Pravilnik o metodologiji za procjenu vrijednosti javne nabavke objavljen u “Službenom listu CG”, br. 57 od 18. juna 2020.godine)– u Prilogu 1 , stavu 1 propisuje da se procjena vrijednosti predmeta nabavke zasniva na stvarnim potrebama naručioca za predmetom javne nabavke, vremenu trajanja ugovora o javnoj nabavci, vrijednosti zaključenih ugovora o javnoj nabavci istovjetnog predmeta iz prethodnih godina i informacijama i podacima dobijenim istraživanjem tržišta.

Ključna rečenica da se zasniva na informacijama i podacima dobijenim istraživanjem tržišta ukazuje da JP Morsko dobro nije uradilo istraživanje tržišta, jer bi u suprotnom znali da je trajekt koji kupuju prije pola godine prodat za 80.000 eura. Isti trajekt “Prizna” je JP Morsko dobro pazarilo za 570.000 eura plaćajući cijenu višestruko veću do tržišne i na taj način direktno kršeći zakon.

Nejasno je, a nije ni obrazloženo sa njihove strane, na osnovu kojih kriterijuma je JP Morsko dobro procijenilo trajekt na 570.000 eura.

Očigledno je JP Morsko dobro djelovalo svjesno, jer su zaobišli javne pozive koje je objavljivala Jadrolinija, koja je početnu vrijednost za prodaju Prizne oglasila na 80.000 eura.

Raskidom ugovora sa Pomorskim saobraćajem, Vlada je bukvalno ostavila na hiljade građana bez mogućnosti da koriste trajektnu liniju te su ovakvu nabavku trajekta “Prizna”, sada “30.avgust” pravdali hitnošću.

Dakle po hitnom postupku i bez tendera.

U Zakonu o javnim nabavkama lijepo je propisano i to u Članu 59 stav 1, tačka 3, da se pregovarački postupak bez objavljivanja javnog poziva sprovodi ako je hitnost prouzrokovana događajem koji naručilac nije mogao da predvidi i ako događaj nije prouzrokovan djelovanjem naručioca.

U ovom slučaju je naručilac JP morsko dobro i Vlada Crne Gore koji su upravo izazvali problem sa trajektnim saobraćajem i naravno da su mogli da predvide šta će se desiti kada raskinu ugovor sa Pomorskim saobraćajem, jer su upravo oni to prouzrokovali.

Ovim su djelovali suprotno Zakonu o javnim nabavkama i njihovo opravdanje o hitnom postupku nabavke trajekta pada u vodu, jer je Vlada dala saglasnost JP Morsko dobro da sprovede hitan postupak javne nabavke u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, iako nijesu ispunjeni predviđeni uslovi za spovođenje te vrste postupka.

Nadalje plana javnih nabavki po Zakonu o javnim nabavkama, bilo koje vrste, naručilac može da pokrene samo za nabavke koje su utvrđene planom javnih nabavki za tekuću godinu (član 83 stav 1 ZJN).

U planu javnih nabavki JP Morsko dobro koji je objavljen 31.januara ove godine, nema sredstava planiranih za ovaj postupak, što automatski znači da je JP Morsko dobro prekršilo Zakon o javnim nabavkama.

Vlada Crne Gore i JP Morsko dobro su nadali da će po istom postupku i mimo zakona, nakon raskida ugovora moći da otkupe flotu Pomorskog saobraćaja kome su 16. februara uputili zahtjev za otkup flote.

Samo pet dana kasnije Pomorski saobraćaj je odgovorio da im moraju, po Zakonu o javnim nabavkama, dostaviti tendersku dokumentaciju – specifikaciju javne nabavke, pogotovo imajući u vidu činjenicu da ih je Pomorski saobraćaj pozvao da to urade i to sedam dana prije nego su to dostavili ponuđaču iz Hrvatske.

Da JP Morsko dobro od starta nije htjelo da igra po pravilima i Zakonu o javnim nabavkama, govori i detalj da su bivši radnici Pomorskog saobraćaja (imena poznata redakciji) na dan kad je Pomorski soabraćaj odgovorio na upit JP Morsko dobro već bili u Zadru i gledali brod i po svemu sudeći pravili specifikaciju za pozivni tender koji je objavljen 28. februara, u 20 sati i 10 minuta i koji je upućen samo jednom ponuđaču.

Boravkom bivših radnika Pomorskog saobraćaja, a sada zaposlenih u JP Morsko dobro u Zadru sedam dana prije objave tendera pokazuje da je to preduzeće već isplaniralo trgovinu trajekta “Prizna” i da se pravila “prikladna” dokumentacija kako bi se baš taj trajekt kupio, i to po višestruko većoj cijeni od tržišne.

Ova činjenica nameće pitanje po čijem nalogu su pomenuta dvojica bili u Zadru u obilasku trajekta “Prizna”?

Osim ovog ostaje i pitanje da li je ponuđač od kog je na kraju i kupljen trajekt učestvovao, a vrlo vjerovatno da jeste, u sastavljanju tehničke specifikacije za pozivni tender?

Ovim potezom su jasno došli u direktan sukob interesa, odnosno diktiranju uslova shodno članu 42. Zakona o javnim nabavkama.

Cijeli proces preuzimanja trajektne linije Kamerari – Lepetane od strane Morskog dobra obiluje lepezom diletantskih poteza, koji su bili predmet ismijavanja od strane građana, ali se u pozadini krije mnogo opasnija i ozbiljnija stvar kršenja zakona i sumnjive kupovine trajekta po višestruko većoj cijeni od tržišne kojom se otvaraju pitanja krivične odgovornosti uključenih u cijeli proces .

Iz Specijalnog državnog tužilaštva nije odgovoreno portalu Standard na pitanja da li su formirali predmet povodom kupovine trajekta.

ZAŠTO SDT I DALJE ĆUTI: Sumnjiva kupovina trajekta ” 30.avgust” po višestruko većoj cijeni nedovoljna da pokrenu postupak?