Video
“Inflacija po definiciji nastaje onda kad raste opšti nivo cijena. Konsenzus ekonomista je da se inflacija pojavljuje onda kad rast količine novca u zemlji prevaziđe ekonomski rast. Osnovna podjela inflacije je na inflaciju uzrokovanu rastom tražnje i inflaciju uzrokovanu rastom troškova. Da bi na neki način spriječili disbalans tržišta vlade štampaju novac sa ciljem se disbalans riješi, pa će vlada povući novac kad se tržište vrati u ravnotežu. Ovo je naravno, samo teorija, u praksi, barem novijoj, nije mi poznato da je ikad igdje količina novca smanjena”, kaže Drecun.
Dakle, imamo želju vlade da cijene bude stabilne, i pravila tržišta koja vode do određenih disproporcija u relativnim odnosima cijena roba i usluga.
“Iza ovog sukoba stoji sukob sila. U bliskoj budućnosti, obilni neiskorišteni kapaciteti vjerovatno će održati inflaciju u zoni koja se smatra niskom. Nakon godina smanjenja od 2%, FED bi želio da inflacija malo poraste. To će, nada se, otjerati bauk deflacije i stagnacije koji proganja napredna gospodarstva posljednjih desetak godina”, kaže Drecun.
Dugoročno gledano, neki ekonomisti i investitori vide promjenjivu političku klimu povoljniju za rast inflacije i iznad 2%. Oni tvrde da Fedova težnja za inflacijom od preko 2%, kao i podsticajni Bajdenov plan u fiskalnom podsistemu, pa čak i novi ciljevi poput sužavanja rasnih ekonomskih razlika smanjuju prioritet koji će kreatori politike staviti na inflaciju.
Svjetska ekonomija može da se bori sa tim izazovom, kaže Drecun ali naša, nažalost, ne može.
“Mi nemamo emisionu funkciju, i mi ne možemo stimulisati proizvodnju i usluge ničim osim kreditnom politikom, ali isključivo iz realnih izvora. Mi nemamo državnu komercijalnu banku, a privatne banke sa dominacijom ino vlasnika, mi ne možemo natjerati na kreditnu aktivnost. Pogotovo ne ako imamo jednu inertno neaktivnu centralnu banku, koja bi svojom regulacijom mogla da podstakne kreditnu ekspanziju, ali onda će se zamjeriti stranim mentorima, i tako se godinama nalazimo u zoni kad ne možemo mnogo da učinimo. Drugim riječima, nama ide nekako kad je turizam jak, kad imamo veliki priliv stranih investicija, i doznaka iz inostranstva. Ali, kad stane turizam, dođe korona, ili neki nova projektovana pošast, onda smo kao mali čamac u okeanu. Veliki brodovi se nekako povežu, a male barke su ostavljene na milost i nemilost kormilarima velikih brodova, ako nas se sjete”, pojašnjava Drecun za Standard.
On nadalje kaže da iz priloženog vidimo da je inflacija koju sad osjećamo uvezena i da nema veze sa odnosima u našoj ekonomiji, jer naša ekonomija praktično i ne postoji posljednjih 12 mjeseci.
“Kamatne stope su daleko više od stopa u zapadnim ekonomijama, iako teorijski ne bi trebalo da bude tako, jer su izvori novca prilično jeftiniji u odnosu na cijenu novca kod nas. Tako visoka cijena novca, pravda se takozvanim kantri rizikom (country risk). To je eufemizam za špekulacije, za lošu državnu administraciju, za nesposobnost ekonomije da se samoodržava”, precizira Drecun.
U 2020. godini odštampano je preko 22 hiljade milijardi dolara bez pokrića, jer su sve ekonomije bilježile stope pada.
“Za sve to vrijeme nije došlo do rasta cijena, što je nelogično sa apsekta teorija koje su i nama u CG nametnute kao takozvana crnogorska ekonomska škola. Dakle, Fridmanova teorija je pala u vodu, što navodi ekonomiste da traže nove teorije, koje će opet neka nova praksa ponovo uništiti. Nije moguće nažalost predviđati stope rasta, jer bi u tom slučaju nestalo tržište, nestale bi razlike koje su podsticaji opšteg rasta”, kaže Drecun.
Kao jedini način da prebrodimo rast cijena koji slijedi, Drecun vidi u značajnom podizanju nivoa domaće poljoprivredne proizvodnje, što bi mogli da uradimo kad ne bismo, nažalost, imali prečeg posla.
Preporučeno
“Spoljnotrgovinski deficit je glavni uzročnik naše slabosti i ranjivosti. Ako ovako nastavimo mi ćemo godišnje biti „loši“ 1,5 do 2 milijarde evra u razmjeni sa inostranstvom. Ako ne uvučemo uslugama i doznakama taj iznos, moramo da se zadužujemo, što vrlo rado činimo. A onda slavimo što nam kamatne stope po kojima se zadužujemo nijesu sedam posto kao nekad, nego 2,8 posto kao danas.”, zaključuje ekopnomski analitičar Predrag Drecun.
