Video
Gospodine Alabar, hvala Vam za gostoprimstvo i priliku da sa Vama popričamo o aktuelnim temama, ali i Vašem razvojnom putu. Društvo nam na početku ovog intervjua pravi mali Mohamed, Vaš unuk, pa za početak recite nam o toj viziji od koje je sve počelo, kada ste jednom i sami bili mali Mohamed?
ALABAR: Ne znam da li je to bila vizija, ali znate, mislim da smo mi kao ljudska bića pod uticajem mnogih stvari u životu. I mislim da, ako nas one lijepo dodirnu, to je blagoslov. Cijelog svog života gledam velike, prelijepe zemlje, predjele, i divim im se. Pretpostavljam da sam duboko u sebi upravo to govorio: hoće li moj narod tako živjeti? Može li se to desiti u mom gradu, u mom mjestu? To je bila samo misao. A kako sam bivao stariji i mogao da idem naprijed, pokušao sam jednu stvar i onda se ona ostvarila… Imao sam i mnogo pomoći. Moja vlada je bila podrška, ljudi su mi vjerovali, ekonomija je bila u redu. Dakle, postoji mnogo elemenata, i Bog je bio tu. A onda je to postala navika – da mislim da mi kao ljudska bića želimo da živimo lijep život.
U vašoj karijeri je puno toga čime se možete pohvaliti, a mi sjedimo preko puta Burdž Kalife, najvišeg arhitektonskog zdanja na svijetu koje je Vaš projekat. Koja je tajna koja stoji iza tog uspjeha?
ALABAR: Ne znam da li postoji tajna, ali definitivno kada sam bio mlad, mislim da sam vjerovatno bio uplašen. Nijesam mislio da mogu išta od ovoga da uradim. Ali ljudska bića, postepeno, uz pomoć dobrih ljudi, prijatelja, ljudi sa kojima radite, porodice… i to se desi. Ako ste na pravom mjestu – a morate biti na pravom mjestu, naravno – onda kažete: mogu biti hrabar. Baš kao kada je Njegovo Visočanstvo željelo da izgradim Burdž Kalifu. Prvobitno sam projektovao zgradu od 90 spratova. Ali njegova vizija je bila toliko velika. Rekao je: ne, to se neće desiti. Ako nije više od bilo čega drugog na svijetu – ne dolazi mi. Ne želim da te vidim. Dakle, imaš i vođu koji ti pomaže da ideš naprijed. I zaista mislim da to dugujemo našim porodicama. Dugujemo to našem društvu, našoj zemlji, našim komšijama, našim prijateljima – da treba da pomažemo jedni drugima da idemo naprijed na mnogo, mnogo načina.
Mnogi zaposleni sa kojima smo ovdje razgovarali kažu da ste mudar čovjek sa dalekom vizijom i da je zadovoljstvo raditi sa Vama. Koja je tajna tog dobrog odnosa sa Vašim timom?
ALABAR: Pa, dobro, ne znam baš da li svi vole da rade sa mnom, jer nisam lak šef. Da, brz sam. Zahtijevam kvalitet. Zahtijevam dobar dizajn. Zahtijevam dobru korisničku podršku. Zahtijevam sve. Uvijek govorim svojim zaposlenima: morate biti kao umjetnici. Kada radimo naš razvoj, moramo znati puteve, pejzaže, igrališta, muziku, umjetnost, hranu, osvjetljenje, hotele, kupovinu, velnes, fontane, operske kuće, vatromete… Mislim, morate znati sve. I zaista mislim da, ako ste zaljubljeni u ono što radite, lako je sve naučiti. Ali ako ne volite ono što radite – ne ide. Dakle, imam odličan tim.
Ali zaposleni kažu da, i kada pred njih stavljate zahtjevne zadatke, uvijek im objasnite razlog zbog kojeg im bude lakše da ih obave. Je li tako?
ALABAR: Svi su oni mladi ljudi. Napravio sam više grešaka u životu nego svi oni zajedno. I naučio sam iz tih grešaka. Ali istovremeno, mislim da je agonija koju nosim u sebi to što, znate, u mojim godinama sam pod pritiskom. Ljudi očekuju da radim dobre stvari, dobre projekte, da živimo lijep život, uz kvalitet i odgovornost. Čak mi je i vlada stavila veliki teret jer mi vjeruje. I to je na mene stavilo veliki pritisak – da ne želim nikoga da razočaram. Moram da primijenim najbolju tehnologiju koju imamo. Dakle, nakon svega urađenog, sada sam pod pritiskom da – šta god da uradim – mora biti još bolje.
I sada, nakon svih Vaših uspjeha, kako biste savjetovali malenog Mohameda, ili uopšte – mlade ljude?
ALABAR: Pa, rekao bih mu da, ako ga Bog podari pozitivnim, otvorenim umom, da samo vrijedno radi, da bude iskren u vezi sa onim što radi. Praviće sigurno greške, ali da uvijek ide naprijed jer se svijet razvija. Smatram da naše društvo, mi sami kao ljudska bića, naše zemlje, naši gradovi, naši građani – svi imamo dužnost da idemo naprijed. U suprotnom, zaostaćemo. I barem kako ja osjećam – moramo biti ukorak sa svijetom. I zaista mislim da je to postala moja navika u načinu na koji poslujem. Probao sam to u mnogim drugim gradovima i dobro je funkcionisalo. Dakle, to je zaista dobra formula. Zato – budite pozitivni. Radite zaista naporno. Budite iskreni u vezi sa onim što radite. I morate biti hrabri.
Intervju sada nastavljamo sami. Ugostili ste delegaciju crnogorskih medija ovdje u Dubaiju, gdje ste realizovali i svoje najveće projekte: Burdž Kalifu, Dubai Hills, Dubai Mall. A kada se i kako rodila ideja da Crna Gora bude jedna od Vaših investicija?
ALABAR: Kada sam pogledao vašu obalu, veličinu vaše zemlje, veličinu vaše populacije, veličinu BDP-a, udio turizma, rekao sam: ovo može ići mnogo dalje. Sagledao sam nivo plata, hotelske cijene u određenim oblastima… Na primjer, 120 eura za dan na moru – pa ne možete biti na plaži za 120 eura, trebalo bi da bude 400 eura. Dakle, ima tu mnogo da se uradi, ali to nije pitanje novca. Radi se o napretku društva, o kretanju naprijed. Radi se o ponosu stanovništva kada mu ekonomija napreduje. Gledao sam vaše podatke. Inače, bili smo tamo prije 20 godina – Dubai je bio takav.
Kako i gdje vidite budućnost Vašeg investiranja u Crnoj Gori?
ALABAR: Pa, zemlja je veoma zanimljiva. Netaknuta je, ima nevjerovatan potencijal, prelijepe ljude, prelijepu zemlju – bilo da je u pitanju obala ili planine. Osim toga, naravno, nalazi se u Evropi. I ono što shvatam jeste da je Crna Gora potcijenjena. Ima toliko prostora za napredak. Sviđaju mi se neke od promjena koje se dešavaju u zemlji. Sada razmatram nekoliko mogućnosti. Ako se nešto desi i ako dobijem priliku – obećavam vam, pokušaću da uradim dobar posao.
Pomenuli ste da biste sarađivali sa nekim od domaćih investitora. Da li ste imali nekog određenog na umu?
ALABAR: Pa, ne, ne baš. Ali vjerujem da znate, ili da ste primijetili, da ovdje u Dubaiju imam oko 40.000 akcionara u svojoj kompaniji. A u Egiptu imam blizu 11.000 lokalnih akcionara. Zato mislim da je dobro za mene kao stranca, kada dolazim u zemlju, da investiram zajedno sa lokalnim stanovništvom. Dakle, u bilo kom gradu da imam svoj projekat, volio bih da pozovem lokalne biznismene da mi se pridruže.
Da se osvrnemo na one teme koje su uzburkale domaću javnost. Većinu lokalnih plaža ste vratili lokalnim zakupcima. Šta se dešava sa onom jednom u Ulcinju koju ste zakupili? Da li je pripremate za sezonu?
ALABAR: Ne, mislim da sada razgovaramo sa nekim. Mislim da se nešto trenutno dešava sa tom jednom preostalom plažom. Najvjerovatnije će je i neki operater preuzeti. Mislim da se upravo sada nešto radi po tom pitanju.
Da li razmatrate plažu Buljarica za svoje investicije?
ALABAR: Istražujem cijelu obalu. Takođe, istražujem i planinska skijališta. Zaista bih volio da izgradim dobar ljetnji rizort u Crnoj Gori.
Kada Vas možemo očekivati?
ALABAR: Nadam se da ću možda pronaći nešto u naredna tri mjeseca. Ili bar naznaku da bismo mogli nešto da uradimo.
Da li ste malo razočarani odnosom prema Vama i navodima dijela nevladinog sektora da perete novac? I kako vidite korake Vlade u Vašem slučaju?
ALABAR: Nisam razočaran. Ali ono što je u potpunosti promijenilo moje gledanje na tu situaciju jeste to što, kada sam drugi, treći put otišao u Crnu Goru i šetao ulicama, ljudi su me prepoznali. Bili su tako ljubazni. Dočekivali su me… Govorili su mi: nadam se da ćete ostati duže, nadam se da ćete nešto uraditi u mojoj zemlji. Ja sam veoma emotivan čovjek. Rekao sam: uradiću nešto u ovoj zemlji. I nije me briga ako ljudi sumnjaju u vezi sa bilo čim. Na to imaju puno pravo. Ali – morate me provjeriti ako mislite da sam loš. Prvo me provjerite. Nemojte samo negativno pričati. Istražite.
Ali dobra vijest je da mislim da sada ostale tek samo dvije, tri osobe koje o meni govore negativno. Većina ljudi u Crnoj Gori je bila ljubazna prema meni, prijatno su me dočekali i uzbuđeni su. A to je za mene veliki podstrek. I nadam se da ih neću iznevjeriti.
Da li biste sada, nakon svega što ste prošli u crnogorskoj javnosti, imali savjet za nove investitore ili možda neki savjet za Vladu kod najava ovako velikih investicija?
ALABAR: Nemam savjet ni za koga. Mislim da je to bila moja stvar. Moram da upravljam svojim poslom. I sve što mogu da vam kažem je da sam zaista uzbuđen što me ljudi dočekuju. Zato ozbiljno tražim prilike i uradiću nešto u Crnoj Gori. Obećavam vam. Obećavam vam! Uradiću to. Uz to, znate, dobijam mnogo predloga iz mnogih gradova, od mnogih biznismena. Dakle, svakako bi trebalo da nešto uradim. A to što kažete da su mediji prenosili – mislim da su me stvarno još više uzbudili, jer mislim da je vaša zemlja veoma zanimljiva i da moram da poslujem sa njom. Stvoriću nešto što je toliko lijepo da će ljudi reći: vau, ovaj Mohamed iz Dubaija – on je bio dobar čovjek.
U jednom od Vaših ranijih intervjua pomenuli ste mogućnost osnivanja svojevrsnog centra za obuku lidera. Da li tako nešto planirate da sprovedete i u Crnoj Gori?
ALABAR: Program liderstva mi je u srcu, jer sam i sam bio dio tog programa i eto – valjda sam postao neko poseban. Zato bih zaista volio da to ponovim u svakoj zemlji u kojoj poslujem. Moj tim u Albaniji sada su profesionalci prve klase, ali smo ih obučavali tri, četiri godine. Moj tim u Srbiji je takođe prva klasa. Dakle, gdje god da idemo – ljude koje dovodimo u naš tim obučavamo. Dovodimo ih u Dubai, vodimo ih u druge zemlje. Mislim da bi bilo veoma zanimljivo imati centar za obuku za tehnologiju i ugostiteljstvo u Crnoj Gori.
Preporučeno
Kada biste svoju porodicu vodili u Crnu Goru na odmor, gdje biste birali da odete – na more ili na planinu?
ALABAR: Pa, znate, moja majka želi da ide u planine. Nedavno smo isplanirali putovanje. Kao Arapi, znate, mi više volimo planine jer je ljeto veoma vruće kod nas, kao što vidite. Dakle, trčimo u hladnije krajeve, i znate – neki od gradova koje sam vidio u vašoj zemlji su samo sat udaljeni od glavnog grada. To je jednostavno nevjerovatna ljepota, nevjerovatni ljudi, vrijeme…
Mada i obala Crne Gore je nevjerovatna.
