnosti odluke o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu.

Vlada obrazlaže da sadašnje rješenje nije optimalno jer osobe koje čekaju odluku o međunarodnoj zaštiti devet mjeseci nemaju mogućnost legalnog rada, što, kako se navodi, može podsticati rad u sivoj ekonomiji.

„Smanjivanjem roka za ostvarivanje ovog prava sa devet na tri mjeseca, smanjila bi se negativna pojava rada u sivoj zoni“, navodi se u obrazloženju Predloga zakona.

Predložene su izmjene za osobe koje su identifikovane kao žrtve trgovine ljudima.

“Strancu koji traži međunarodnu zaštitu, a koji je identifikovan kao žrtva trgovine ljudima i koji zbog svojih okolnosti nije u potpunosti sposoban da ostvaruje prava i izvršava obaveze bez odgovarajuće pomoći, biće obezbijeđene posebne proceduralne garancije”, ističe se u Predlogu zakona.

Za takve osobe predviđena je i pomoć u oporavku, koja bi uključivala odgovarajuće životne uslove u centru za prihvat ili odgovarajućem skloništu, posebne uslove za djecu žrtve trgovine ljudima, liječenje, psihološku pomoć, savjetovanje i podršku, kao i informacije o mogućnostima za dobijanje međunarodne zaštite.

U obrazloženju Vlada ovu kategoriju opisuje kao posebno ranjivu, imajući u vidu potencijalnu opasnost od izloženosti krivičnom djelu trgovine ljudima.

Zaštita može biti poništena zbog nacionalne bezbjednosti

U Predlogu zakona uvedena je nova odredba koja se odnosi na poništenje međunarodne zaštite.

“Azil ili supsidijarna zaštita mogli bi biti poništeni ako postoje opravdani razlozi za vjerovanje da azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom, predstavlja opasnost za nacionalnu bezbjednost i javni poredak Crne Gore”, pojašnjeno je u dokumentu.

Ministarstvo bi, u slučajevima predviđenim novim odredbama, moglo odlučiti da ne odobri azil odnosno supsidijarnu zaštitu ako odluka o zahtjevu za međunarodnu zaštitu još nije donesena.

Predviđen je pravni lijek – protiv odluke Ministarstva može se podnijeti tužba Upravnom sudu u roku od 15 dana od dostavljanja odluke.

Vlada obrazlaže da je cilj da se spriječi situacija u kojoj bi nacionalna bezbjednost ili javni poredak mogli biti ugroženi tokom dugotrajnih sudskih postupaka.

„Kako ne bi došlo do opasnosti po nacionalnu bezbjednost i javni poredak Crne Gore“, predloženo je dopunjavanje postojećih odredbi o poništenju međunarodne zaštite.

Značajne promjene predložene su i kada je riječ o smještaju azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom.

Prema novom rješenju, ako Ministarstvo ne raspolaže objektom ili dijelom objekta koji ispunjava uslove za smještaj, može obezbijediti novčana sredstva za smještaj.

Predviđeni mjesečni iznosi bili bi vezani za minimalnu zaradu u Crnoj Gori u prethodnoj godini: za samca – 20 odsto minimalne zarade, za porodicu sa dva ili tri člana – 30 odsto i za porodicu sa četiri ili više članova – 40 odsto.

Pravo na smještaj ili novčana sredstva moglo bi prestati prije isteka predviđenog perioda ako se osoba zaposli, ako se utvrdi da ima sredstva koja joj omogućavaju da sama obezbijedi smještaj ili ako dođe do zloupotrebe prava.

U slučaju zloupotrebe, Ministarstvo bi moglo tražiti povraćaj troškova smještaja i naknadu materijalne štete. I u ovom slučaju predviđena je mogućnost tužbe Upravnom sudu.

Država priznaje problem sa smještajnim kapacitetima

U obrazloženju se navodi da Ministarstvo unutrašnjih poslova MUP trenutno ne raspolaže posebnim smještajnim kapacitetima namijenjenim osobama sa odobrenom međunarodnom zaštitom.

MUP je prethodnih godina pokušavao da kroz javne nabavke obezbijedi smještaj, ali se, kako se navodi, na javne pozive niko nije javljao, zbog čega su postupci više puta proglašavani neuspješnim.

U prethodnom periodu smještaj je, podsjeća se u dokumentu, finansirao UNHCR kroz novčanu pomoć za zakup stambenih jedinica.

„U prethodnom periodu, sredstva za smještaj obezbjeđivao je UNHCR i to kao novčanu pomoć za obezbjeđivanje smještaja”, napominje se.

MUP raspolaže određenim kapacitetima za smještaj stranaca koji tek traže međunarodnu zaštitu, a dio tih kapaciteta može biti iskorišćen i za osobe kojima je zaštita već odobrena.

U Predlogu zakona izdvajaju se osobe koje zbog uzrasta, trudnoće, teških bolesti, mentalnog zdravlja ili posljedica torture, silovanja i drugih teških oblika psihičkog, fizičkog ili nasilja zasnovanog na polu i rodu nisu u potpunosti sposobne da samostalno ostvaruju svoja prava i izvršavaju obaveze.

Takvim osobama smještaj bi se obezbjeđivao u odgovarajućem centru za prihvat sve dok se njihove okolnosti ne promijene u mjeri u kojoj mogu samostalno da brinu o sebi. Po potrebi, smještaj bi mogao biti obezbijeđen i u javnoj ustanovi koja pruža usluge u oblasti socijalne i dječje zaštite.

U Vlada smatraju da je ovo rješenje posljedica prakse u kojoj su pojedini korisnici i nakon dobijanja statusa azilanta ili lica pod supsidijarnom zaštitom nastavili da koriste kapacitete centara za prihvat jer zbog ličnih okolnosti nijesu mogli samostalno da se brinu o sebi.

Šta će biti sa Ukrajincima kada prestane privremena zaštita?

Poseban dio izmjena odnosi se na privremenu zaštitu, institut koji je Crna Gora prvi put aktivirala nakon početka rata u Ukrajini.

U dokumentu se naglašava da je privremena zaštita za lica iz Ukrajine produžavana više puta i da već traje četvrtu godinu. Zbog toga je, napominju u Vladi, potrebno preciznije urediti pitanje povratka nakon prestanka zaštite.

“Ministarstvo će na zahtjev osobe kojoj je privremena zaštita prestala, a koja nema novca i prethodno je ostvarila pravo na smještaj, pomoć i osnovna sredstva za život, preduzeti odgovarajuće mjere kako bi joj omogućilo dobrovoljni povratak u zemlju porijekla, uz poštovanje ljudskog dostojanstva”, precizirano je u Predlogu zakona.

Osoba kojoj nije odobrena privremena zaštita, kojoj je zaštita poništena ili kojoj je zaštita prestala istekom perioda na koji je odobrena, u principu bi se smatrala osobom koja nezakonito boravi u Crnoj Gori i prema kojoj bi se primjenjivale mjere propisane zakonom o boravku stranaca.

Postoji, međutim, izuzetak: ukoliko Savjet Evropske unije donese odluku ili drugi akt kojim se omogućava drugačiji status, Vlada bi, na predlog Ministarstva, mogla omogućiti dalji boravak u Crnoj Gori u skladu sa propisima o boravku stranaca.

Kontrola novca, nekretnina i prava na pomoć

Izmjenama se preciziraju i uslovi pod kojima stranci pod privremenom zaštitom mogu ostvariti pravo na primjeren smještaj, neophodnu pomoć i osnovna sredstva za život.

Predviđeno je da se ispunjenost uslova provjerava preko diplomatskih odnosno konzularnih predstavništava trećih zemalja, Centralne banke Crne Gore CBCG, kao i organa nadležnih za poreze i nepokretnosti.

Pravo bi moglo biti ograničeno ili uskraćeno, između ostalog, ako osoba ne boravi u centru u koji je smještena, napusti centar duže od 24 sata bez odobrenja, posjeduje sredstva koja joj omogućavaju odgovarajući životni standard ili krši pravila boravka i kućnog reda.

Ministarstvo bi odluku trebalo da donosi na osnovu individualne procjene, uz obavezu da vodi računa o očuvanju životnog standarda koji obezbjeđuje dostojanstvo osobe i o srazmjernosti mjere koja se preduzima.

Djeca pod privremenom zaštitom moraće u osnovnu školu

Jedna od novina koja bi mogla imati direktan uticaj na veliki broj porodica odnosi se na obrazovanje djece pod privremenom zaštitom.

Naime, izričito se propisuje da je osnovno obrazovanje obavezno, a roditelj ili staratelj maloljetnog stranca pod privremenom zaštitom dužan je da postupa u skladu sa propisima kojima se uređuje osnovno obrazovanje i vaspitanje.

Vlada navodi da je razlog za ovu izmjenu konkretna praksa nakon dolaska građana Ukrajine u Crnu Goru.

“Jedan broj djece osnovnoškolskog uzrasta iz Ukrajine, koja u Crnoj Gori borave od 2022. godine, nije upisan u crnogorske državne osnovne škole, već prati onlajn nastavu po ukrajinskom obrazovnom programu. Predloženo rješenje treba da uskladi status djece pod privremenom zaštitom sa domaćim propisima prema kojima je osnovno obrazovanje obavezno za djecu od šest do 15 godina”, pojašnjava se u dokumentu.

Izmjene potvrđuju prava stranaca pod privremenom zaštitom.

Oni imaju pravo na osnovno i srednje obrazovanje, kao i prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, pod istim uslovima kao crnogorski državljani.

Međutim Predlogom zakona, ne tretira se privremena zaštita samo kroz socijalnu pomoć. Strancima pod privremenom zaštitom omogućeno je i da rade u Crnoj Gori bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, u skladu sa zakonom kojim se uređuje boravak stranaca.

Vlada predlaže da izmjene budu usvojene po hitnom postupku.

Kao glavni razlog navodi se obaveza Crne Gore u procesu pristupanja Evropskoj uniji, posebno dalje usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU u oblasti međunarodne zaštite stranaca.

U dokumentu se ističe da je Predlog zakona usklađen sa više evropskih propisa, uključujući Uredbu EU 2024/1347 o standardima za kvalifikaciju korisnika međunarodne zaštite, Direktivu EU 2024/1346 o standardima za prihvat tražilaca međunarodne zaštite, kao i propise koji se odnose na privremenu zaštitu i borbu protiv trgovine ljudima.

Iako se izmjenama precizira niz prava i obaveza, ostaje i pitanje finansijske primjene novih rješenja. U procjeni finansijskih sredstava Vlada navodi da će za implementaciju zakona biti potrebno obezbijediti novac iz državnog budžeta, ali da u trenutku izrade Predloga nije moguće procijeniti koliki će iznos biti potreban.

Zakon bi stupio na snagu narednog dana od objavljivanja u Službenom listu Crne Gore.