Video
Jedno kliničko ispitivanje iz prošle godine pokazalo je da su pacijenti sa rakom debelog crijeva koji su učestvovali u trogodišnjem programu vježbanja imali manju vjerovatnoću da im se bolest vrati i veću stopu preživljavanja. Kako se navodi, jedan od razloga je to što vježbanje povećava aktivnost imunskih ćelija koje se bore protiv raka.
,,Da imamo lijek sa ovakvim obimom koristi, odmah bi postao standard liječenja i finansirale bi ga osiguravajuće kompanije”, rekao je dr Kristofer But, onkolog i profesor na Univerzitetu Kvin u Kingstonu, za ,,Njujork tajms”, prenosi Dan.
Prema navodima Centra za rak ,,MD Anderson” Univerziteta Teksas, vježbanje može da smanji i upalne procese i nivo insulina, koji su povezani sa pojedinim vrstama raka.
Stručnjaci ističu da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se bolje razumjeli procesi u organizmu tokom vježbanja kod pacijenata oboljelih od raka, ali da dosadašnji dokazi ukazuju na korist fizičke aktivnosti.
Karen Basen-Engkvist, direktorka Centra za energetsku ravnotežu u prevenciji raka i oporavku pacijenata pri centru “MD Anderson”, objasnila je:
,,Nauka pokazuje da vježbanje tokom liječenja raka ublažava umor, anksioznost i depresiju, a poboljšava kvalitet života i fizičke funkcije”, rekla je ona.
Prema većini smernica, pacijenti oboljeli od raka, bez obzira na životnu dob, trebalo bi da budu fizički aktivni oko 30 minuta dnevno, uz kombinaciju vježbi snage i aerobnih aktivnosti. To ne mora da podrazumijeva intenzivan trening. Hodanje je, na primjer, u studiji koja je obuhvatila više od 1.700 pacijenata sa rakom debelog crijeva povezano sa boljim kvalitetom života i manjim umorom, dok joga može da pomogne u poboljšanju sna, smanjenju anksioznosti i popravljanju raspoloženja.
Vježbanje može da pomogne i u ublažavanju takozvanog ,,hemomozga”, odnosno kognitivnih poteškoća koje se javljaju tokom hemoterapije. Fizička aktivnost poboljšava protok krvi, smanjuje upalne procese i podržava procese učenja i pamćenja.
Studija iz 2021. godine, sprovedena na pacijentkinjama sa rakom dojke, pokazala je da vježbanje u trajanju do 150 minuta nedjeljno prije početka hemoterapije može da pomogne u sprečavanju kognitivnih oštećenja povezanih sa liječenjem.
Kod pacijentkinja sa rakom dojke fizička aktivnost može da smanji i rizik od limfedema, odnosno oticanja ruku i nogu, kao i drugih komplikacija nakon liječenja, navodi se u informacijama klinike Mejo.
Doktorka Andrea L. Čevil iz klinike Mejo izjavila je u februaru:
Preporučeno
,,Postoji mnogo programa vježbanja za koje je pokazano da donose niz pozitivnih rezultata kod pacijentkinja sa rakom dojke”.
