Crna Gora danas je nesumnjivo bogatija zemlja nego što je bila 2006. godine. Bruto domaći proizvod povećan je sa 2,17 na više od osam milijardi eura, prosječna neto zarada prvi put je premašila hiljadu eura, zaposlenost je rekordna, a država je na pragu članstva u Evropskoj uniji. Ipak, kada se zagrebe ispod površine, postaje jasno da je razvojni model ostao gotovo isti – zemlja više troši nego što proizvodi, više uvozi nego što izvozi, a rast u najvećoj mjeri i dalje pokreću turizam, lična potrošnja i strani kapital. Upravo je to centralna poruka opsežne analize “Crnogorska ekonomija 2006–2026”, koju je predstavila Privredna komora Crne Gore.
Brojke koje pokazuju veliki napredak
Malo je ekonomskih pokazatelja koji nijesu napredovali u posljednjih dvadeset godina.
Nominalni bruto domaći proizvod povećan je sa 2,17 milijardi eura 2006. godine na oko 8,17 milijardi eura u 2025, odnosno gotovo četiri puta. Kada se isključi uticaj inflacije, realni obim ekonomije porastao je oko 65 odsto.
Istovremeno, nominalni BDP po stanovniku povećan je sa 3.522 na približno 13.100 eura, dok je prosječna neto zarada porasla sa 282 na 1.012 eura. Broj zaposlenih povećan je sa oko 151 hiljade na više od 270 hiljada, a stopa nezaposlenosti smanjena je sa 14,7 na 9,4 odsto. Crna Gora danas ima i najveću prosječnu neto zaradu među zemljama Zapadnog Balkana.
Na prvi pogled, riječ je o priči o uspjehu. Ali upravo tu počinje druga, mnogo važnija priča.
Najveći problem nije rast, već njegov kvalitet
Autori analize ističu da ostvareni napredak nije bio praćen odgovarajućom strukturnom transformacijom ekonomije.
Drugim riječima, Crna Gora jeste rasla, ali nije dovoljno promijenila način na koji stvara novo bogatstvo.
Kako se navodi u studiji, ekonomski rast bio je dominantno zasnovan na domaćoj potrošnji, turizmu i prilivu stranog kapitala, dok produktivnost, izvozna konkurentnost i razvoj proizvodnih djelatnosti nijesu pratili taj tempo.
To znači da je zemlja postala bogatija, ali ne i dovoljno otpornija.
Paradoks crnogorske ekonomije
Možda najzanimljiviji podatak u cijeloj analizi odnosi se na produktivnost rada.
U posljednjih dvadeset godina zaposlenost je povećana za oko 79 odsto, realni BDP porastao je oko 65 odsto a realne bruto zarade povećane su oko 51 odsto.
Istovremeno, produktivnost rada bila je oko osam odsto niža nego 2006. godine.
Drugim riječima, ekonomija je rasla prvenstveno zato što je radilo više ljudi, a ne zato što je svaki zaposleni stvarao veću dodatnu vrijednost.
To je jedan od razloga zbog kojeg Privredna komora upozorava da budući rast životnog standarda više neće biti moguće graditi samo na povećanju zaposlenosti ili zarada, već prije svega na većoj produktivnosti, tehnološkom razvoju i inovacijama.
Turizam ostaje motor, ali i najveća ranjivost
Druga velika karakteristika crnogorske ekonomije jeste njena snažna oslonjenost na uslužni sektor.
Turizam je tokom dvije decenije postao glavni generator izvoza usluga i jedan od ključnih pokretača ekonomskog rasta. Prihodi od turizma višestruko su povećani, a suficit usluga dostigao je oko 1,6 milijardi eura.
Međutim, pandemija COVID-19 pokazala je koliko takav model može biti ranjiv. Pad međunarodnih putovanja izazvao je najveći ekonomski šok u novijoj istoriji države, potvrđujući koliko zavisnost od jedne grane može predstavljati rizik za ukupnu ekonomiju.
Više uvozimo nego što proizvodimo
Jedan od najuočljivijih problema ostaje spoljnotrgovinska neravnoteža.
Robni deficit u 2025. godini dostigao je gotovo 3,8 milijardi eura, dok domaća proizvodnja nije uspjela da prati rast domaće potrošnje. Veliki dio povećane tražnje zadovoljava se kroz uvoz, zbog čega izvoz usluga – prije svega turizam – godinama ublažava, ali ne može da nadoknadi slabosti robne razmjene.
Istovremeno, analiza upozorava da ni oko 16 milijardi eura stranih direktnih investicija, koliko je ušlo u Crnu Goru od obnove nezavisnosti, nije bilo dovoljno usmjereno prema proizvodnim djelatnostima koje stvaraju veću dodatu vrijednost i jačaju izvoznu bazu.
Dvije decenije razvoja – i nova razvojna prekretnica
Privredna komora zaključuje da se Crna Gora danas nalazi pred novim razvojnim izborom.
Prva faza razvoja nakon obnove nezavisnosti bila je obilježena investicijama, rastom turizma i povećanjem životnog standarda. Međutim, naredna faza mora biti zasnovana na drugačijim temeljima – većoj produktivnosti, digitalizaciji, inovacijama, jačanju domaće proizvodnje, razvoju ljudskog kapitala i konkurentnijem izvozu.
Drugim riječima, pitanje naredne decenije više nije kako ostvariti ekonomski rast, već kako taj rast učiniti kvalitetnijim, otpornijim i održivijim.
Preporučeno
Ako je prvih dvadeset godina obilježio rast zasnovan na potrošnji, narednih dvadeset moglo bi odlučiti da li će Crna Gora konačno postati ekonomija koja više stvara nego što troši.
















