Vanja Jovićević, rođena je u Podgorici gdje je završila nižu muzičku školu “Vasa Pavić”, a potom Engleski jezik i književnost u Beogradu. Diplomirala je na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, studijski program Gluma, u klasi redovnog profesora Branimira Popovića. Glumila je i u veoma gledanim serijama “Dojč kafe”, “Božićni ustanak”, “Besa” i “Biser Bojane”, kao i predstavama “Bura”, “Enciklopedija mrtvih”, “Samoubica”, “Zimska bajka”, “Gospođica Julija”, “Bure Baruta”, “Don Kihot”…

Kako ove godine na žalost nije bilo predstava, a ni snimanja, upitali smo Vanju na koji način je iskoristila slobodno vrijeme.

Vanja: Ova pandemijska situacija nam je dokazala kako se svijet drastično i svakodnevno mijenja, pa su samim tim i naši životi uslovljeni tim promjenama. Ja lično, nevezano za situaciju, nikad nisam dokona, niti mi to moja energija dozvoljava. Mom biću je uvijek neophodno širenje vještina, znanja i samospoznaje, uvijek sam takva bila i nadam se da se nikada neću zasititi.

Kolika je zapravo odgovornost ali i teret nositi status najveće nade crnogorskog glumišta?

Vanja: Moj rad govori za mene, iza kojeg stoji mnogo truda, odricanja i discipline, neumorna sam u želji za napredovanjem i sve to zajedno je zapravo moja najbolja preporuka.

Samo se postavlja pitanje da joj se nameću uloge istorijskih žena, jakih žena, žena koje su mijenjale istoriju. Maestralno izvođenje lika knjeginje Zorke Petrović u drami „Šćeri moja“ 2016. godine donijelo joj je gran pri za najbolju žensku ulogu na 13. Međunarodnom festivalu glumca u Nikšiću i Ardalion za najbolju mladu glumicu na 21. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu „Bez povoda“ u Užicu.

Po čemu je slična sa Zorkom, Ksenijom Cicvarić čiji je takođe lik utjelotvorila, kaže…

Vanja: Slične smo po istrajnom, jakom karakteru i borbenosti. To su žene koje su vizionari, ogromnog srca, sposobne i odlučne, žene nepokolebljive i stabilne ličnosti. Moja upornost i dosljednost je ono po čemu se mjeri koliko neizmjerno vjerujem u sebe.

Zbog svoje ljepote često je na meti muških pogleda, za sve one koji se pitaju da li je neko ukrao njeno srce, evo i odgovora.

“Nemam partnera. Ono što volim kod muškarca je da bude muškarac“, iskrena je.

Vanja je članica benda “Spotlight”, svira klavir, balet je njena velika strast, a voli i literaturu. Svaki od hobija zauzima posebno mjesto u njenom životu, a šta je najviše usrećuje priča u nastavku.

Vanja: Moja svestrana ličnost me je dovela do svakog mog hobija, prosto sam predodređena da vladam raznim vještinama i zapravo me najviše čini srećnom što sam darovita i sposobna za sve što me zanima i što želim da naučim.

Rekreativno Jovićevićeva se bavi kik boksom, a ono što je posebno ispunjava su putovanja.

Vanja: Putovanja su nešto što me najviše ispunjava. Obožavam prirodu, kao i mjesta prepuna ljepote, bogate kulture, umjetnosti, istorije. Ali sve u svemu, volim mir. Trudim se da udovoljavam sebi i provodim slobodno vrijeme produktivno.

O čemu sanja ova mlada dama i da li sebe vidi u ulozi majke i supruge, iskreno odgovara.

Vanja: Stara izreka kaže: “U šta god istinski vjerujete svim srcem postaje vaša stvarnost.” Naravno da imam snove koji se još uvijek nisu ostvarili, postoji cilj koji sam zacrtala, ali ne volim da govorim o planovima dok se ne realizuju.

A što se tiče stvaranja porodice, to je jednostavno nešto što se desi, kao i ljubav.

Nije tajna da se mladim i lijepim glumicama, nude nepristojne ponude, kao prečica ka bržem uspjehu.

Vanja: Dešavaju se takve situacije, ali pitanje je koliko dozvoliš da ambicija utiče na tebe. Ja idem sporo, ali sigurno, poštujem sebe i svjesna sam svog talenta toliko da moj put ka uspjehu nikada neće biti popločan prihvatanjem nepristojnih ponuda. To je moja pobjeda.

Iako već godinama unazad, putuje za praznike, dane odmora i slavlja ove godine provešće drugačije.

Vanja: Ove godine ću je provesti u krugu najvoljenijih. Samo nek nam ova Nova godina, uz zdravlje i sreću, donese promjene na bolje i nadoknadi sve što smo u ovoj propustili.