Tim istraživača sa Univerziteta u Bostonu vjeruje da bi njihova nova teorija mogla da objasni zašto je tako teško odoljeti hrani i impulsivnom ponašanju, kao i da objasni fenomene koji se ne mogu objasniti trenutnim teorijama.
„Ukratko, naša teorija je da se svijest razvila kao memorijski sistem koji koristi naš nesvjesni mozak da nam pomogne da fleksibilno i kreativno zamislimo budućnost i pravimo planove u skladu s tim“, objasnio je autor dr Endrju Badson, profesor neurologije, u svojoj izjavi.
On dodaje da ono što je potpuno novo u vezi sa ovom teorijom je da ona „ukazuje na to da ne percipiramo svijet, ne donosimo odluke ili ne izvršavamo akcije direktno. Umjesto toga, sve te stvari radimo nesvjesno, a zatim, otprilike pola sekunde kasnije, svjesno se sjećamo da smo ih uradili i da ih dalje radimo“.
Postoji mnogo teorija svijesti, posebno posljednjih godina, jer ih je sve više predloženo. Neki predlažu hijerarhijsku konstrukciju, u kojoj mozak aktivno promoviše ili umanjuje kognitivne procese da budu ili nesvjesni ili svjesni.
Druge teorije se fokusiraju na to da li određeni delovi mozga mogu da generišu tačne informacije, odlučujući na taj način da li su svjesni ili ne.
Međutim, sve ovo uključuje direktnu obradu stimulusa koji ulazi u mozak i naknadno donošenje odluka u prvom planu ili pozadini, što je, po mišljenju dr Badsona i njegovog tima, jednostavno previše sporo da bi se objasnili brzi refleksi koji se vide u sportu i drugim sličnim aktivnosti.
Njihova teorija predlaže da stimulansi ulaze direktno u nesvjesno prije nego što ga mozak zatim „gurne“ u svjesno na osnovu sjećanja na događaj, a radnje za koje vjerujemo da su svjesne zapravo se često kontrolišu u potpunosti na osnovu impulsa.
Prema njihovom mišljenju, ovo objašnjava zašto radimo stvari za koje znamo da ne bi trebalo, kao što je kompulzivno konzumiranje hrane.
„Čak i naše misli generalno nisu pod našom svjesnom kontrolom. Ovaj nedostatak kontrole je razlog zašto možemo da imamo poteškoća da zaustavimo tok misli koji nam prolazi kroz glavu dok pokušavamo da zaspimo, a takođe i zašto je svjesnost teška“, nastavlja dr Badson.
Koristeći ovu teoriju, istraživači su iznijeli kliničke nastavne metode koje bi mogle da unaprijede rad, što možeda ima implikacije na neurološke bolesti kao što je demencija.
Ako su u pravu, to bi moglo da pruži nove metode za suočavanje sa kompulzivnim ponašanjem i poremećajima, piše IFL Science.
Preporučeno
Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Cognitive and Behavioral Neurology.
Video