Video
Preliminarni podaci Centralne banke (CBCG) pokazuju da je ukupan priliv stranih direktnih investicija (SDI) u prvih šest mjeseci iznosio 448,57 miliona eura.
Odliv
Istovremeno, iz države se odlilo 213,31 milion eura, pa je neto priliv stranih direktnih investicija u prvih šest mjeseci iznosio 235,26 miliona eura, što je 4,15 odsto manje nego u istom periodu prošle godine. Odliv po osnovu ulaganja rezidenata u inostranstvo iznosio je 51,86 miliona eura, dok su povlačenja sredstava nerezidenata investiranih u našu zemlju iznosila 161,45 miliona eura.
Kostić smatra da je sa stanovišta perspektive razvoja za zemlju primaoca investicija značajniji podatak o neto iznosu negoli o samom ukupnom prilivu.
– Bitniji je, dakle, podatak koliko je investicija – kapitala ostalo u zemlji od onoga koliko je kapitala ukupno pristiglo u zemlju. Takođe, od samog priliva značajniji je podatak o odlivu kapitala jer „bjekstvo“ kapitala može preko noći da izazove značajna finansijska pomjeranja, odnosno nestabilnosti finansijskog sistema koji može da ugrozi čitavu privredu. Takvih primjera je mnogo naročito iz ekonomske istorije malih zemalja kao što je naša. Generalno uzev, uprkos rastu priliva stranih direktnih investicija od 6,14 odsto, trend se ne može ocijeniti povoljnim jer je odliv investicija bio intenzivniji i nadilazio je priliv – kazao je Kostić Pobjedi.
Kostić: FOTO: M.Babović
On je dodao da je to podatak koji ne ohrabruje ,,naročito ako sagledamo njegove uzroke“.
– Osnovni razlog jeste pad ulaganja u preduzeća i banke koji iznosi nešto preko 35 odsto što je vrlo visok i značajan pad. Naravno, treba sačekati sa konačnom ocjenom da li se radi o trendu ili je to prolazna oscilacija jer, ako je riječ o trendu, onda je to problem koji zahtijeva rješavanje – rekao je Kostić.
On smatra da su državi kao što je Crna Gora potrebne daleko veće strane investicije. Procjena je, kako kaže, da takvim ekonomijama treba priliv između petine i četvrtine GDP.
– Kao što vidimo, priliv koji Crna Gora bilježi je daleko manji i to je rezultat mnogo činilaca koji bi zahtijevali široku eksplikaciju. Suštinski, da bi formirali makar bilo kakvu predstavu o tom procesu (kako se on odvija i pod kojim uslovima) treba da znamo da kapital putuje tamo gdje su mu uslovi povoljni (za profit naravno), ali ključni činilac je gdje mu je garantovana sigurnost – pojasnio je Kostić i dodao da ako postoji manjak kapitala razloge treba prvo tražiti u zemlji primaoca.
– Kad kažem da su Crnoj Gori neophodne strane direktne investicije, pod time, prije svega, podrazumijevam potrebe razvoja. Ako kapitala nemate, nema ni razvoja. Možete da pozajmljujete, ali u ograničenom okviru, onoliko koliko možete da vratite. Ukoliko u samo jednom trenutku ne ispunite očekivano, vaš se kapacitet zaduživanja smanjuje, a to opet znači manje razvoja – rekao je Kostić.
On smatra da je raspolaganje kapitalom potreban, ali ne i dovoljan uslov.
– Potrebno je znanje, a kapital po svojoj prirodi generiše znanje ili insistira na znanju, tako uz kapital dolazi i takozvani know-how. Pored te osnovne komponente, on donosi i uravnoteženje platno bilansnih pozicija, rast produktivnosti itd. Dakle, mi koji imamo deficit kapitala, ako želimo razvoj, moramo ga nabaviti – istakao je Kostić.
Poslovni ambijent
On je prokomentarisao i koliko je poslovni ambijent u Crnoj Gori u ovom trenutku privlačan za strane investitore, te da li pruža sigurnost ulagačima.
– Imajući u vidu brojke mogli bi donijeti negativan zaključak, međutim ima tu i mnogo drugih činilaca unutrašnjeg, ali i spoljašnjeg karaktera koji mogu biti, prvenstveno, pod uticajem aktuelne geopolitičke situacije (rat na tlu Evrope), što dodatno unosi nesigurnost u tokove kapitala, a naročito ka destinacijama koje lako mogu biti pod uticajem te nestabilnosti (zbog geografske blizine), ali i zbog ideoloških i drugih neekonomskih razloga. No, bez obzira na sve, aktuelni pad investicija je sigurno dijelom uslovljen našom političkom nestabilnošću u čijoj je osnovi upravo ideološki jaz koji bi mogao rezultirati višim ili manjim nivoom ekonomske slobode na koju se direktno naslanjaju tokovi kapitala. Politička stabilnost je preduslov sigurnosti bez koje nema značajnijih tokova kapitala – poručio je Kostić.
Prema podacima CBCG priliv stranih direktnih investicija u formi vlasničkih ulaganja u prvoj polovini godine iznosio je 267,72 miliona eura, što čini 59,68 odsto ukupnog. Od toga je u nekretnine uloženo 228,86 miliona eura, što je rast od 14,46 odsto u odnosu na isti period prošle godine, dok je u preduzeća i banke uloženo samo 38,86 miliona eura, što je za 35,12 odsto manje nego lani u istom periodu.
Struktura investicija
Komentarišući ove podatke, Kostić navodi da, iako su strane direktne investicije prijeko potrebne Crnoj Gori, to ne znači da je i svaka struktura investicija dobra.
– Naprotiv. Upravo zbog potencijalno štetnog uticaja na društveno-ekonomski razvoj tim procesom se upravlja pa postoji ili bi morala postojati politika o stranom investiranju sa jasnim prioritetima razvoja zemlje, odnosno sektorima u kojima je zemlji potrebno ulaganje. No, ti prioriteti bi morali biti utvrđeni „višim“ dokumentom ili strategijom razvoja – saopštio je Kostić.
Prema njegovim riječima, ukoliko nemamo jasno definisanu strategiju razvoja nije moguće ni definisati sektore ili prioritete usmjeravanja stranog ulaganja u domaću privredu, odnosno nije moguće definisati načela niti kriterije politike stranog ulaganja.
– Nažalost, u tom slučaju taj se proces odvija po inerciji. Dakle, višak inercije je pokazatelj manjka planiranja i manjka upravljanja procesom. Da nije tako, podaci koji već duže vrijeme pokazuju otklon ka ulaganjima u nekretnine bili bi drugačiji – bili bi obrnuti ili makar sa znatno manjom razlikom između ulaganja u preduzeća i banke i nekretnine. Ovako, stanje je takvo kakvo jeste – rekao je Kostić i dodao da se ovdje nesumnjivo radi o trendu koji se i dalje nastavlja i ,,sva je prilika da će se nastaviti i u budućnosti“.
– Crnoj Gori je prijeko potrebno ulaganje u privredu (preduzeća i banke), opet kažem ne u svaki dio privrede jednako, iz razloga što strana akumulacija, štednja koja dolazi u Crnu Goru i realizuje se u njoj mijenja lice crnogorske ekonomije na ovaj ili onaj način, već zavisno od toga na koji tip formiranja tražnje utiče. Tražnja za nekretninama podiže njihove cijene i čini ih biznis barijerom (rastu troškovi domaćim preduzećima) za privredu, a utiču i na sniženje ličnog standarda građana koji sada na mnogo teži način (ili nikako) ne mogu doći do sopstvene nekretnine – kazao je Kostić.
On je naveo i da se cijene nekretnina ugrađuju u cijene drugih proizvoda i usluga pa postoji pritisak na inflaciju – opšti rast cijena.
– Na taj način strana štednja, koja je posljedica viših stranih dohodaka, nameće standarde u potrošnji crnogorskim građanima sa mnogo nižim dohocima i kroz pritisak na rast cijena – osiromašuje ih – upozorio je Kostić.
Prema riječima Kostića, da bi se povećale strane direktne investicije i promijenila njihova struktura, na scenu treba da stupe razne politike i sadejstvom između njih treba obezbijediti stimulaciju ulaganja u privredu, a destimulaciju ulaganja u nekretnine.
Preporučeno
– U tome najviše kapaciteta ima fiskalna politika i ona bi trebalo da bude spiritus movens tih politika. Da se o ovome ranije vodilo računa, sasvim sam siguran da do enormnog rasta cijena nekretnina ne bi došlo u Crnoj Gori (jer za to ne postoje tržišni razlozi) i da bi situacija bila mnogo bolja nego što je sada. Ovako, država će morati (ako misli što da uradi) na teži i skuplji način preko budžeta, novcem građana, da ispravlja ovu tržišnu anomaliju (kojoj je kumovala sopstvenim nečinjenjem) gradnjom stanova po subvencionisanim cijenama nadajući se da će vještački oboriti tržišnu cijenu nekretnina. Ishod je neizvjestan, ali ono što je izvjesno jeste da nas sve to skupo košta jer pare nijesu Vladine, već kroz porez uzete od nas – zaključio je Kostić.
