Prema modelu koji je predstavila Vlada, minimalna neto zarada trebalo bi da iznosi 1.000 eura za radna mjesta sa osnovnim i nižim obrazovanjem, 1.250 eura za srednje i 1.400 eura za visoko obrazovanje. Vlada je saopštila da će se model primjenjivati od januara 2027. godine.

U odnosu na sadašnje minimalne zarade od 600 i 800 eura, riječ je o veoma velikom povećanju. Prelazak sa 600 na 1.000 eura predstavlja rast od 66,7 odsto, sa 600 na 1.250 eura 108,3 odsto, a sa 800 na 1.400 eura 75 odsto.

To ne znači da će zarade svih zaposlenih porasti u tim procentima. To su poređenja sadašnjih i najavljenih minimalnih zarada za odgovarajuće kategorije. Ipak, promjena je dovoljno velika da se njeni efekti ne mogu posmatrati samo kroz iznos koji će zaposleni dobiti na račun.

Važno je šta će se dogoditi sa troškovima privrede, potrošnjom, kreditima, cijenama, uvozom i javnim finansijama.

IMA LI EKONOMIJA UPORIŠTE ZA OVAKAV RAST ZARADA?

Crnogorska ekonomija raste. Realni BDP je u drugom kvartalu 2026. bio 3,8 odsto veći nego u istom periodu prethodne godine. Prosječna neto zarada u julu iznosila je 1.037 eura.

Međutim, stopa rasta BDP-a i jednokratno povećanje minimalne zarade nijesu veličine koje treba jednostavno porediti i na osnovu toga zaključiti da je povećanje održivo ili neodrživo.

Rabrenović za Portal ETV ističe da je mnogo važnije šta se događa sa produktivnošću.

„Ako zaposleni tokom vremena stvara više vrijednosti po satu rada, postoji realna osnova da njegova zarada raste. Ako zarade duže rastu znatno brže od produktivnosti, povećavaju se troškovi rada po jedinici proizvoda ili usluge.“

Posljedice, kako objašnjava, mogu biti različite.

„Posljedice mogu biti niža profitabilnost, više cijene, slabija konkurentnost ili kombinacija ovih efekata.“

Na slabljenje veze između zarada i produktivnosti upozoravao je i Međunarodni monetarni fond nakon prethodnih reformi zarada u Crnoj Gori.

Zbog toga, prema ocjeni Rabrenovića, ključni test neće biti samo početak primjene novog modela.

„Zato stvarni test novog programa neće biti januarska plata. Biće to kretanje produktivnosti, zaposlenosti, investicija, cijena i javnih finansija tokom 2027. i narednih godina.“

POVEĆANJE ZARADA I RAST CIJENA

Pritisak na cijene je moguć, ali Rabrenović upozorava da nije opravdano unaprijed izjednačiti rast neto zarada sa rastom troškova poslodavaca i cijena.

„Najprije treba razlikovati neto zaradu zaposlenog od ukupnog troška poslodavca. Ako neto zarada poraste 66,7, 75 ili 108,3 odsto, to ne znači da će trošak rada za poslodavca porasti u istom procentu.“

Predstavljeni model predviđa dalje smanjenje poreskog opterećenja rada. Vlada je navela primjer zaposlenog koji sada prima 1.600 eura neto, za šta poslodavac ukupno izdvaja 1.980 eura. Prema predstavljenom modelu, isti ukupan izdatak poslodavca omogućio bi neto zaradu od 1.870 eura.

U tom primjeru neto zarada raste, a ukupan trošak poslodavca ostaje isti.

„Zato bi bilo pogrešno cjelokupno povećanje neto zarada unaprijed tretirati kao novi trošak privrede koji će biti prenesen na potrošače.“

Kod novih minimalnih zarada, kako navodi, posebno je važno utvrditi koliko će, nakon svih poreskih promjena, stvarno porasti ukupan trošak poslodavca za pojedine kategorije zaposlenih.

„Upravo je taj podatak važniji za procjenu direktnog uticaja na cijene od samog procenta povećanja neto zarade.“

Rabrenović, međutim, upozorava da postoji još jedan važan kanal – potrošnja.

„Ako veliki broj zaposlenih odjednom raspolaže znatno većim prihodima, dio tog novca biće potrošen. Povećaće se tražnja za robom i uslugama.“

Prethodno iskustvo pokazuje da rast raspoloživog dohotka u Crnoj Gori može snažno povećati potrošnju, ali i uvoz.

To je posebno važno za malu i otvorenu ekonomiju.

„Crna Gora značajan dio dodatne tražnje ne može zadovoljiti domaćom proizvodnjom. Zato će dio povećane kupovne moći završiti u većem uvozu, umjesto da se u cjelosti pretvori u pritisak na domaće cijene.“

To može ublažiti dio inflatornog pritiska, ali istovremeno povećati spoljnu neravnotežu.

NAJVEĆI RIZIK OD POSKUPLJENJA

Efekat neće biti isti u svim djelatnostima.

Kod uvozne robe rast domaćih zarada ne povećava neposredno njenu nabavnu cijenu. Kod domaćih usluga situacija je drugačija.

Rabrenović posebno izdvaja djelatnosti u kojima trošak rada čini značajan dio ukupnih troškova.

„Ugostiteljstvo, zanatske i lične usluge, održavanje i druge radno intenzivne djelatnosti mogu biti osjetljivije jer zarade čine značajniji dio njihovih troškova.“

Posebno treba pratiti tržište nekretnina i zakupnine.

Veći prihodi i veća kreditna sposobnost mogu povećati tražnju za stanovima brže nego što se može povećati njihova ponuda.

Crna Gora pritom u reformu ne ulazi sa zanemarljivom inflacijom. U avgustu 2026. godišnja stopa inflacije iznosila je 4,5 odsto.

Dodatni pritisak na cijene zato jeste realan rizik. Ali njegovu veličinu sada nije moguće odgovorno izraziti jednim procentom.

„Tvrdnja da će povećanje zarada nužno izazvati veliki inflatorni talas bila bi preuranjena. Jednako bi neosnovano bilo tvrditi da ovako velika promjena raspoloživog dohotka neće imati uticaja na cijene.“

DA LI ĆE PRODAVCI JEDNOSTAVNO POVEĆATI CIJENE?

Ne nužno.

Cijena proizvoda ili usluge ne sastoji se samo od troška rada. Tu su nabavka robe ili sirovina, energija, zakup, transport, finansiranje, porezi i drugi troškovi.

Rabrenović navodi da preduzeće, ukoliko trošak rada poraste, ima više mogućnosti.

„Ako trošak rada poraste, preduzeće može povećati cijenu, smanjiti maržu, povećati produktivnost ili kombinovati više mogućnosti.“

Koliki dio dodatnog troška može prenijeti na kupca zavisi i od konkurencije.

„Na tržištu sa jakom konkurencijom prostor za povećanje cijena je manji jer preduzeće rizikuje da izgubi kupce. Tamo gdje je konkurencija slabija, taj prostor je veći.“

Zbog toga bi nakon početka primjene reforme trebalo pratiti ne samo cijene već i troškove i marže u sektorima u kojima dođe do većih poskupljenja.

JESU LI PRETHODNA POSKUPLJENJA BILA POSLJEDICA EKSTRA PROFITA?

Za takav opšti zaključak nema dovoljno dokaza.

„Moguće je da su pojedina preduzeća koristila rast tražnje da povećaju marže. Ali to se ne može pretpostaviti. Mora se dokazati podacima.“

Potrebno je pratiti nabavne cijene, troškove poslovanja, veleprodajne i maloprodajne cijene i marže.

„Tek ako troškovi ostanu približno isti, a prodajna cijena i marža značajno porastu, postoji osnov za zaključak da je povećanje marže doprinijelo poskupljenju.“

Dosadašnja inflacija u Crnoj Gori nije imala samo jedan uzrok. U ranijoj fazi veliki uticaj imali su spoljni faktori, uključujući međunarodne cijene hrane i energije. Kasnije su značajniju ulogu dobili domaća tražnja i rast zarada.

Zato, kako ocjenjuje Rabrenović, ni trgovce ni povećanje zarada ne treba unaprijed proglašavati glavnim uzrokom buduće inflacije.

VEĆE ZARADE MOGU POKRENUTI I NOVI KREDITNI CIKLUS

Ovaj efekat može biti veoma važan.

Veća zarada smanjuje relativno opterećenje građanina postojećim kreditom.

Ako neko prima 1.000 eura i plaća ratu od 400 eura, za kredit izdvaja 40 odsto prihoda. Ako mu zarada poraste na 1.400 eura, a rata ostane 400 eura, to opterećenje pada na 28,6 odsto.

Dug nije manji, ali je sposobnost njegovog servisiranja bolja.

„To ne znači da će banka automatski odobriti novi kredit. Procjena kreditne sposobnosti zavisi od više kriterijuma. Ipak, veći i stabilan prihod može dijelu građana otvoriti dodatni prostor za zaduživanje.“

Ovo je važno jer je kreditiranje stanovništva u Crnoj Gori već snažno raslo. Prethodni rast formalnih zarada povećao je finansijsku uključenost, a posebno su rasli gotovinski i stambeni krediti.

Novo povećanje zarada zato može djelovati u dva pravca.

„Građani mogu lakše servisirati postojeće obaveze, što smanjuje finansijski pritisak na domaćinstva i može povoljno djelovati na kvalitet kreditnog portfolija banaka.“

Istovremeno se može otvoriti prostor za novi ciklus zaduživanja.

„Ako dio građana nakon povećanja zarade uzme nove kredite, potrošnja neće biti podstaknuta samo većim tekućim prihodima. Kredit omogućava da se dio budućeg dohotka potroši danas.“

Tako kreditiranje može dodatno pojačati domaću tražnju.

Posebnu pažnju zahtijeva tržište nekretnina. Ako se veće zarade, lakše servisiranje duga i veća dostupnost stambenih kredita susretnu sa ograničenom ponudom stanova, dio dodatne tražnje može završiti u višim cijenama nekretnina.

„Zato bi poslije početka reforme kreditiranje stanovništva trebalo pratiti gotovo jednako pažljivo kao inflaciju.“

DA LI OVO ZNAČI DA ĆE ZAPOSLENI PRIMATI BRUTO ZARADU?

Ne. Bruto i neto zarada neće postati isto.

Suština predstavljenog modela jeste dalje smanjenje poreskog opterećenja rada, kako bi veći dio ukupnog iznosa koji poslodavac izdvaja završio kod zaposlenog. Vlada je saopštila da bi zaposlenom, zavisno od visine primanja, pripadalo između 92 i 97 centi od svakog eura ukupnog izdvajanja poslodavca za zaradu.

Ali smanjenje poreza i doprinosa ne znači da nestaju javni rashodi koji su se iz tih prihoda finansirali.

„Penzije i druge obaveze države i dalje moraju biti finansirane.“

Ako se prihodi od oporezivanja rada smanje, održivost modela zavisiće od toga koliko će taj gubitak biti nadoknađen većom ekonomskom aktivnošću i drugim prihodima, a koliko će zahtijevati prilagođavanje rashoda ili dodatno zaduživanje.

Zato je, zaključuje Rabrenović, pitanje finansiranja jedan od ključnih testova cijelog programa.

„Ako se prihodi od oporezivanja rada smanje, održivost modela zavisiće od toga koliko će taj gubitak biti nadoknađen većom ekonomskom aktivnošću i drugim prihodima, a koliko će zahtijevati prilagođavanje rashoda ili dodatno zaduživanje. To je jedan od ključnih testova cijelog programa.“

ODRŽIVOST

Nije dovoljno da građanin u januaru dobije veću platu.

“Važnije je koliko će tom platom moći da kupi godinu ili dvije kasnije. Ako zajedno sa zaradama budu rasli produktivnost, investicije, zaposlenost i domaća proizvodnja, veći dio povećanja može postati stvarni rast životnog standarda”.

Ako najveći dio dodatnog dohotka završi u potrošnji, uvozu, kreditima i višim cijenama, realna korist biće manja od nominalnog povećanja zarade.

“Zato nema dovoljno osnova ni za pretjerani optimizam ni za najave ekonomskog sloma. Na osnovu sada dostupnih podataka opravdano je očekivati dodatni pritisak na cijene, ali nije moguće pouzdano reći koliki će on biti. Rast neto zarade nije isto što i rast troška poslodavca, dio dodatne potrošnje završiće u uvozu, a dodatni impuls domaćoj tražnji može doći i kroz kreditiranje. Zbog toga danas nije ozbiljno licitirati stopom inflacije koju će reforma proizvesti. Ključno pitanje nije samo koliko će zarade porasti u januaru 2027, već da li će crnogorska ekonomija u narednim godinama stvarati dovoljno dodatne vrijednosti da očuva njihovu kupovnu moć. Tek tada ćemo moći da kažemo koliko se povećao stvarni životni standard, a ne samo iznos zarade”.