Video
U Darvelu djeca ne gledaju televiziju, ne koriste društvene mreže i nemaju mobilne telefone. Selo ima oko 300 stanovnika, a oni već skoro pola vijeka žive potpuno odvojeni od savremenog društva.
Darvel, malo naselje u blizini Hastinga, dom je zajednici poznatoj kao Bruderhof – radikalnoj hrišćanskoj grupi. Njihova filozofija života temelji se na samoodrživosti, pa sami uzgajaju hranu na sopstvenim farmama i u voćnjacima, vode vlastitu kuhinju, škole, čak i fabriku igračaka i namještaja – posao vrijedan milione funti.
Oni koji odluče da postanu dio Bruderhofa odriču se svoje imovine, novca i društvenog statusa, u skladu s učenjima Isusa Hrista. Njihov život se zasniva na ranim hrišćanskim spisima, što podrazumijeva stroga pravila kada su u pitanju brak, istopolne veze, pa čak i način odijevanja.
Njihov dan počinje u šest ujutru, dok se rad i školske aktivnosti odvijaju od 7:30 do 17:00, uz dvosatnu pauzu, piše britanski „Mirror“. Odijevanje je jednostavno – žene najčešće nose duge haljine, marame i suknje, dok su za muškarce prihvatljive široke košulje i svedena odjeća.
Kada je riječ o životnim odlukama, članovima zajednice nije ostavljeno mnogo izbora – posao i mjesto stanovanja određuje sama zajednica. Ipak, Bruderhof nije jedinstven primjer ovakvog načina života – širom svijeta postoji još 23 slične zajednice s hiljadama sljedbenika. Pokret je osnovan 1920. godine u Njemačkoj kao pacifistička organizacija, ali su ih nacisti progonili, pa su bili prinuđeni da pobjegnu.
Jedan od stanovnika Darvela, Bernard Hibs, živi u zajedničkoj kući sa suprugom Rejčel, njihovom djecom i još nekoliko porodica, uključujući i njegove roditelje. Večere provode u zajedničkoj trpezariji, gdje zajedno pjevaju i mole se.
Bernard, koji ima 38 godina, kaže da se Bruderhof razvio iz želje prvih članova da „potpuno slijede Isusa“. Podsjeća da su tokom Drugog svjetskog rata izgubili svu imovinu, ali da su u Engleskoj naišli na gostoprimstvo.
„Vizija tih prvih mladića i dalje živi. Mi samo pokušavamo da Isusova učenja primijenimo u svakodnevnom životu“, objasnio je u intervjuu za Wales Online.
U Bruderhof je došao sa devet godina i svaki odlazak iz zajednice doživljavao je emotivno. „Možda zvuči teško, ali kada jednom prihvatite ovaj način života, shvatite koliko je osloboditi se materijalnih stvari zapravo sreća“, kaže on, odbacujući tvrdnje da je Bruderhof kult.
Priznaje da su neki posjetioci očekivali tajnovitu sektu, ali su na kraju shvatili da se radi o običnim ljudima. „Nema NLO-a, nema čudnih rituala, nema tajnih rukovanja“, dodao je.
Iako se često suočavaju s optužbama da su sekta, Bernard ističe da ljudi mogu slobodno da dolaze i odlaze. „Niko nije primoran da misli na određeni način. Uostalom, među sobom se raspravljamo o svemu – od Bregzita do toga koliko često treba kositi travu“.
Preporučeno
Kao direktor za odnose s javnošću, Bernard je jedan od rijetkih članova zajednice koji koristi računar i pametni telefon. Ipak, kaže da mu to ne donosi brige. „Nemam dugove, nemam hipoteku, ništa ne posjedujem. Ako mi trebaju nove cipele, jednostavno ih zatražim i dobijem istog dana“.
