Video
Ocjenjuje da je neophodno naći odgovor na to pitanje, kako bi se izbjegli ponovni protesti, i to ne samo radnika željezare, već i EPCG, ukoliko se ispostavi da je ova investicija negativno uticala na njeno poslovanje.
“U ovom trenutku, jedina stvar koja ne bi odgovarala ni Vladi, ni EPCG, ni željezari, a ni radnicima jeste donošenje brze i neprojektovane odluke koja bi rješenje problema mogla samo da odgodi za par mjeseci. Jasno je da treba prvo naći rješenje za radnike od septembra, ukoliko se do tada ne dogovori prodaja, a uporedo analizirati sve moguće modele i odlučiti se za onaj koji ima najviše benefita, kako za željezaru, tako i za EPCG i državu”, naglašava Mulešković dodajući da država ne bi trebalo da donosi ovakve odluke bez ekonomskih analiza i jasnih planova na koji način bi se to odrazilo na poslovne planove EPCG.
ANALIZA?
Na osnovu kojih analiza ili elaborata je EPCG donijela ovu odluku, te da li one uopšte postoje od EPCG nijesmo uspjeli da saznamo, jer na ta pitanja nijesu odgovorili. Trenutno, kako su naveli, mogu samo da kažu da je održan sastanak u Vladi i da će EPCG, po odobrenju Vlade, kao predstavnika većinskog akcionara, otpočeti razgovore sa Tosčelikom.
“Što se tiče pitanja koje se odnose na dalje korake, tok pregovora, način upravljanja željezarom u slučaju da dođe do takve realizacije, u ovom trenutku ne možemo reći ništa specifično, jer novina u tom pogledu nema. Razumije se da će EPCG na fonu prekjučerašnjeg sastanka sa premijerom prvo sagledati stanje u kome se nalazi željezara, kako bi se dalje, kroz razgovore sa aktuelnim vlasnikom, vidjelo kakve su mogućnosti za investiranje. U svakom slučaju, EPCG će, kao i do sada, blagovremeno obavještavati javnost o svim poslovnim potezima, naročito ukoliko dođe do bilo kakvih promjena u pogledu statusa naše kompanije u rješavanju problema koji se odnosi na željezaru”, kazali su Pobjedi iz EPCG.
Tokom višemjesečnih protesta radnika koji od 1. septembra ostaju bez plate u željezari, prvobitno je pregovore o kupovini sa turskom kompanijom i Vladom vodio biznismen Miodrag Daka Davidović. Njegove zahtjeve da mu se, kao uslov za kupovinu željezare, prepuste Liverovićko jezero i kamenolom i omogući izgradnja solarne i vjetroelektrane, Vlada je, kako je kazao
Abazović, uvažila, iako Davidović tvrdi suprotno. Nakon što prošlog petka, poslije još jednog sastanka sa Turcima, radnicima nije uzvraćao poziv, iako se očekivalo da će dogovor toga dana biti finaliziran, radnici su mu okrenuli leđa, a na zgradi fabrike u petak okačili transparent „Daka prevara“. Te večeri započeli su štrajk glađu na krovu fabrike. Ideju da EPCG kupi željezaru sjutradan je lansirao nikšićki gradonačelnik Marko Kovačević, što su u ponedjeljak podržali premijer, ministar finansija Aleksandar Damjanović i Milutin Đukanović i iznijeli „realan biznis plan“ koji je, po svemu sudeći, jedino mogao biti urađen tokom vikenda. Đukanović je kazao da se u ovu priču uključio jer želi da pomogne da se riješi situacija, a i zbog dobrog potencijala željezare za proizvodnju struje. Najavio je da će EPCG sagledati stanje u željezari, vidjeti šta može da opstane od osnovne djelatnosti, a onda pokrenuti investicioni ciklus, ocjenjujući neprihvatljivim što Crna Gora najveći deficit struje ima ljeti tokom najvećeg sunčanog potencijala.
Planiranje
Mulešković naglašava da je u situaciji globalne krize i nestabilnosti, neophodno da svaka ekonomija vodi dobro planiranu i održivu ekonomsku politiku, koja će istovremeno zaštititi i poslovni ambijent i postojeće biznise, ali i standard građana.
“Jedna od posljedica globalne krize jeste povlačenje određenih stranih investicija, koje u ovom trenutku privatnom kapitalu, u njihovim poslovnim planovima ne doprinose željenom dinamikom, što se i desilo u željezari. Odgovornost i obaveza svake države je da na prvom mjestu zaštiti prava zaposlenih i da se, shodno pravima i obavezama, na najbolji način dogovori sa investitorom na koji način se može prevazići trenutna situacija, a da se osjete najmanje posljedice”, kaže Mulešković.
OPCIJE
Smatra da bi država u ovom trenutku trebalo da se fokusira na planiranje modela ukoliko ne dođe do prodaje željezare i na eventualni socijalni program, dok se ne pronađe održivo rješenje. Jasno je, kako navodi, da je u igri nekoliko opcija, ali je neophodno utvrditi indikatore za svaki scenario. U slučaju da Davidović nastavi pregovore sa Turcima i na taj način zadrži djelatnost i poslovanje željezare kakvo je bilo i do sada, potrebno je procijeniti koliko bi koštalo državu da ispuni sve uslove koje traži te da li su oni manji od potencijalnog ulaganja državnog kapitala. Druga opcija je da EPCG bude kupac, ali u ovom momentu, kako navodi Mulešković, ne može da se kaže da li je ta kupovina opravdana ili ne, jer niko nema dovoljno informacija.
“Ukoliko se odlučimo za ovaj model, moramo imati jasan investicioni plan EPCG sa procjenama prinosa ove investicije, kao i promjene trenutnog investicionog plana, i na koji način bi ova investicija poremetila planirane investicije EPCG. Ukoliko dođe do promjene modela poslovanja, mora se voditi računa da li trenutno zaposleni u željezari mogu pokrivati nove pozicije koje će biti otvorene shodno novom biznis modelu”, ukazuje Mulešković.
Navodi da je neophodno utvrditi koliko vremena će biti potrebno za realizaciju investicije, iz čega će se finansirati, koliko će EPCG uložiti te kada bi eventualno mogla očekivati povrat, te koliko dugo bi mogla da finansira željezaru, a da ne ugrozi svoje poslovanje. Opcija je, kako navodi Mulešković, i pronalazak novog stranog investitora koji bi mogao preuzeti željezaru.
Mulešković ocjenjuje da se donošenjem odluka na ovaj način otvara mogućnost da i ostala preduzeća koja imaju probleme u poslovanju traže da ih preuzme država ili državno preduzeće.
Vujović: Tosčelik ne smatramo vlasnikom fabrike
Radnici željezare juče su apelovali na državu da što prije riješi ovu situaciju navodeći da od vlasnika željezare trpe mobing. Tvrde da su jednom od radnika juče zaprijetili otkazom ako ne ukloni kamione kojima su u petak blokirali kapije.
“Mi u sindikatu ne znamo koliko ćemo još biti u mogućnosti da smirujemo radnike. Mobing koji su trpjeli deset godina, očigledno se nastavlja. Pozivamo i apelujemo na državu da ovu situaciju što prije riješi, jer je neodrživa”, kazao je predstavnik radnika Ivan Vujović i dodaje da turski Tosčelik više ne smatraju vlasnikom.
Radnici ne rade od prošlog marta, kada je turska kompanija obustavila proizvodnju zbog nemogućnosti da plasira čelik i za to vrijeme im isplaćuje 90 odsto zarade.
Preporučeno
“Neka svi znaju da radnici neće dozvoliti da oni dijele otkaze kako su zamislili. Poručujemo im da se opamete i da budu ozbiljni u pregovorima sa EPCG, jer njima je u interesu da odu iz ovog grada i ove fabrike”, kazao je Vujović.
