To je poručeno sa petog panela “Novi energetski trendovi” koji je u okviru simpozijuma energetike EPCG NET, organizovala Elektroprivreda Crne Gore (EPCG).

Dr Dragan Ostojić, član Nadzornog odbora EPS-a ocijenio je da se u analizi energetskog sektora mogu izdvojiti tri ključna trenda.

„Prvi su cijene, drugi se odnosi na tehnologije koje se pojavljuju na tržištu, a treći, o kojem se do sada nije mnogo govorilo, jeste promjena uloge potrošača“, naveo je Ostojić.

„Svi dobro znamo da smo ušli u zonu izuzetno povećane turbulencije i volatilnosti cijena, ali i višeg nivoa cijena. Tokom ove godine vidjeli smo povećanje cijena od oko 50 odsto, kao posljedicu geostrateških i geopolitičkih dešavanja“, rekao je Ostojić.

Kako je pojasnio, ta dešavanja nijesu odvojena od energetskog sektora, jer su mnogi geopolitički procesi direktno povezani sa kretanjima u globalnoj energetici.

„U Evropi je cijena električne energije povezana sa dva faktora cijenom ugljen-dioksida i cijenom gasa“, pojasnio je Ostojić.

„Živimo u vremenu izuzetne volatilnosti cijena energije i možemo očekivati da će one ostati povišene. Cijena nafte od 100 dolara po barelu više se ne posmatra kao nešto nemoguće, a povećana cijena gasa ima direktne posljedice za tržište električne energije“, rekao je Ostojić.

Kako je kazao da energetika nikada nije bila statičan sektor, pojavljuje se veliki broj novih tehnologija koje konkurišu fosilnim gorivima i pokušavaju da pronađu svoje mjesto na tržištu.

„U Evropi je taj proces bio dodatno podstaknut snažnim političkim mjerama, zelenom agendom i političkom podrškom,Danas vidimo veliki prostor za konkurenciju različitih tehnologija u različitim segmentima tržišta“, rekao je Ostojić.

On je naglasio potrebu za akumulacijom električne energije kao jedan od najznačajnijih fenomena.

„Akumulacija električne energije, u različitim formama i u različitim vremenskim dimenzijama, postaje veoma važna za budućnost energetike“, zaključio je Ostojić.

Tehnički direktor Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) Ljubiša Đurković ocijenio je da bez intenzivne izgradnje solarnih i vjetroelektrana nema održive energetske tranzicije.

“Zemlje Zapadnog Balkana nemaju alternativu intenzivnoj izgradnji solarnih elektrana, vjetroelektrana i baterijskih postrojenja za skladištenje električne energije, jer će u suprotnom poslovanje nacionalnih elektroenergetskih kompanija postati neodrživo”, poručio je Đurković.

On je podsjetio da su još 2015. godine potpisani prvi sporazumi koji se tiču principa energetske tranzicije,da su u njima definisani jasni ciljevi, te da je razlika između onoga što je do 2025. godine urađeno u državama članicama Evropske unije i zemljama Zapadnog Balkana velika.

„Cilj do 2025. godine bio je da ukupna instalisana snaga solarnih elektrana bude 400 gigavata. Taj cilj je premašen u 2025. godini Evropska unija imala je 406 gigavata instalisane snage solarnih elektrana i 246 gigavata vjetroelektrana“, rekao je Đurković.

Prema njegovim riječima, kada se ti podaci uporede sa rezultatima zemalja Zapadnog Balkana, dolazi se do zaključka da se region, iako je prihvatio agende o energetskoj tranziciji, u praksi suprotstavlja preuzetim obavezama.

„Ukoliko se ne bude sprovodila ova agenda, poslovanje elektroprivreda u zemljama Zapadnog Balkana biće potpuno nemoguće. Zato moramo intenzivno da gradimo solarne elektrane, vjetroelektrane i baterijska postrojenja za skladištenje električne energije. Nema drugog puta“, poručio je Đurković.

On je poručio da je osnovni zadatak elektroprivreda da proizvode dovoljno električne energije i obezbijede snabdijevanje domaćinstava i privrede, ali i da, kao dominantno državne kompanije, pametno upravljaju eventualnim viškovima električne energije i plasiraju ih na berzama po najvišim cijenama.

„Da biste ta dva suštinska cilja mogli da ostvarite, morate da uradite ono što je definisano u agendi“, zaključio je Đurković.

Doc. dr Jelene Stojković sa Elektrotehničkoh fakulteta Beograd ocijenila je da je region ušao u fazu energetske tranzicije u kojoj izgradnja obnovljivih izvora energije i dalje predstavlja izazov, ali je njihova integracija u sistem postala još zahtjevnije pitanje.

“Pojam fleksibilnosti sistema će se sve češće pominjati na stručnim skupovima”, poručuje Stojković.

„Tradicionalno smo imali proizvodnju koja je pratila potrošnju. Sada, kada na strani proizvodnje očekujemo mnogo više varijabilnih obnovljivih izvora, koji su teže upravljivi, fleksibilnost moramo da tražimo na strani potrošnje. Upravo tu agregator ima ključnu ulogu“, istakla je Stojković.

Ona je objasnila da agregator pronalazi dodatnu vrijednost u resursima koji već postoje u sistemu, ali su trenutno pasivni.

„Agregator je taj koji pasivne resurse pretvara u aktivne, omogućavajući da oni postanu aktivni potrošači, da učestvuju na tržištu i aktivno doprinose radu sistema“, navela je Stojković.

Kako je dodala, fleksibilnost je i u domaćem zakonodavnom okviru prepoznata kao potrebna, ali se svi izazovi ne mogu rješavati isključivo investicijama u velike elektrane i mrežnu infrastrukturu.

„Nemamo luksuz da sve probleme rješavamo samo investicijama u velike elektrane i mrežu. To je svakako neophodno i sigurno će se raditi u narednom periodu, ali dio rješenja jeste upravo rasuta fleksibilnost, koju agregator može da okupi i ponudi operatoru prenosnog i distributivnog sistema“, rekla je Stojković.

Danijela Aisailović, direktorka Udruženja obnovljivi izvori energije (OIE) iz Srbije je govreći o novim energetskim trendovima u toj zemlji, kazala da se se trenutku globalne energetske neizvjesnosti i potrebe za energetskom nezavisnošću donosi regulativa koja usporava buduće projekte.

„Kada bih odgovarala na pitanje koji su novi energetski trendovi u Srbiji, konkretno ne bih znala šta da kažem, jer se dešavaju neke čudne, paradoksalne stvari. U vremenu kada imamo problem sa sigurnošću snabdijevanja, kada imamo svjetsku energetsku neizvjesnost, kada je svima potrebna energetska nezavisnost i novi megavati, mi imamo situaciju da se kod nas donosi regulativa koja stopira buduće projekte“, navela je Aisailović.

Govoreći o problemima sa kojima se investitori suočavaju, kazala je da je u posljednje dvije godine veliki broj njih imao poteškoće u dobijanju dozvola, iako takvi problemi ranije nijesu postojali u toj mjeri.

“Samo u okviru našeg udruženja postoji investitori su Elektromreži Srbije položili bankarske garancije u vrijednosti od 29 miliona eura”, rekla je Aisilović.

Rigo Villamarín, generalni menadžer za Crnu Goru u kompaniji POWER X Japan, ocijenio je da baterijski sistemi predstavljaju jedno od najbržih, najpristupačnijih i najefikasnijih rješenja za stabilizaciju elektroenergetskih mreža.

„Baterijski sistem je najpristupačniji i najbrži za instalaciju. Izgradnja nove hidroelektrane može trajati i deset godina, uključujući odobrenja, dok se baterijski park od 500 megavata može isporučiti za 12 mjeseci“, rekao je Villamarín.

Prema njegovim riječima, baterije mogu efikasno da odgovore na različite vrste opterećenja dnevna, sezonska ili ona koja se javljaju na zagušenim tačkama mreže.

„Najvažnije je da baterije danas mogu da donose novac jer baterije mogu da stvore novi izvor prihoda za energetske sisteme i njihove korisnike”, jasan je Villamarin.

Tina Scherf, generalna menadžerka LE Power Germany, ocijenila je da će tranzicija ka zelenom vodoniku postojati, ali da će biti sporija i postepena.

„Imamo strategiju i viziju, ali sada moramo preći na projekte koji se mogu instalirati i koji ne zahtijevaju razvojni ciklus od deset ili petnaest godina“, istakla je Scherf.

„Mi se fokusiramo na manje primjene i na zamjenu sivog vodonika zelenim. To je najjednostavniji pristup, jer se vodonik već koristi u industriji širom svijeta najčešće u proizvodnji čelika, rafinerijama, fabrikama stakla i sličnim sektorima“, kazala je Scherf.

Ona je ocijenila da se vodonik mora integrisati u projekte obnovljivih izvora energije, navodeći da ga nije moguće razvijati izolovano od energetskog sistema.

„ Ti obnovljivi izvori moraju biti dostupni po što nižoj cijeni“, pojasnila je Scherf.

Kako je dodala, niži troškovi mogu biti rezultat dobre osunčanosti, povoljnih uslova za vjetar, ali i korišćenja perioda negativnih cijena električne energije u Evropi.

“Za za investitore od presudnog značaja je stabilan regulatorni okvir”, ocijenila je Scherf.

„Kao i kod svakog projekta, potreban je regulatorni okvir koji postoji i koji je stabilan. To je ključno za investitore“, poručila je Scherf.

Rukovodilac organizacione jedinice gasnih servisa u Siemens Energy Srbija, Lazar Radovanović, ocijenio je da je stabilnost elektroenergetskog sistema tokom energetske tranzicije jedno je od ključnih pitanja koje mora biti pažljivo adresirano.

„Danas dolazimo do sistema koji bi, kroz proizvodnu tranziciju, trebalo da integriše veliki broj obnovljivih izvora energije. To unosi potpuno drugačiju dinamiku, jer proizvodnja zavisi od ambijentalnih uslova, pa čak i od hidrologije. Zbog toga je upravljanje takvim sistemima potpuno drugačije“, kazao je Radovanović.

Prema njegovim riječima, raniji konvencionalni sistemi imali su predvidivu proizvodnju, koja se relativno lako planirala na godišnjem ili sezonskom nivou.

„Potrošnja je bila ujednačena i imala je linearan rast. Danas se i na profilu potrošnje vidi velika dinamika, kao i potpuno drugačije navike. Industrija koja je nekada postojala danas je ili u smanjenim kapacitetima ili je na pojedinim mjestima više nema“, rekao je Radovanović.

On je dodao da se, usljed promjena u privredi i navikama potrošača, promijenilo i mjesto na kojem se energija troši, a da dodatnu kompleksnost elektroenergetskom sistemu donose data centri i njihova specifična dinamika potrošnje.

„Kada u tu računicu uključimo i data centre, sa njihovom specifičnom dinamikom potrošnje, možemo reći da se tehnički rizici najviše sumiraju u potrebi obezbjeđivanja stabilnog elektroenergetskog sistema tokom energetske tranzicije“, istakao je Radovanović.

On je poručio da se stabilnost elektroenergetskog sistema ne može obezbijediti bez aktivnijeg i preciznijeg planiranja.

„Stabilnost elektroenergetskog sistema tokom energetske tranzicije ključno je pitanje koje treba adresirati. Da bi se ona ostvarila, mora se mnogo aktivnije planirati. Danas ne planiramo samo godišnje ili sezonski, već i na nivou mjeseca, dana i sata, a sada se ide i ka 15to minutnom planiranju“, naveo je Radovanović.

Zaključio je da je za uspješno upravljanje tehničkim rizicima od presudnog značaja pravovremeno obezbijediti stabilnost elektroenergetskog sistema u uslovima ubrzane energetske tranzicije.