Vesna Kostić, zaposlena je preko 20 godina kao specijalista na Klinici za Ginekologiju i akušerstvo UKCS u Beogradu. Tokom godina postala je član tima za VTO, kao i član komisije za donaciju jajnih ćelija i spermatozoida u procesu vantjelesne oplodnje, pružajući adekvatnu psihološku podršku parovima bez djece koji su u ovoj proceduri.

Obavljala je i poslove kliničkog psihologa – prije i postoperativnu pripremu i podršku pacijenata i savjetovanje članova porodice i partnera, kako da prihvate novonastalu situaciju, kao npr. u slučaju onkološke bolesti, kao i histerektomije koje se veoma teško prihvataju i značajno utiču na funkcionisanje cjelokupne porodice. 

Kroz terapiju, Vesna Kostić uči kako da riješite probleme u partnerskoj relaciji, izgradite zajednički bračni identitet, a istovremeno budete nezavisni. Kako da se osnažite i kažete NE svemu onome što je loše i postavite granice kako biste pronašli mir, te kako da ne odlažete svoje obaveze i kako da se oslobodite setransgeneracijske nemogućnosti odlaska iz svoje porodice…

Iskoristite priliku za rad na sebi, vođeni znanjemi iskustvom sertifikovanog stručnjaka dr Vesne Kostić koja svakog mjeseca ordinira u Poliklinici Moj Lab u Podgorici.

PREVARA U PARTNERSKIM ODNOSIMA

STANDARD: Šta je prevara, koji motivi je podstiču i koje vrste prevare postoje ?

KOSTIĆ: Prevara predstavlja usmjeravanje seksualne energije ili duboke emocionalne bliskosti prema nekom ko bi mogao predstavljati našeg novog seksualnog partnera, bez znanja ili saglasnosti partnera s kojim smo u vezi. Prevara podrazumijeva kratkotrajni ili povremeni izlazak iz postojeće veze radi zadovoljenja potreba za koje su se partneri saglasili da treba da budu zadovoljavane u njihovoj vezi.

Različiti su motivi koji nas uvode u prevaru: usamljenost, frustracije koje izazivaju nezadovoljstvo, loša komunikacija (problemi se ne rješavaju), ljubomora, proređeni seksualni odnosi ili njihovo hronično odsustvo, kao i odsustvo emotivnog zadovoljenja – sve to vodi monotoniji u braku i u vezi, koja je njihov najveći neprijatelj.

Postoje različite vrste prevare:

1. Fizička i emocionalna prevara

2. Izdaja – paralelna veza

3. Prevara za jednu noć

STANDARD: Da li treba preći preko prevare?

Nije lako preći preko prevare, jer ona ruši odnos povjerenja, ali svakako se možemo potruditi da oprostimo!

STANDARD: Koji pol je odaniji, a koji više sklon prevari?

KOSTIĆ: Prevara je nešto što se ne događa samo određenom broju ljudi, svima može da se desi, možemo biti prevareni, a i sami možemo varati.

MONOGAMIJA – biti odan i privržen svom partneru cio svoj život, predstavlja „lukavstvo civilizacije!” Ona nije prirodna pojava, ali mi smo joj podređeni zbog raznih društvenih normi. Ni naša biologija ne funkcioniše na takav način.

I zašto mi onda stalno tražimo bezuslovnu vjernost od partnera, kao i on od nas, kada smo svi svakodnevno izloženi raznim iskušenjima? Puno je frustracije oko nas, nemaština, društvo u kome živimo, blizina na radnom mjestu gdje smo svakodnevno upućeni na druge osobe – sve nas to može uvesti u prevaru. Prevara predstavlja kršenje eksplicitnog ili prećutnog dogovora među partnerima i ruši povjerenje koje je teško izgraditi. Podriva naše samopouzdanje i nije lako preći preko prevare!

Određeni broj istraživanja pokazuje čak da su žene sklonije prevari. Moje mišljenje je da su žene ipak odanije svojim partnerima, a da muškarci češće počine prevaru.

STANDARD: Šta se krije iza ženske prevare? Zašto žene prevare svog partnera?

KOSTIĆ: Potreba za ljubavlju prisutna je kod svih nas, svi želimo da budemo voljeni, i muškarci i žene. Ipak, jedan od vodećih razloga ženske prevare je nedostatak ljubavi i pažnje od strane partnera.  Ženama je potrebna potvrda da su i dalje lijepe i poželjne. Ako su pritom zapostavljene, okreću se drugom muškarcu i žive paralelnu vezu. EGO POTREBA svake žene jeste da bude voljena beskrajno! 

Zato psiholozi govore o važnosti RECIPROCITETA EMOCIONALNOG ULAGANJA. Ženi je potrebno pokloniti vrijeme, pružiti pažnju, ljubav, razumijevanje i poštovanje, i biće srećna. S druge strane, žena može da pothrani EGO potrebu svog partnera, ne zaboravljajući pritom da je svaki muškarac:

• dijelom dječak (treba ga paziti kao mama);
• dijelom adolescent (treba da budemo objekat čitave njegove seksualnosti);
• dijelom zreo muškarac (treba da budemo ponosni na njegov uspjeh u poslu i status u društvu).

Ako se zadovolje sve te potrebe, žena će kao bumerang dobiti ljubav svog partnera, što je njena osnovna ego potreba. I tu je reciprocitet. Međutim, srušen je mit da žene varaju samo ako nisu emotivno zadovoljene! Žene danas žude za seksualnom raznolikošću, jer je ženski LIBIDO i te kako razigran i ima potrebu da bude zadovoljen!

STANDARD: Zašto se muškarci odlučuju na to da prevare svoju emocionalnu partnerku?

KOSTIĆ: Svaki muškarac ima svoje muške kvalitete, ali šta ga razlikuje od drugog muškarca? Muškarci se razlikuju po REALIZACIJAMA tih muških kvaliteta. To zavisi od: strukture ličnosti muškarca; temperamenta i vaspitanja; sredine iz koje dolazi; njegovog karaktera; njegove etničke i religijske pripadnosti.

Ne ispoljavaju emocije i ne tretiraju žene na isti način jedan Crnogorac i jedan Italijan! Shodno tome, drugačije će postupiti i kada su prevare u pitanju. Međutim, postoji određen broj razloga koji su uvijek isti, a to su:

• Nesigurnost i ogorčenost: Ako ih partnerka ne cijeni, pa često mogu svoj ego pothraniti intimnim odnosom sa drugom ženom.
• Emocionalno nezadovoljstvo: Kroz prevaru se nadoknađuje emocionalna praznina. Upravo nedostatak pažnje jedan od razloga njihove prevare. Biti pun razumijevanja i voditi računa da ih ne „odbijate” često.
• Seksualnost je veoma važna, jer ona predstavlja bliskost među partnerima, ako je manjka, prevara je na pomolu.
• Kriza srednjih godina: Intimni odnosi sa mlađim ženama muškarce povezuje sa davnom mladošću.
• Strah od vezivanja

Žene su emotivne, a muškarac – on je RACIONALAN. On može podijeliti svoja osjećanja i u isto vrijeme može voljeti jednu ženu NJEŽNO, a drugu STRASNO! Dok žena teži da to sve objedini u jednom muškarcu.

STANDARD: Koje vrste prevare u braku ili vezi postoje?

KOSTIĆ: 1. Emocionalna prevara: Maštanja, rastuća emocionalna bliskost, zamišljanje zajedničke budućnosti s nekom drugom osobom. Ova prevara ne uključuje fizički kontakt i intimu, ali može snažno uticati na postojeću vezu, jer se veliki dio energije i misli daje nekom drugom, a vremenom može voditi u klasičnu prevaru. 

2. Prevara iz strasti: Započinje iznenada, za jednu noć, dok ste na putu ili uvijek prepuni uzbuđenja zbog zabranjenog. Fizička prevara je sam čin intimnog odnosa sa drugom osobom, a da partner u vezi za to ne zna. Fizička prevara često nema posljedice, u smislu da se veza ili brak zbog nje raskidaju. Najčešće ne podrazumijeva emocije (muškarci češće ulaze u fizičke prevare, zato i ostaju u braku, manje su ljuti i bijesni).

3. Paralelne veze

4. Prevara posle krize u braku ili u vezi

5. Važno je napomenuti i onlajn prevaru u vezi ili u braku, a ona ima dva najčešća oblika:

*Razmjenu seksualno eksplicitnih tekstualnih ili provokativnih audio i vizuelnih (polunagih ili nagih fotografija svog tijela) sadržaja putem digitalnih medija s nekim s kim niste u vezi ili braku.

*Onlajn ljubavne sastanke koji mogu uključivati i virtuelni seks sa osobama koje vam nisu partneri.

STANDARD: Kada govorimo o braku i porodici, koji je po Vama najveći izazov sa kojim se susrijeću partneri i njihove porodice u Crnoj Gori?

KOSTIĆ: U Crnoj Gori je definitivno najveći problem i izazov NEMOGUĆNOST SEPARACIJE, odnosno samostalni život primarne porodice: muž, žena i djeca. Veliki je broj porodica koje žive u zajednici, a da su u kući dvije ili tri generacije. Dakle u jednoj kući žive baka, djed, sin, snaha i njihova djeca… Ovo može predstavljati veliki problem svim ukućanima, te se preporučuje osamostaljivanje partnera sa njihovom djecom.

EMOCIONALNA MANIPULACIJA

STANDARD: Kako da znamo da je neko emocionalni manipulator i kako da izađemo na kraj sa njim?

KOSTIĆ: Emocionalni manipulatori, pametni i šarmantni, oni vas osvajaju, stiču vaše povjerenje, osvajaju vaše emocije, a potom vas načisto izmore uvaljujući vas u bezbrojne nevolje. Oni su tu, svuda oko nas, na ulici, u komšiluku, na radnom mjestu, internetu, a možda i u vašoj kući. Kako da ih prepoznate, da se obezbijedite i zaštitite prije nego što vas potpuno iscijede?

Naučite da pregovarate u onim posebnim situacijama kada je emocionalni manipulator vaš emotivni partner ili dijete. Ne popuštajte, ne sukobljavajte mišljenja, recite šta imate samo jednom, naoružajte se znanjem, zrelošću i zdravim rasuđivanjem. Jer, to je borba sa najnapornijim ljudima u vašem životu.

ANKSIOZNOST

STANDARD: Šta je anksioznost i kako se ona liječi?

KOSTIĆ: Anksioznost je stalno iščekivanje i strepnja da će se desiti nešto loše, nama ili našim voljenim osobama, praćena strahom bez konkretnog razloga koji nije pod uticajem spoljašnje sredine. Anksioznost uglavnom živi iznutra i vješto mijenja svoj oblik, od blage nervoze prije nekog događaja, preko snažnih paničnih napada, pa sve do raznih fizioloških promjena, koje predstavljaju simptome anksioznosti (lupanje srca, znojenje, napetost, uznemirenost…).

Anksioznost može biti:

• Povremena anksioznost je sastavni, normalni dio života. Ako imaju probleme na poslu, u odnosima sa bližnjima, pred donošenje nekih važnih odluka, pred težak ispit – većina ljudi će osjetiti prolaznu anksioznost.
• Anksiozni poremećaji su nešto više od povremene prolazne „zabrinutosti i straha”: u njima, anksioznost nikad ne odlazi, s vremenom biva sve jača i počinje da ometa ljude u obavljanju njihovih svakodnevnih aktivnosti.

Generalno, anksiozni poremećaj podrazumijeva da osoba nema kontrolu nad brigom, pa se povodom toga postavlja pitanje: Šta je to briga?

Briga je pokušaj da se prevenira ili izbjegne potencijalna opasnost, lanac katastrofičnih misli koje su uglavnom verbalne, kognitivni proces koji se javlja u odnosu na neku anticipiranu opasnost.

Svaka briga često postaje predmet dalje brige! Možemo reći da briga predstavlja prateću karakteristiku svih anksioznih poremećaja, osim, možda, specifičnih fobija! Funkcija brige je da rukovodi strahovima, tj. neprijatnim emocijama i da pomjeri pažnju na manje zastrašujuće teme, uz nastojanje da se izbjegnu neizvjesnost i neprijatna unutrašnja iskustva, misli, osjećanja i tjelesne senzacije.

LIJEČENJE ANKSIOZNOSTI: Anksiozni poremećaji liječe se uglavnom psihoterapijom, ljekovima ili kombinovanjem psihoterapije i ljekova. Ako primjećujete simptome, obavezno posjetite psihoterapeuta. Liječenje je važno za vaš unutrašnji mir, sreću i lični razvoj. Kao pomoćna sredstva u smanjenju anksioznosti korisnim su se pokazali i određeni dijetetski postupci: proteinski doručak i konzumacija hrane bogate složenim ugljenim hidratima (ovsena kaša, hljeb i proizvodi od cijelog zrna žitarica). Od koristi mogu biti i grupe za podršku (osobe koje imaju slične poremećaje), kao i tehnike za kontrolu i upravljanje stresom.

PSIHONKOLOGIJA: Rad sa pacijentima oboljelim od karcinoma

STANDARD: Koje su poteškoće sa kojima se nose onkološki pacijenti? Kakva su njihova osjećanja i misli?

KOSTIĆ: Karcinom je akutna reakcija na stres! Sama dijagnoza karcinoma stavlja pojedinca u stanje bespomoćnosti pred opasnošću sa kojom treba da se susretne. Pacijent se ovdje izjednačava sa gubitkom, oni to doživljavaju kao visokopozicionirani gubitak. U osnovi ove bolesti najdominantnija emocija je emocija straha.

Radili smo istraživanje osnovnih emocija u ranoj fazi karcinoma, ali i nakon tri godine na samom kraju procesa izliječenja:

Rana faza: Na prvom mjestu se našao strah ko će im biti podrška u bolesti i da li će nekome biti na teretu. (Partner, djeca ili prijatelji?) Sljedeći je strah od fizičke patnje. (Da li će ih boljeti i koliko će bolovati, da li će izdržati hemoterapije?) Nakon njega distres vezan za novac, lijekovi su skupi i to predstavlja veliku zabrinutost pacijenata. Sljedeći je strah od odlaganja terapije ili kvara nekog aparata za liječenje, nakon njega strah od smrti i na posljednjem mjestu strah da kada se izliječe bolest može da se vrati.

A nakon tri godine kada su prošli hemoterapije i stali na noge emocije idu sljedećim redoslijedom:

Sada je na prvom mjestu je strah od recidiva – da kada se izliječe bolest može da se vrati, a na drugom mjestu strah od smrti, pa tek onda strah ko će im biti podrška i da li su nekome na teretu.

STANDARD: Od čega zavisi kako će neko reagovati kada čuje da ima karcinom?

KOSTIĆ: Zavisi od strukture ličnosti, trenutnog psihičkog stanja i od načina na koji se bore protiv stresa i bolesti. Neko se bori potiskivanjem, negiranjem, neko automatski krene na trave i sređivanje. Posljedica svega toga je da onog trenutka kada pacijenti čuju da imaju karcinom, oni istog momenta mijenjaju:

1. Stil života: Ne jedu šta su jeli, ne piju šta su pili, ne izlaze gdje su izlazili, drugačije se oblače…Sve se podređuje bolesti. I prva naša psihoterapeutska uloga je da im povratimo životni stil. Jer kada ih vratimo da oni počnu ponovo da se sređuju, putuju, žive život.. onda smo mi nešto uspjeli!

2. Partnerske relacije i komunikaciju: Loša komunikacija sa partnerom, porodicom, okolinom, čak i sa prijateljima sa posla komunikacija se totalno gubi i nema neke posebne interakcije. Zato kažemo da je pacijent koji ima karcinom – najusamljeniji pacijent.

STANDARD: Kako možemo poboljšati kvalitet života oboljelih od karcinoma?

KOSTIĆ: Kvalitet života se može poboljšati pomoću grupne, individualne, partnerske ili porodične psihoterapije.

STANDARD: Zašto baš psihoterapija?

KOSTIĆ: Nijedna bolest tijela ne postoji nezavisno od čovjeka i njegove svijesti. Pogotovo kada je u pitanju karcinom to ne može biti nezavisno od svijesti. Ona utiče na mentalno funkcionisanje u vidu poremećaja, odnosno javljanja nezdravih emocionalnih reakcija:

1. Bespomoćnost, beznadežnost ( Kada ih pitamo kako si, odgovor je ‘Nikako’)
2. Osjećaj krivice (Da sam više išao/išla na preglede…)
3. Anksioznost
4. Depresija

Naš cilj kao psihoterapeuta je da nezdrave emocije prebacimo u zdravije, da recimo umjesto osjećaja krivice ima samo kajanje, da depresija bude samo tuga, da kada pitamo pacijenta kako je on ne kaže ‘Užasno/Bespomoćno’ već ‘Tužan sam’. Takođe radimo na tome da ugasimo anksioznost i da ona postane zabrinutost.

Psihoterapeut pored toga što vraća pacijentu stil života, on mora da utre put kontrolisanom strahu.

Rekli smo da je strah dominantna i osnovna emocija kod karcinoma, tako da psihoterapeut time što utre put kontrolisanom strahu on ga ograđuje. Cilj je da ne dozvolimo da pacijent potone ili da ga strah preplavi i da jačamo dobre mehanizme i odbranimo ih svega ovoga i pomognemo im da misli budu zdravije i da osjećanja budu bolja.

Dok ste preplavljeni nezdravim emocijama ne možete rasuđivati racionalno, nema ničeg konstruktivnog na kognitivnom nivou (razmišljanje), kao ni na bihevioralnom (ponašajnom)… Ponašamo se loše, ništa ne umijemo da uradimo i nemamo kreativna rješenja.