Video
Predsjednik Unije slobodnih sindikata (USSCG) Srđa Keković, kazao je u intervjuu za Standard, da se Crna Gora nalazi već tri decenije u procesu tranzicije, čiji je cilj bio da se poveća broj radnih mjesta u privredi, ali da umjesto toga, kako je istakao, imamo kontraefekat.
“Umjesto toga mi imamo suprotan efekat – zatvaraju se radna mjesta u privredi, a mi se uglavnom bavimo uslugama, trgovinom i malo hotelijerstvom, koje nam je kao razvojna grana daleko ispod nule. Na drugoj strani povećava se broj zaposlenih u javnom sektoru da bi se kupio socijalni mir, jer država prihvata da iz budžeta to servisira. Ne moram ni da napominjem da nemamo utemeljenje u privredi da se toliki broj zaposlenih u javnom sektoru finansira”, rekao je Keković za Standard.
Kada je u pitanju aktuelna tema minimalnih zarada, Keković ističe da je on u Crnoj Gori “ispod granice siromaštva”.
Standard: Prema podacima koji su nedavno objavljeni, minimalna zarada u Crnoj Gori je 193 eura, što je najmanje u regionu. SDP je pokrenula peticiju da se minimalna zarada poveća na 250 eura. Da li je realno očekivati povećanje minimalne zarade i prema kojim parametrima se određuje visina minimalca?
Keković: USSCG već više godina pokreće pitanje minimalne zarade. Dobro je što je SDP pokrenuo tu peticiju, jer svako ko se zalaže za povećanje minimalca dobro je došao. Iznos minimalne zarade ustanovljen je 2013. godine, i ona je trebala da iznosi 40 odsto od prosječne zarade u Crnoj Gori. Tada, kad je dogovoreno prije pet godina, 193 eura je bilo oko 40 odsto prosječne zarade. Međutrim, prosječna zarada je porasla i sada minimalac nije ni blizu 40 odsto prosječene zarade. Ne treba ni da napominjem da smo u međuvremenu imali povećanje cijena usluga, troškova života, povećan je PDV sa 19 na 21 odsto. Znači, pored činjenice da imamo najmanju minimalnu zaradu u regionu, nama su debelo povećani troškovi života. MONSTAT već godinama ne objavljuje koja je linija siromaštva, a mislim da znam i zbog čega – jer je minimalna zarada ispod linije siromaštva. Nekome smeta da se to zna i neće da objavi. Kad se sve uzme u obzir, došlo je vrijeme da se konačno ta minimalna zarada poveća. Mislim da je povećavanje minimaca neminovno i mislimo da će se to desiti u skorije vrijeme.
Standard: Imate li podatak koliko radnika radi za minimalnu zaradu?
Keković: Podatak sa kojim se barata je negdje oko 10.000 zaposlenih, ali mi mislimo da je ta cifra mnogo veća. Neodgovorni poslodavci zloupotrebljavaju suficit radnika na tržištu, i radnici ne smiju da se žale na visinu plate i uslove rada. Takođe, izostaje podrška Vlade, jer je ekonomska politika koju vodi naša izvršna vlast posljednjih 10 godina naklonjena krupnom kapitalu, ne radniku.
Preporučeno
Standard: Prema podacima Svjetske banke, prosječne plate u državnim firmama i javnom sektoru u Crnoj Gori veće su nego kod privatnika, a za plate u javnom sektoru izdvaja se 12 odsto BDP-a što je negdje oko pola milijarde eura. Kako je uopšte ovo finansijski izvodljivo i da li je ovakav model održiv na duge staze?
Keković: To je crnogorski fenomen. Mi smo tri decenije u procesu tranzicije, čiji je cilj bio da se povećavaju napradene tehnologije i da se kroz upliv stranog kapitala poveća broj radnih mjesta u privredi. Umjesto toga mi imamo suprotan efekat – zatvaraju se radna mjesta u privredi, a mi se uglavnom bavimo uslugama, trgovinom i malo hotelijerstvom, koje nam je kao razvojna grana daleko ispod nule. Na drugoj strani povećava se broj zapošljenih u javnom sektoru da bi se kupio socijalni mir, jer država prihvata da iz budžeta to servisira. Ne moram ni da napominjem da nemamo utemeljenje u privredi da se toliki broj zaposlenih u javnom sektoru finansira.
Standard: Da li je zbog toga veliki pritisak na privatni sektor?
Keković: Naravno da je to jedan od faktora. Kod privatnika se ne poštuju osnovne norme zakona o radu, ne poštuje se pravo na odmor, osmočasovno radno vrijeme, slobodni dani, naknade ako se radi za vrijeme praznika. Mi imamo jedan neoliberalni pristup toj problematici, tako da poslodavci slobodno mogu da ne plaćaju doprinose, prekovremeni rad, rad za praznike, i druge obaveze, bez bojazni da će biti sankcionisani od institucija.
Standard: I pored toga što su uslovi rada daleko teži i što su plate manje, podaci Svjetske banke i CBCG pokazuju da se većina novih radnih mjesta otvara kod privatnika. S obzirom na veliki pritisak koji trpi privatni sektor, da li imate podatke koliko ljudi radi neprijavljeno?
Keković: Prema mnogim istraživanjima koje smo sproveli oko 40.000 lica rade na crno, bez ugovora o radu i nijesu prepoznati u sistemu. Oni nemaju dostojanstvene radne uslove, nemaju pravo na zdravstveno osiguranje, ne mogu da se nadaju penziji. Država treba da uvede te koji rade u sivoj ekonomiji u legalne tokove. Jer bez legalnog zapošljavanja se povećava poreski dug. Trenutno ima 130 miliona eura poreskog duga jer dražava ne traži od povlašćenih poslodavaca da izmiruju svoje obaveze. Taj poreski dug raste jer povlašćeni mogu da ne plaćaju poreze i doprinose, a radnici im rade na crno za minimalne zarade. Samo kad bi natjerali inisitucije da rade svoj posao i prikupe taj poreski dug, mogli bi da ne povećavamo PDV, jer bi bio zakrpljen deficit u budžetu.
Standard: U Makedoniji će od 2020. svi koji ne ispunjavaju uslove za starosnu penziju i koji su posljednjih 20 godina živjeli u zemlji, dobijati državnu socijalnu penziju. Da li je kod nas ovako nešto izvodljivo, i da li je kod nas uopšte održiv penzioni sistem?
Keković: Mi kao sindikat zagovaramo da penzioni sitem mora da omogući svakom građaninu koji ode u penziju dosotjanstven život u trećem dobu. Ako penzioni sistem ne može to da omogući, onda ne treba ni da postoji. Svi ćemo se naći u toj fazi kad nećemo moći da radimo i onda moramo da imamo dovoljno novca da preživimo. Sa makedonskim modelom nijesam upoznat, ali znam da Crna Gora treba da učini da penzioni sistem, prije svega bude održiv. To se može postići samo ako država uvede red i ako ne bude više povlašćenih.
Balša Knežević
