Dvadesetdevetogodišnji Podgoričanin Vladan Bošković, je skoro od samog rođenja, ili makar od trenutka kada je spoznao sebe i svijet oko sebe, znao da će postati umjetnik. Već u osnovnoj školi primijećena je njegova skolnost ka bojama, platnu, četkici… Likovnu akademiju je zavšio na Cetinju, a njegovi radovi odavno su prešli granice Crne Gore, pa krase galerije i domove ljudi u Japanu, Moskvi, Americi, Parizu..  Vladan je dobitnik brojnih nagrada, učesnik nekoliko kolektivnih i samostalnih izlozbi u zemlji i inostranstvu. Od skoro pažnju javnosti privukao je praveći kostime u podgoričkom bioskopu Cineplexx. Za Standard priča koliko je teško biti umjetnik kod nas i kako se ovaj posao ne cijeni ni djelić onoliko koliko se cijeni u Evropi i Americi.  

Vladan je neko čija će vas harizma privući na prvi pogleda, pristup umjetnosti i djelima koja stvara izraz je njegove kosmopolitanske duše  koja je vidljiva u njegovim slikama. 

“Mogu da se pohvalim da sam uradio više od 500 portreta, oslikao veliki broj dječijih soba na temu Disneya, raznih sportskih idola, nekoliko teretana i ugostiteljskih objekata. Najdraže saradnje su mi uvijek one koje mi omogućavaju da samostalno smislim ideju, a nakon toga je i realizujem”, kaže Bošković.

Nismo područje koje cijeni umjetnost i kulturu, ali smo zemlja koja ima ekstremno talentovane umjetnike

Koliko je slikarstvo kao grana umjetnosti cijenjena kod nas i da li su naši ljudi zapravo neupućeni koliko talanata ovdje stvara, Bošković kaže:

“U svakom poslu je teško izboriti se za svoje mjesto pod suncem. Mogu se pohvaliti da imam veliku podršku ljudi na društvenim mrežama koje mi pomažu da promovišem svoj rad, jer od 10 000 prijatelja na Facebooku uvijek se nađe više njih zainteresovanih za neki vid saradnje..

Nažalost i dalje nismo područje koje obliluje ljudima koji cijene umjetnost i kulturu, ali svakako da smo u svijetu poznati kao zemlja koja ima ekstremno talentovane i kreativne umjetnike”, odgovara iskreno pa dodaje: 

“Zahvalan sam Bogu što imam posao koji volim koji me ne zatvara u bilo kakvu prostoriju. Više radova prodao sam u nekim od Evropskih gradova, kao što su Pariz, Moskva, Milano, Barselona, Berlin, Cirih, Istanbul, ali i van Evrope, u Ujedinjenim Emiratima, kao i u Sjedinjenim Američkim Državama gdje sam boravio par mjeseci i stvarao neke od svojih najmilijih djela”.

Posebno zadovoljstvo ovom mladiću predstavlja izrada kostima za bioskop Cinepex, a rad na tome da vjerodostojno prikaže lik iz blokbastera smatra velikim izazovom. A kako je sve počelo sa radom na kostimima kaže… 

“Tokom turisticke posjete Japanu prisustvovao sam premijeri filma “Star Wars” gdje su se pojavili kostimizirani junaci i publiku bacili u trans. Ta scena mi se godinama motala po glavi, dok nisam “zakucao” na vrata Cineplexxa i predlozio im da napravim kostime za predstojeću premijeru filma “Batman vs Supermen” Oduševljena tom idejom pr. Cineplexxa Olivera Bracanović momentalno je obezbijedila sredstva, a nakon uspješne premijere postajem dio Cineplexxove porodice koja je svaku moju narednu ideju dočekala s oduševljenjem i velikom podrškom. U protekle tri godine uradio sam veliki broj kostima za premijere filmova među kojima su “X-man Apocalipsa” , “Assasian greed”, “Pirati s Kariba”, “Ljepoticu i zvjer”, “Wonder woman”, “Tomb raider”, “Thora”, “Captain marvel”… Za film “50 nijsanse sive” uradio sam kompletnu scenografiju, koja je izazvala burne reakcije kod publike, kao i scenografiju za Noć vjestica koja se podjednako dopala i mladoj i starijoj publici”, objašnjava. 

https://www.instagram.com/p/BLehCUvjG3K/

Iako je u ovom poslu sa kostimima posljednje tri godine, imao je vremena da nauči i neke nove stvari. “Upoređujuci budžet koji je dostupan sa onim u inostranim bioskopima, treba shvatiti da se kod nas uradi veliki posao sa jako malo sredstava”, a koji kostim je bio najzahtjevniji uz osmijeh i karatak uzdah kaže: 

“Najzahtjevniji su bili uloga Mistic (X-man) i Jack Sparow (Pirati s Kariba). Mistik sam morao da bojam punih pet sati, dok sam za frizuru Kapetana Džeka iskoristio više perika koje sam preoblikovao u dredove”.

Marketing i saradnja sa poznatim ličnostima, doprinose mnogo 

Veliki broj njegovih kolega nisu svjesni koliko je marketing bitan u svakom poslu. Većina raspolaže nevjerovatnim talentom, ali ne zna kako da svoj rad plasira na tržištu.

“Na žalost mnoge kolege nisu svjesne koliko je marketing bitan u svakom poslu, mnogi od njih raspolažu nevjerovatnim talentom, ali ne znaju kako svoj rad da plasiraju na tržištu, dok ima i onih koji bukvalno ne bi znali da nacrtaju najobičniji portret, bave se slikama koje moraju da objasne publici, ali imaju super self marketing i to im omogućava egzistenciju…

Kao jako mlad pročitao sam da “Coca Cola” da oko devet milijardi dolara za marketing, da bi zaradila makar jednu… Primjenio sam sličnu metodu, pa sam nekim od najpopularnijih dama domaće scene darovao njihove portrete, koje su prihvatili s oduševljenjem i objavili ih na svim drustvenim mrežama i tako pomogli da se za mene čuje i u Hrvatskoj, Srbiji i generalno bišvoj SFRJ”.

Kada je dogovor sa klijentima u pitanju najviše voli kada sam klijent sarađuje, a ono što mu posebno sada smeta jeste zahtjev da se na slikama ljudi uljepšaju. 

“Svakako da je najmilije kad klijenat kaže ”radi što hoćeš, vjerujemo ti, ti znaš kako je najbolje”. Međutim takvih situacija je sve manje, jer posljednjih dana ljudi tretiraju izradu portreta kao da se rade u fotografskom studiju, pa su im želje da im usne budu punije, kosa gušća, lice svježije itd… Odnedavno sam počeo da odbijam slikanje pokojnih ljudi,  jer je jako osjetljivo ovjekovječiti nečiji lik i dati ga porodici na znak sjećanja na upokojenu osobu”, ističe Vladan.  

M.Ivanović 

Foto: Privatna arhiva