Video
Katnić naglašava da potreba za većim zaradama i penzijama nije sporna. Spornim smatra redosljed: država, prema njegovoj ocjeni, najavljuje raspodjelu većeg dohotka prije nego što je pokazala kako će privreda taj dohodak dugoročno stvarati.
„Niko ozbiljan ne postavlja pitanje da li građani treba da imaju veće plate, penzije i socijalna davanja. Naravno da trebaju. Povećanje životnog standarda je jedan od najvažnijih ciljeva ekonomske politike”, naveo je Katnić, prenosi Bankar.
Pojašnjava da rast zarada mora biti posljedica povećanja ekonomije i budžetskih prihoda, a ne njihova zamjena. Bez povećanja dugova, može se dijeliti samo ono što se prethodno stvori.
„Nijedna vlada nema čarobni štapić kojim se stvara dohodak i povećava bogatstvo građana. Takve magije obično završavaju u visokoj inflaciji i prezaduženosti države i građana. Bez ozbiljne analize, konkretnih mjera strukturnih reformi i procjene fiskalnog uticaja predloženi Euro model donosi ozbiljne fiskalne i ekonomske rizike. Donosi i sumnju da li je u pitanju krajnje neodgovorno i neodrživo nominalno povećanje plata i penzija zarad ‘kupovine’ vremena i naklonosti glasača”, poručuje bivši ministar finansija.
Trošak koji se ne završava na minimalnoj zaradi
Katnić smatra da bi povećanje minimalne zarade promijenilo i odnose među ostalim platama u kompanijama. Ako zaposleni na početku karijere dobije znatno veću platu, poslodavac će, objašnjava, morati da razmotri i primanja radnika sa više iskustva i odgovornosti. Time bi trošak reforme za dio privrede mogao biti veći od samog povećanja najnižih zarada.
„Kada se administrativno poveća minimalna zarada, efekat ne ostaje samo na zaposlenima koji su do tada bili na minimalcu. Ako radnik bez iskustva dobije 1.400 eura samo zato što ima visoku stručnu spremu, poslodavac mora da preispita i zarade zaposlenih koji imaju nekoliko godina iskustva, veću odgovornost ili specijalistička znanja. Tako povećanje minimalne zarade postaje povećanje cijele strukture zarada”, upozorio je Katnić.
Kako će kompanije odgovoriti na veće troškove zavisiće od njihove sposobnosti da ih podnesu, navodi bivši ministar. Među mogućim odgovorima vidi povećanje cijena, odlaganje investicija i opreznije zapošljavanje. Posebno ukazuje na djelatnosti koje se snažno oslanjaju na radnu snagu, uključujući turizam, ugostiteljstvo, trgovinu i usluge. Riječ je o njegovoj procjeni mogućih efekata, a ne o već utvrđenim posljedicama programa.
Veća potrošnja nije isto što i snažnija privreda
Katnić očekuje da bi veće plate povećale potrošnju, promet trgovaca i naplatu PDV-a. Upozorava, međutim, da taj krug ne može sam po sebi obezbijediti održiv rast ako dodatna potražnja pretežno podstiče uvoz, dok domaća proizvodnja i izvoz ne rastu.
„Ako povećanje zarada povećava potrošnju, a značajan dio te dodatne potrošnje odlazi na uvoznu robu i usluge, dio novca odlazi iz zemlje. Ako istovremeno ne raste domaća proizvodnja, izvoz i produktivnost, potrošnja sama po sebi ne stvara osnovu za dugoročno veće zarade. To nije pitanje ideologije”, istakao je Katnić.
Zato traži da se, uz neposredni budžetski trošak, izračuna i uticaj reforme na privatni sektor: koliko će porasti troškovi rada, šta bi se moglo dogoditi s cijenama, koliko bi novih radnih mjesta moglo biti otvoreno i da li bi neke investicije bile odložene. Bez takve procjene, smatra, javnosti nije prikazana puna cijena najavljenog povećanja primanja.
Njegov zaključak je da trajno veće zarade zahtijevaju ulaganja i reforme koje privredi omogućavaju da stvara više vrijednosti, od infrastrukture i obrazovanja do efikasnije javne uprave i snažnijih investicija.
„Ovim programom možemo kratkoročno dobiti veće plate i penzije, ali ne nužno i veći životni standard. Možemo dobiti više potrošnje, ali ne i više proizvodnje. Možemo dobiti veći nominalni BDP, ali ne nužno bogatije građane i zdraviju ekonomiju”, zaključio je Katnić.
Preporučeno
