Maj mjesec se prema crkvenom tumačenju naziva carski, u staroj slovensko tradiciji nazivan je traven, a u tradicionalno srpskoj cvijetanj ili cvjetnik. Narodni kalendar ima skup manje-više nepisanih pravila za svaki mjesec u godini, kojih se srpski narod vjekovima pridržavao.

Tako se maj od davnina smatra mjesecom u kom se zaljubljuju čak i oni koji kažu da nisu namjeravali niti sebe smatraju osobom zaljubljive prirode.

Zbog toga su i osobe koje se rode u maju ovakve.

Vesele su i po prirodi vedra duha. Oštrog pogleda, sklone ka naukama i učenju. Pametne su, pa će novac lako zarađivati, ali isto tako i brzo trošiti i zbog toga mogu da imaju velike nevolje.

Naizgled su mirne, ali zapravo lako planu i tada mnogo govore. Riječ je o otvorenim osobama koje odmah „u brk” kažu šta hoće i šta o osobi misle.

Maj mjesec se smatra granicom između zime i ljeta, a sve ritualne radnje koje se vrše u vezi su sa zdravljem ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve.

Najviše magijskih rituala u predhrišćansko doba vršeno je oko Đurđevdana, jer je od tog dana zavisilo kakav će biti čitav maj.

Običaji i vjerovanja naroda vezana za Đurđevdan su u narodu svakako postojali i prije nego što je primio hrišćanstvo.

Sveti Đorđe je svojim praznikom svakako zauzeo mjesto starog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika.

Iz tog perioda potiče i kićenje vrata, prozora i čitave kuće raznim biljem, kako bi godina i dom bili “berićetni” , “da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru”.

Ponegdje je običaj da ovo kićenje zelenilom vrše na sam Đurđevdan prije zore.

Na đurđevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prućem “da budu napredni kao vrba”, kite zdravcem “da budu zdravi kao zdravac”, koprivom “da kopriva opeče bolesti sa njim” i selenom “da im duša miriše kao selen”.