Video
Naučno-istraživačke studije pokazuju da je učestalost ADHD poremećaja kod školske djece 3 do 5 posto, što bi značilo da se u svakom razredu nalazi po jedno djete sa ADHD.
Šta je ADHD poremećaj?
ADHD je genetski uzrokovan neuropsihijatrijski razvojni poremećaj koji se manifestuje u ranom djetinjstvu. Teškoće za neke pacijente mogu biti tako izražene da se odraze na više životnih aspekata kao što su porodica, školovanje, društvo i socijalni život.
Karakteristike ADHD-a su nedostatak pažnje, smanjena koncentracija, hiperaktivno ponašanje i impulsivnost.
Dr. med. sci. Nežla Šehović Durić, specijalista psihijatar za djecu i adolescente, je svoju edukaciju i iskustvo iz dječije psihijatrije stekla u Skandinaviji, te će u svojstvu konsultanta u budućoj ASA Bolnici u Sarajevu dati svoj doprinos iz ove oblasti.
Dr. Šehović Durić za Klix.ba je pojasnila da je ovaj poremećaj češći kod dječaka, nego kod djevojčica i praktično najčešće se javlja kao kombinirani tip gdje su zastupljeni svi gore navedeni simptomi.
“Ipak jedna trećina pacijenata, obično djevojčice, imaju samo poremećaj koncentracije kao jedini simptom. Dijagnoza kod djece sa tom formom ADHD se često može zamijeniti sa anksioznim poremećajem”, rekla je Dr. Šehović Durić.
Kako prepoznati ADHD?
ADHD kao poremećaj se u najvećem broju slučajeva po prvi put otkrije tek početkom školovanja jer se u tom periodu djeca susreću sa nešto složenijim i strukturiranim zahtjevima.
“Kada govorimo o ranom otkrivanju ADHD poremećaja kod predškolske djece, dojam nezrelosti u ponašanju i nedostatak samostalnosti kao i poremećaj razvoja govora, mogu biti prvi potencijalni znaci za ADHD”, rekla je doktorica.
Kod djece školskog uzrasta, tinejdžera, simptomi su nešto drugačiji. Zdrava djeca ovog uzrasta obično već imaju usvojene školske sposobnosti i socijalne kodove ponašanja što za djecu sa ADHD predstavlja određene poteškoće u adaptaciji i usvajanju istih.
“Kao posljedica toga može da se javi nerazumijevanje okoline, osjećaj nezadovoljstva od strane članova porodice, školskog okruženja kao i u ostalim socijalnim aktivnostima. Takva djeca obično mogu razviti i osjećaj niže vrijednosti što može dovesti do neredovnog pohađanja škole pa čak i do promjene školske sredine i poteškoća u obrazovanju i socijalnom razvoju”, rekla je dr. Šehović Durić.
Naučne studije pokazuju da odrasle osobe sa ADHD-om mogu imati funkcionalne poremećaje kao što su postizanje akademskog nivoa obrazovanja, teškoće u zasnivanju radnog odnosa i porodice, socijalna problematika, upotreba narkotika i alkohola itd. Zbog svega ovoga je rano otkrivanje djece sa mogućim ADHD poremećajem kao i pravilno liječenje od izuzetnog značaja kako za pacijente kao individue, tako i za cijelu porodicu i društvo.
Kako pomoći djeci sa ADHD poremećajem?
Vrlo značajnu ulogu u otkrivanju ovog stanja kod djece ima porodica i društvo u svim segmentima, predškolske i školske ustanove kao i njihova komunikacija i koordinacija. Dječji psihijatar nakon potvrđene dijagnoze će preporučiti optimalan tretman za svaki pojedinačni slučaj.
U Evropi i svijetu dječija psihijatrija je već decenijama odvojena od psihijatrije za odrasle, a prema riječima dr. Šehović Durić, ova praksa se pokazala potpuno opravdanom i postigla znatno bolje i efikasnije rezultate u liječenju.
Stoga otvaranje ambulante za dječiju psihijatriju ASA Bolnice ima izuzetan značaj s obzirom na to da je do sada u BiH ova grana medicine bila nedovoljno prepoznata i zastupljena.
Preporučeno
“Poseban značaj ima otvaranje ambulante za ADHD pacijente s obzirom na to da su to česta, a teže prepoznatljiva stanja u dječijoj psihijatriji. Zbog toga je rano otkrivanje i dijagnosticiranje od značaja za uspješan tok liječenja i u konačnici za bolju prognozu”, kaže dr Šehović Durić.
