Video
Ako posmatramo kretanja na tržištu rada u toku posljednje godine, iz ZZZ zaključuju da kod većine zanimanja ponuda radne snage, u manjoj ili većoj mjeri, prevazilazi prijavljenu tražnju.
” Ipak, kod nekih zanimanja zabilježena je veća tražnja od ponude. Tako je veća tražnja od ponude zabilježena, uglavnom kod nekih zanimanja ugostiteljstva i turizma – sobarica, pomoćni ugostitelj, server, točilac pica, konobar, pomoćni kuvar itd. Isto tako i kod nekih građevinskih zanimanja bilježi se veća tražnja od ponude – građevinski manipulant, pomoćni građevinski radnik i slično”, kažu iz ZZZ.
Po riječima ekonomskog analitičara Vasilija Kostića nezaposlenost uz produktivnost, odnosno proizvodnost, i raspodjelu dohotka su pokazatelji standarda.
” To su tri najvažnije stvari za jednu privredu pa ako je sa njima sve ili gotovo sve u redu za drugo se ne treba brinuti. Međutim, ako one nijesu u redu onda malo što može biti dobro. Zar onda ne čudi da se o njima ništa ili gotovo ništa ne govori (osim sporadično spomene) ali se zato stalno govori o suficitu budžeta, deficitu zaduženosti, naplati poreza, turističkoj sezoni… Ni riječi o tome koliko je sve to dobro ili loše za zapošljavanje, produktivnost, raspodjelu dohotka – ublažavanje siromaštva ili rast bogatstva jer valjda ljudi zbog toga rade”, objašnjava Kostić.
Po njegovim riječima ovi pokazatelji govore da naša privreda stoji vrlo loše, a za rješavanje ovakvih problema je, kako ističe, ,,potrebno mnogo znanja, spremnosti, upornosti i nepopularnih mjera za koje očigledno ne postoji stvarna politička volja“.
” Ali zato ne fali prazne političke retorike i samohvalospjeva koji stoje u proporcionalnom odnosu spram navedenih problema: veći problemi intenzivnija retorika”, ističe Kostić.
Navodi da smo izgubili ogroman broj radnih mjesta, što ukazuje na znatnu neefektivnost preduzetih mjera na očuvanju privrede i njene zaposlenosti kao i zabrinjavajuće visokom stepenu nesposobnosti.
” O mjerama se može objektivno suditi na osnovu onoga što bi se desilo da nijesu donesene a ne na osnovu onoga što se stvarno dogodilo. Teško da je moguće zamisliti gori scenario kada je u pitanju gubitak radnih mjesta. Ekstremna situacija u vidu eksternog šoka zvanog korona virus je zahtijevala znatnu mjeru društveno-ekonomske inovativnosti Vlade koja je u potpunosti izostala. Zato je i gubitak radnih mjesta znatan”, smatra Kostić dodajući da je korona bila okidač i znatan ograničavajući faktor, ali daleko od toga da se sva ,,odgovornost“ može staviti njoj.
” Da je to tako potvrđuje, na izvjestan način, da se i u vrijeme oporavka gubitak radnih mjesta nastavio. No, ipak još uvijek to nije najveća niti konačna šteta jer se bojim da taj proces još uvijek nije zaustavljan i da će se nastaviti. Na to ukazuje ekonomski oporavak bez novih radnih mjesta što ukazuje da je prostor u korišćenju kapaciteta privrede još uvije prevelik, odnosno da je preduboko pao”, kaže Kostić pitajući se ,,kakve su implikacije visoke stope nezaposlenosti i gubitka radnih mjesta.
” Ekstremno visoka stopa nezaposlenosti znači, prije svega, da je velikom broju radno-sposobnih ljudi život deprimirajući jer nemati posao u situaciji radne sposobnosti je jedna od težih ljudskih trauma. S druge strane broj nezaposlenih eksplicitno govori u kojoj mjeri država ne koristi svoje potencijalno proizvodno sposobno stanovništvo što u suštini znači da privreda ne radi ni u približno mogućoj mjeri što znači za toliko manji BDP”, objašnjava Kostić.
Siromaštvo
Takođe, po njegovim riječima visoka stopa nezaposlenosti rezultira rastom siromaštva i vjerovatno trajnim siromaštvom kod jednog broja ljudi.
” Povrh toga, društvo, u kome mladi ljudi (visoko obrazovani naročito) ne mogu da nađu zaposlenje u dobi najveće snage, društvo u kome je zaposlenje privilegija koju mnogi nemaju – kod njih se nikako ne doživljava kao svoje niti dobro mjesto za život. Naprotiv, takva društva su bremenita socijalnim tenzijama, animozitetom i mržnjom čak i onda kada je socijalna funkcija države izdašna. Nezaposlenost nema samo odraza na materijalnu stranu ljudske ličnosti već i na njegovu psihološku stranu pa se taj gubitak ne može nadomjestiti ničim drugim do zaposlenjem – tvrdi Kostić ističući da se zato ozbiljno varaju oni koji smatraju da se socijalnim davanjima mogu nadoknaditi ,,duševni gubici “”, nezadovoljstvo izazvano nezaposlenošću.
” Na stranu to što na univerzitetima školujemo mlade ljude koji rade najprizemnije poslove u inostranstvu i na taj način uništavamo našu intelektualnu supstancu”, naglašava Kostić.
Što se zapošljavanja u sivoj ili neformalnoj zoni tiče, Kostić naglašava da je i ona priča za sebe.
” Postojanje sive, odnosno neformalne zone u vrlo visokom procentu govori opet o nespremnosti i nesposobnosti da se sa tim znalački uhvati u koštac. Nije poenta u ukidanju sive zone uopšte pa time i u zapošljavanju. Ona je značajan socijalni amortizer. Bez nje bi problemi bili daleko značajniji i oštriji. Poenta je u ,,prevođenju“ sive u formalnu sferu a ne njeno ukidanje”, smatra Kostić.
Da bi se to postiglo, kako tvrdi, treba kreirati stimulativne uslove za tu transformaciju.
” To se ipak ne čini godinama. Da li se radi o manjku ideja, znanja i sposobnosti ili o nedostatku političke volje – teško je reći. Vjerovatno da je od svega po nešto. Ali jedno je sigurno: odsustvo takvog stimulativnog programa transformacije nelegalne u legalnu sferu jeste indikator da se radi o značajnom poduhvatu koji bi sezao u mnoge društvene sfere i značio u stvari mini-reformu čitavog sistema za šta je potrebna neupitna politička volja. Da li je ima? Dok je ne bude ceh odsustva spremnosti za nešto tako će plaćati legalni sektor i biti, naravno, motivisan na nelegalno ponašanje ukoliko misli da se izbori sa sistemom koji ga ne štiti već ugrožava “,poručio je Kostić.
Unija slobodnih sindikata Crne Gore takođe izražava zabrinutost ekonomsko-socijalnim položajem zaposlenih ali i svih građana Crne Gore.
” Epidemija izazvana širenjem korona virusa dodatno je poremetila već od ranije nazadovoljavajući položaj zaposlenih na tržištu rada. Ono što posebno zabrinjava jeste kontinuirani rast stope nezaposlenosti. Posmatrajući statističke podatke, svjedoci smo konstantnog i rapidnog rasta boja nezaposlenih”, kazali su iz USSCG.
Tvrde i da problem rada na crno ostaje sveprisutan i najbolniji problem sa kojima se crnogorsko tržište rada suočava.
” Tako 40.000 lica, prema ranijim istraživanjima, radi na crno”, ističu iz USSCG.
Kako objašnjavaju kontinuirani rast stope nezaposlenosti u posljednjih godinu dana posljedica je, prvenstveno, epidemiološke krize sa kojom se suočavamo.
– Budući da su prethodnih desetak godina tržište rada preplavili prekarni, odnosno nesigurni oblici rada (poput rada na određeno vrijeme, ugovori o privremenim i povremenim poslovima, agencijski ugovori…), to su za vrijeme epidemiološke krize upravo zaposleni, koji su angažovani pod takvim ugovorima, bili prvi na udaru pa tako većini nijesu produženi ugovori o radu, niti transformisani u ugovore na neodređeno, čak i tamo gdje je takva mogućnost postojala kao izvjesna da nije bilo krize – kazali su USSCG.
Oni takođe smatraju i da je neadekvatno vođena ekonomska politika prethodnih godina uslovila nedovoljno otvaranje novih radnih mjesta, kao preduslova za generisanje novog zapošljavanja, ali i promašene privatizacione postupke kada je na stotine radnih mjesta ugašeno.
” Posljedice toga prisutne su i danas, a iste su udružene sa epidemiološkom krizom i rizikom od novih otpuštanja i stvaranjem nove armije nezaposlenih. Upravo su to razlozi zbog kojih USSCG u kontinuitetu ističe potrebu za preduzimanjem novog obrasca rasta koji bi u najvećoj mjeri trebalo da bude oslonjen na domaće resurse (znanje, inovacije, produktivnost)”, kazali su iz USSCG poručujući da je Crnoj Gori potreban radikalni zaokret u ekonomskom, socijalnom, poreskom, ekološkom i drugom pogledu, pri čemu glavni nosioc tog preokreta, koji mora biti zasnovan na održivom rastu i razvoju, mora biti Vlada ali i svaki pojedinac.
Posljedice
Predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Crne Gore Nenad Rakočević smatra da je povećanje nezaposlenosti direktna posljedica pandemije kovida posebno u dijelu malih i srednjih preduzeća.
” Na početku pandemije kada su se pravili planovi u vidu više faza pomoći privredi, Sindikat uprave i pravosuđa se direktno i javno obratio prethodnoj Vladi sa preporukom da gro pomoći države mora ići prema malim i srednjim preduzećima jer su oni kičma privrede Crne Gore”, istakao je Rakočević.
Prema njegovim riječima ,,najveći dio pomoći i na vrlo sumnjive načine išao je prema predstavnicima krupnog kapitala, povlaštenim tajkunima, dok su malim i srednjim preduzećima pripadale mrvice“.
” Kao efekat ove neravnopravne politike imamo posljedicu da se i danas gase firme, radnici ostaju bez posla, a porodice su na rubu egzistencije”, tvrdi Rakočević.
On je mišljenja da se u Crnoj Gori unazad mnogo vremena fingira broj nezaposlenih.
” Nekadašnjoj kao i sadašnjoj dnevnoj politici odgovara da je procenat nezaposlenih manji od istinskog stanja iz razloga što se na taj način cijeni i mjeri vrijednost i sposobnost njihovog upravljanaja državom. Iz tog razloga je Zavod za zapošljavanje prije nekoliko godina i promijenio obaveze nezaposlenih, odnosno onih koji su na birou rada. Ukinuto je nekadašnje obavezno prijavljivanje svaka tri mjeseca, gdje ako se zakasni sa prijavom ukida mu se i zdravstveno osiguranje”, kazao je Rakočević dodajući da sada i onaj koji nije na birou ima zdravstveno osiguranje.
” Sa druge strane izbrisan je iz evidencije nezaposlenih i vodi se kao zaposleno lice. Zbog ovih političkih zloupotreba ne postoji realan broj nezaposlenih, odnosno on je mnogo veći od onog broja koji se zvanično prikazuje”, tvrdi Rakočević.
Najviše nezaposlenih sa srednjoškolskim zanimanjima
Na evidenciji ZZZ nezaposlenih visokoškolaca ima 6.947 ili 12,9 odsto, a sa prvim i drugim nivoom obrazovanja na evidenciji je 19.647 lica (36,4 odsto).
” Kod visokoškolskih zanimanja veća tražnja od ponude bila je kod zanimanja profesor matematike, doktor medicine, profesor fizike, zanimanja informaciono komunikacione tehnologije, neka zanimanja iz domena muzičkog obrazovanja itd.”, pokazuje evidencija ZZZ.
Preporučeno
Podaci pokazuju i da je najviše nezaposlenih sa srednjoškolskim zanimanjima i to 27.396 ili 50,7 odsto. Nezaposlenih visokoškolaca ima 6.947 ili 12,9 odsto a sa prvim i drugim nivoom obrazovanja na evidenciji je 19.647 lica (36,4 odsto).
