U praksi se najčešće pominju ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, poznatiji kao PP ugovor, i ugovor o djelu. Iako se oba koriste za angažovanje van radnog odnosa, nijesu međusobno zamjenjiva.

Odgovor na pitanje koji je ugovor jeftiniji zavisi od visine naknade i toga da li je lice angažovano po ugovoru o djelu već obveznik doprinosa po drugom osnovu. Ipak, poreska računica ne može biti jedini kriterijum – presudna je priroda posla koji se obavlja.

PP ugovor nije zamjena za svako sezonsko zaposlenje

Prema Zakonu o radu, PP ugovor može se zaključiti za poslove koji nijesu predviđeni aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, ne zahtijevaju posebno znanje i stručnost i po svojoj prirodi ne traju duže od 120 radnih dana u kalendarskoj godini.

Ugovor se može zaključiti sa licem koje se nalazi na evidenciji nezaposlenih Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Mora biti sačinjen u pisanoj formi i sadržati, između ostalog, vrstu i opis posla, period angažovanja, mjesto i način izvršenja, kao i visinu naknade.

To znači da poslodavac ne može automatski angažovati konobara, recepcionera, kasira ili drugog radnika putem PP ugovora samo zato što mu je potreban nekoliko mjeseci.

Ukoliko je riječ o radnom mjestu predviđenom sistematizacijom i poslovima koji predstavljaju redovan dio organizacije rada, primjereniji i pravno sigurniji model je ugovor o radu na određeno vrijeme.

Zakon sezonskim poslovima smatra poslove u turizmu, poljoprivredi, šumarstvu i drugim djelatnostima koji su vezani za određeni dio godine i traju najduže osam mjeseci godišnje. Zaposleni na određeno vrijeme ima ista prava, obaveze i odgovornosti kao zaposleni na neodređeno vrijeme.

Ugovor o djelu mora biti vezan za određeni posao

Prihod po osnovu ugovora o djelu smatra se prihodom od povremene samostalne djelatnosti. Predmet takvog angažovanja treba da bude samostalna izrada ili popravka određene stvari ili izvršenje određenog fizičkog ili intelektualnog posla.

To može biti, na primjer, izrada internet stranice, priprema stručne analize, dizajniranje promotivnog materijala, fotografisanje događaja ili popravka određene opreme.

Ako angažovano lice u praksi radi na način koji ima obilježja radnog odnosa – na radnom mjestu kod poslodavca, u organizovanom radnom vremenu i kao dio redovnog procesa rada – takve okolnosti mogu ukazivati da ugovor o djelu nije odgovarajući pravni osnov. Sam naziv ugovora nije presudan za pravnu prirodu angažovanja.

Za razliku od PP ugovora, kod ugovora o djelu nije uslov da se angažovano lice nalazi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Može biti angažovano i lice koje je već zaposleno kod drugog poslodavca, a njegov status utiče na obračun doprinosa.

Kakva prava imaju angažovana lica?

PP ugovor i ugovor o djelu ne predstavljaju zasnivanje radnog odnosa. Angažovana lica zato nemaju automatski prava koja pripadaju zaposlenima, poput plaćenog godišnjeg odmora, naknade zarade tokom bolovanja i drugih primanja iz radnog odnosa.

Lice angažovano putem PP ugovora ima, međutim, pravo na zdravstveno i penzijsko osiguranje u skladu sa zakonom, dok je poslodavac dužan da vodi evidenciju o zaključenim ugovorima.

Koliko se plaća kod PP ugovora?

Naknada po osnovu PP ugovora poreski se tretira kao lično primanje. Na mjesečni bruto iznos primjenjuju se progresivne stope poreza:

– nula odsto na dio primanja do 700 eura;

– devet odsto na dio primanja od 700,01 do 1.000 eura;

– 15 odsto na dio primanja iznad 1.000 eura.

Na teret angažovanog lica obračunava se doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje od deset odsto i doprinos za osiguranje od nezaposlenosti od 0,5 odsto.

Poslodavac dodatno plaća doprinos za osiguranje od nezaposlenosti od 0,5 odsto, dok je stopa PIO doprinosa na njegov teret nula odsto.

Osnovica za obračun doprinosa kod PP ugovora ne može biti niža od propisane najniže mjesečne osnovice doprinosa, zbog čega kod nižih naknada konačan obračun može odstupati od jednostavne primjene procentualnih stopa na ugovoreni bruto iznos.

Koliko košta ugovor o djelu?

Kod ugovora o djelu priznaju se stvarni dokumentovani rashodi. Ako ih angažovano lice ne dokumentuje, priznaju se standardni rashodi u visini od 30 odsto ostvarenog prihoda.

Porez od 15 odsto obračunava se na preostalih 70 odsto naknade. Efektivno poresko opterećenje zato iznosi 10,5 odsto ukupne bruto naknade, kada se primjenjuju standardni rashodi od 30 odsto.

Ako angažovano lice nije obveznik PIO doprinosa po drugom osnovu, plaća se i doprinos od deset odsto na oporezivi prihod, odnosno na 70 odsto ugovorene naknade. Efektivno opterećenje PIO doprinosom tada iznosi sedam odsto bruto naknade.

Ako je angažovano lice već obveznik doprinosa po drugom osnovu, na primjer po osnovu zaposlenja kod drugog poslodavca, po ugovoru o djelu ne obračunava se dodatni PIO doprinos.

Koliko angažovano lice dobije od bruto naknade od 1.000 eura?

Ako je ugovorena bruto naknada od 1.000 eura, uz primjenu standardnih rashoda od 30 odsto kod ugovora o djelu i bez lokalnog prireza, pojednostavljeni obračun izgleda ovako.

Kod PP ugovora obračunavaju se porez na dohodak od 27 eura, PIO doprinos od 100 eura i doprinos za nezaposlenost na teret angažovanog lica od pet eura.

Angažovanom licu ostaje približno 868 eura, dok poslodavac dodatno plaća pet eura doprinosa za nezaposlenost. Njegov ukupan trošak iznosi oko 1.005 eura.

Kod ugovora o djelu sa licem koje je već obveznik doprinosa po drugom osnovu porez iznosi 105 eura, pa angažovanom licu ostaje približno 895 eura. Trošak isplatioca iznosi 1.000 eura.

Ako lice angažovano po ugovoru o djelu nije obveznik doprinosa po drugom osnovu, pored poreza od 105 eura obračunava se i 70 eura PIO doprinosa. Neto naknada tada iznosi približno 825 eura, dok je trošak isplatioca 1.000 eura.

U opštinama koje primjenjuju prirez porezu na dohodak obračunava se i prirez na iznos poreza. Kod unaprijed ugovorene bruto naknade prirez se obustavlja prilikom isplate i dodatno umanjuje neto iznos koji prima angažovano lice. Stopa zavisi od odluke nadležne lokalne samouprave.

Poređenje iste bruto naknade ne daje, međutim, potpun odgovor na pitanje šta je jeftinije poslodavcu, jer angažovano lice u sva tri slučaja ne dobija isti neto iznos.

Koliko košta isplata neto naknade od 1.000 eura?

Kada se porede troškovi potrebni da angažovano lice dobije isti neto iznos od 1.000 eura, uz primjenu standardnih rashoda od 30 odsto kod ugovora o djelu i bez lokalnog prireza, okvirna računica izgleda ovako:

– ugovor o djelu sa licem koje je obveznik doprinosa po drugom osnovu košta približno 1.117 eura;

– PP ugovor košta približno 1.183 eura, uključujući doprinos poslodavca za nezaposlenost;

– ugovor o djelu sa licem koje nije obveznik doprinosa po drugom osnovu košta približno 1.212 eura.

Prema toj računici, ugovor o djelu je poreski najpovoljniji kada je angažovano lice već obveznik doprinosa po drugom osnovu. Ako lice nije obveznik doprinosa po drugom osnovu, PP ugovor može biti povoljniji od ugovora o djelu.

Šta je na kraju jeftinije?

Ne postoji odgovor koji važi za svaki slučaj.

Posmatrano samo kroz poreze i doprinose, ugovor o djelu sa licem koje je već obveznik doprinosa po drugom osnovu najčešće nosi najmanji trošak za isplatu iste neto naknade.

Ako lice nije obveznik doprinosa po drugom osnovu, PP ugovor može biti povoljniji, posebno zbog neoporezivog dijela mjesečnog primanja do 700 eura. Ipak, PP ugovor može se koristiti samo za poslove van sistematizacije, u trajanju do 120 radnih dana i sa licem koje se nalazi na evidenciji nezaposlenih.

Ugovor o djelu može se koristiti samo kada je riječ o samostalnom izvršenju određenog posla, a ne kao zamjena za radni odnos kada angažovanje u praksi ima njegova obilježja.

Za redovne sezonske poslove u hotelima, restoranima, trgovini i drugim djelatnostima ugovor o radu na određeno vrijeme najčešće predstavlja pravno sigurniji model, čak i kada je njegov ukupan trošak veći.