Zabrana

To znači da EPCG ne bi smjela da plati Željezari 6,5 miliona eura za pokretanje proizvodnje čelika, jer je za AZK, ako se dokaže ekonomski kontinuitet u ovoj proizvodnji, nevažno da li se to pravno lice zove Tosčelik ili EPCG – Željezara.

Odluku o pokretanju ispitnog postupka za utvrđivanje usklađenosti dodjele potencijalne državne pomoći Tosčeliku, odnosno kupovine imovine Željezare, AZK je donijela prošle nedjelje. Riječ je o, kako je objasnio Damjanović, prethodnom pitanju o kom AZK mora da zauzme stav, prije nego uopšte uzme u razmatranje plan EPCG-a da u Željezaru investira dodatnih 6,5 miliona eura.

EPCG bi, u skladu sa ovim rješenjem, u roku od 15 dana od prijema, trebalo da se izjasni o činjenicama i informacijama koje ukazuju na nezakonitost potencijalne državne pomoći i dostavi sve potrebne podatke za ispitivanje usklađenosti sa zakonom.

Promjena plana

Taj postupak, kako je naveo Damjanović, ne bi trebalo da traje duže od dva mjeseca, imajući u vidu da predispitne radnje sprovode mjesecima u koje su uključili i strane eksperte, otkada se u Željezari jedino pominjala mogućnost proizvodnje struje iz obnovljivih izvora. Ipak, promjenom osnovnog plana i najavom o ponovnom pokretanju proizvodnje čelika, AZK je prošle nedjelje i formalno pokrenula ispitni postupak utvrđivanja usklađenosti državne pomoći.

“Ukoliko to mišljenje bude negativno, odnosno ako se utvrdi da kupovina imovine nije usklađena sa zakonom, o daljem ulaganju EPCG-a u Željezaru nema ni govora. Imali smo čvrsta obećanja da će se samo proizvoditi solarna energija, ali čim se pojavila priča o proizvodnji čelika, to mijenja situaciju, jer je to za nas isto pravno lice i nastavak proizvodnje koji po EU propisima nije moguć. S druge strane, Vlada bi, kao što je to rađeno i tokom mandata Duška Markovića u slučaju Montenegro erlajnza, ali i sama EPCG, odnosno njen Odbor direktora, mogla sama da donese odluku o isplati ovih 6,5 miliona eura, što ne bi bilo zakonito, ali mi nemamo mehanizam da im to u ovom trenutku zabranimo”, kazao je Damjanović.

Objašnjava da bi svaka državna institucija prije planiranja državne pomoći prvo trebalo to da im prijavi, a tek onda da realizuje, što se ni u prethodnim godinama nije u dovoljnoj mjeri poštovalo. EPCG je trebalo da traži mišljenje AZK-a i prije kupovine imovine Željezare, kako bi se utvrdila usklađenost sa zakonom, ali ih je o tome obavijestila tek nakon potpisanog ugovora.

Čekaju rješenje

Ministar finansija Aleksandar Damjanović juče nije imao informaciju u vezi rješenja AZK-a povodom namjere EPCG da ćerki firmi EPCG – Željezari uplati 6,5 miliona eura.

“Kada AZK da svoje mišljenje i kada razmotrimo taj zahtjev svakako ćemo se prema njemu odnijeti”, kazao je Damjanović juče na konferenciji za novinare povodom akcije ,,Stop inflaciji“, odgovarajući na pitanje Pobjede da li je Vlada dobila odluku AZK-a povodom zahtjeva EPCG.

“U svakom slučaju, podrška svemu onome što znači obnavljanje proizvodnje, ali da vidimo da to sve bude, sa jedne strane, zakonski potpuno i besprekorno urađeno i da, sa druge strane, to ima apsolutno svoju ekonomsku logiku. Ukoliko je ideja zasnovana na dobrim temeljima svako bi od nas ovdje volio da dobijemo proizvodnju ponovo”, rekao je Damjanović.

Ograničenja EU

Krajem jula su iz Željezare objavili da su počeli sa probnim kovanjem, zbog čega je, kako je tada objavio na društvenim mrežama premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović „krenula i poneka suza radosnica“. Ipak, ukoliko se ispostavi da je to suprotno strogoj EU regulativi u vezi sa proizvodnjom čelika i uglja, mogla bi da potekne i neka druga suza. Još tada je Damjanović iz AZK-a ukazao da se Crna Gora potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) obavezala na poštovanje legislativnog okvira koji primjenjuju države članice u oblasti državne pomoći.

“Protokol 5 SSP-a tretira proizvodnju čelika sa posebnim senzibilitetom na nivou EU. Ključni izazov predstavlja upravo postojanje ekonomskog kontinuiteta između Toščelika i EPCG-Željezare u proizvodnji čelika. Osnova problema je što je svaka državna pomoć u sektoru uglja i čelika načelno zabranjena. SSP-om je definisan rok od pet godina nakon potpisivanja u kome je Crna Gora mogla dodijeliti državnu pomoć isključivo u svrhu restrukturiranja preduzeća koja se bave proizvodnjom čelika, a koja se nalaze u poteškoćama. Istekom tog roka za Crnu Goru su nastupile obaveze istovjetne kao za sve zemlje članice, što znači da svaka odluka donesena na ovom planu u oblasti čelika mora biti komunicirana i dogovorena sa nadležnim direktoratom u Evropskoj komisiji”, upozoravao je tada Damjanović.

Osim povraćaja sredstava, ukoliko se utvrdi da je riječ o neusklađenoj državnoj pomoći, moglo bi doći i do usporavanja pregovora za članstvo za EU, uz rizik da se dobije jedno mjerilo više za zatvaranje poglavlja osam. Uz to, kako je objasnio Damjanović, postoji i čitav niz drugih posljedica u vezi korišćenja pretpristupne pomoći i ostalih vidova podrške EU.

Biznis plan

Nova kompanija EPCG – Željezara je, prema biznis planu, u prvih šest godina trebalo da ostvari neto dobit od 28 miliona eura sa četiri djelatnosti. Najveće nade tada su čelnici EPCG i Željezare polagali u proizvodnju solarne energije za koje su instalirali solarne panele na krovovima pogona i na slobodnom dijelu zemljišta. Planirani su i pogoni konstrukcije i potkonstrukcije, a Kovačnica je trebalo da počne u septembru. Za razvoj pogona za proizvodnju električne energije iz solarnih panela planiran je komercijalni kredit od 33 miliona eura sa desetogodišnjom otplatom, od kojeg bi se izgradila solarna elektrana ukupne instalisane snage od 47 MW. Ona bi godišnje proizvodila 61 milion kilovatsati struje, čija bi proizvodna cijena bila 24 eura po MWh. Plan je i bio da Željezara prodaje struju EPCG po duplo nižoj cijeni od berzanske. Za iduću godinu su planirali 8,7 miliona od prodaje struje, dok bi taj prihod u narednim godinama zbog očekivane stabilizacije energetske situacije bio 5,9, odnosno 4,5 miliona eura. Planirano je i da mjesečna rata za kredit za solarne panele i opremu iznosi 322 hiljade eura, odnosno 3,8 miliona godišnje.

Kredit od osam miliona eura planirali su da dobiju od EPCG za kupovinu repromaterijala i opreme za metalopreradu, dok se 6,5 miliona odnosilo na pokretanje Kovačnice koja je, prema planu, trebalo da proizvodi metalne šipke različitih vrsta i kvaliteta za dalju obradu u ukupnoj procijenjenoj količini od 20,4 hiljade tona. Tako bi mjesečno proizvodila 1,7 tona metala koji bi se prodavao između 1.680 i 1.950 eura. Njihova analiza je pokazala da bi se godišnje od Kovačnice prihodovalo 36,9 miliona eura, dok bi Potkonstrukcija proizvodila šine i stezaljke za solarne panele u godišnjoj vrijednosti od 2,2 miliona eura, a pogon Konstrukcije bi imao godišnji prihod od 5,4 miliona eura. Izračunali su da bi zbog velikih ulaganja, Kovačnica imala formalni gubitak od 150 hiljada eura, ali da bi narednih godina sa prodajom od 36 miliona imala neto dobit oko 2,2 miliona.

Iako je polovinom septembra Abazović saopštio da je bord EPCG podržao Željezaru u vezi traženih investicija, te da je potrebno da na jednoj od narednih sjednica Vlade razmatraju odobrenje EPCG da uplati ta sredstva, ta se tačka još nije našla na dnevnom redu.

Radnici Željezare se nadaju toj uplati, a njihov predstavnik Ivan Vujović je ranije kazao da je taj iznos već bio predviđen biznis planom te da su oni spremili Kovačnicu za pokretanje proizvodnje čelika u saradnji sa stranim partnerima. Vujović je kazao da su pokrenuli procedure dobijanja integrisane dozvole te da bi mogli pokrenuti proizvodnju dok je čekaju. Kazao je da je u Željezari trenutno 288 ljudi zaposleno za stalno, a 80 po ugovoru o djelu.

EPCG je kupila imovinu Željezare krajem decembra prošle godine, nakon višemjesečnih protesta radnika, koji su tvrdili da Tosčelik planira da izreže fabriku. Nedavno je nakon ostavke Marka Perunovića protiv kojeg je podnijeta krivična prijava zbog zloupotrebe biznis kartice za kockanje, za predsjednika borda Željezare izabran Maksim Vučinić i to iz drugog puta, nakon što je njegov protivkandidat Ratko Dubljević povukao kandidaturu.