“Priroda je nešto što nosimo rođenjem, a kada će se i kako ispoljiti to niko ne zna… Za sebe smatram da sam slikarka oduvijek”, započinje priču o svom umjetničkom izrazu Ubović… “Kroz svoje slikarstvo, pomoću koloritne kompozicije opisujem određeni koncept, odnosno svijet oko mene”, otkriva nam umjetnica.
Orijana Ubović je rođena 14.11.1981. u Podgorici. Diplomirala je na Trinity College and University, odsjek Fine Arts. Njeno ime, kao i ono što je izabrala kao životni posao, svakako se ne uklapaju u stereotipe. Uspjeli smo da je nagovorimo da nam ispriča, kako je dobila ime Orijana…
“Mojo otac je rođeni esteta i njegova je ideja bila da po rođenju dobijem ime Orijana, a za to ime ga je inspirisala italijanska novinarka Orijana Falači. Zahvalna sam mu na tome, jer ime ide uz moje slike, uz moju profesiju, jedino je u Crnoj Gori, a rijetko i u regionu. Prepoznatljiva sam po lijepom i neobičnom imenu”, kroz osmijeh nam je rekla.
Kao inostrani student imala je priliku da uči od svjetskih umjetnika. Na koji način su njihove tehnike učenja drugačije od onih kod nas odgovara…
“Studije u Londonu su razvile moj slikarski senzibilitet i zaokružile moj slikarski izraz. Vještine u kompoziciji, koloritu, dinamici i karakteru poteza četkicom, osobinama lica koje sam slikala – učinili su da moj likovni pečat bude prepoznatljiv”, priča slikarka, koja je do sada izlagala svoje radove u Podgorici, Svetom Stefanu, Petrovcu, Londonu, na kolektivnim izložbama.
Izložbom “About Face” predstavila je 12 radova velikog formata, rađenih u tehnici akril na platnu, prikaz lica žena koje su obilježile ovaj i prošli vijek, a koje su i dan danas inspiracija mnogima. Koliko je potrebno rada na jednoj slici, Orijana otkriva:
“Ne postoji određeni “tajming” za sliku, ona nastaje u vremenu onoliko koliko joj se sam umjetnik posveti. Tako je i kod mene, desi mi se da portret završim za tri dana slikajući intezivno po 7-8 sati, a ponekad bude da slika bude završena nakon par nedjelja”.
Izložba je bila i više nego uspješna…
“Utisci su sjajni. S obzirom da smo svi pod pritiskom korona virusa i epidemioloske situacije u zemlji, mislim da je izložba bila pravo osvježenje kako za posjetioce tako i za mene kao autora iste. Ljudi su bili više nego oduševljeni, bilo je pregršt pozitivnih komentara i pozitivne energije“, ponosno priča i dodaje: “Volim reakciju publike kada posmatraju moja djela, komentari budu pozitivni i to mi daje motivaciju”…
Misleći na svaki detalj, umjetnica je posjetiocima, priredila izvanredan ugođaj. Kako izgleda kada se spoje slikarstvo i muzika, priča:
“Na noć otvaranja izložbe moje gošće su bile članica Simfonijskog orkestra Sara Lakićević, koja je svirala klavir i Andrea Živković koja je svirala flautu. Za posmatrača je drugačiji osjećaj kada posmatra umjetničku sliku, i kada u pozadini čuje note klavira i flaute, dok se izvodi Mjesečeva sonata. Tada nastaje tkz. ”umjetnička sinestezija” jer se sva čula ujedinjuju, prepliću i osjećaj užitka bude potpun”.
Žena kao biće nije jednolična, puna je života, slobode, snage, radosti i tuge. Ona ostavlja trag za sobom, što se prepoznaje u Orijaninim radovima, upravo kroz snažan kolorit kojima je obojila lica žena dajućim im bezvremenost.
“Moje slike su prepoznatljive po jarkim bojama, koloritu. Ja sam se kroz lica žena popularne kulture bavila facijalnom ekspresijom, cilj mi je bio da kroz njihova lica prenesem njihova unutrašnja stanja i emocije”, govori o radovima, a na pitanje koja slika joj je bila izazov kao umjetniku, nastavlja:
“Marylin Monroe zato što je jedna od najvećih i najtajanstvenijih žena istorije, Frida – meksička slikarka koja je od svojih 143 slika, naslikala 55 autoportreta, slikajući sopstvena iskustva, sa sadržajem ličnog simbolizma, zatim Amy Winehouse koja je bila jako talentovana, a koja je nakon svoje smrti ušla u Klub 27”.
Nismo mogli da je ne upitamo imaju li ljudi kod nas osjećaj za slike ili ih kupuju po principu ( moderno, popularno)
“Što se tiče osjećaja kod ljudi za kupovinu umjetničkog djela, smatram da je to individualno kod svakog pojedinca, da ima različitih koji imaju senzibilitet i prepoznaju “emociju” u slici, dok sa druge strane ima i onih koji vole imati umjetničku sliku zato sto je moderna i uklapa se u njihov enterijer”, iskreno je odgovorila.
Da jednu uspješnu ženu, umjetnicu, a pritom majku i suprugu prati i podržava porodica primjer je upravo Orijana Ubović.
“Porodica je moj glavni pokretač za sve moje slikarske podvige i poduhvate. Oni su moja motivacija, inspiracija i pomoć da se ne držim ustaljenih konvencionalnih formi i da ne postavljam sebi granice”, kroz osmijeh govori Orijana, koja nam je za kraj otkrila i da planira da izložbu slika „About face“ ponovi i u Podgorici kada se za to steknu uslovi.
Preporučeno
Video