Video
“Brojne odluke donešene od strane, srećom odlazeće, 42. Vlade Crne Gore, tokom 2021. godine, išle su u pravcu stvarnja forme društva za koju ne važi bilo kakav oblik solidarnosti, posebno ne, obavezne međugeneracijske solidarnosti. U potpunosti je zapostavljena i činjenica da, “od društveno-ekonomskog uređenja i razvijenosti nekog društva, socijalna politika se ne samo različito shvata i definiše, već je i različita u svakoj zemlji pojedinačno””, navodi Mitrović.
Kako dodaje, danak lošoj namjeri ali i ozbiljnom deficitu znanja, već sada je izvjesno, plaćaju i platiće građani Crne Gore.
“90%, od ukupnog broja penzionera u Crnoj Gori, usljed drastičnih skokova cijena osnovnih životnih namirnica, koji su se mogli očekivati i da nije bilo dešavanja u Ukrajini, danas ne mogu da pokriju svoje egzistencijalne potrebe. Više od 20.000 njih, nije u mogućnosti ni da se prehrani. Indeks odnosa prosječne penzije i prosječne zarade bez poreza i doprinosa (decembar 2021. – januar 2022.) pao je sa 54,50 % na 43,59%, što i dugoročno ugrožava status penzionera u Crnoj Gori.
25.815 korisnika socijalne pomoći, takođe su u nikad složenijoj situaciji. Cjelokupna populacija korisnika prava na materijalno obezbjeđenje je u bezizlaznoj ekonomskoj situaciji, takođe bez bilo kakve mogućnosti i da se prehrani, ali i bez predviđenog “gašenja požara” do kraja 2022. godine. Pad indeksa između ove vrste prava i prosječne zarade još je i veći”, dodaje on.
U vremenu kada se sa 80 programa, 2000. godine, koji su bili usmjereni na poboljšanje položaja siromašnih u svijetu, za dvadeset godina došlo do broja od 180, koji su prisutni i djeluju u oko 130 zemalja sa niskim i srednjim dohotkom, sa obuhvatom 900 miliona ljudi širom svijeta, što čini ovu vrstu pomoći najvećim i najznačajnim instrumentom u borbi sa siromaštvom, mi smo u odlazećoj Vladi Crne Gore imali vizionare u oblasti socijalne politike, koji su, ionako mali broj razvijenih programa (dnevni centri za stare, gerento programa i brojni drugi) u odnosu na potreban Crnoj Gori, uspjeli da uruše, kaže Mitrović.
Umjesto da, kako ističe, u nastavku reforme sisitema socijalne zaštite normiraju sve nenormirane usluge, oni su ih pod izgovorom norme, a usled deficita znanja u brojnim gradovima, potpuno ugasili.
“U namjeri da što više populizma posiju za što manje vremena, kako bi im rejting partije u osnivanju dostigao vrhunac, u kratkom roku su zlonamjerno iskoristili težak položaj jednog dijela građana Crne Gore, protiv tih istih građana. Nerazumnim predlozima pojedinih zakona, stvorene su pretpostavke da se korisnici pojedinih prava dugoročno zadrže u začaranom krugu siromaštva.
U potpunosti je, za više od 10.000 radno sposobnih građana Crne Gore, spriječeno uključivanje na tržište rada, a nakon toga i sam rad kao najbolji mehanizam za zaštitu elementarne egzistencije svakog čovjeka. Sve to je urađeno u godini kada je, u cilju adekvatnije borbe sa siromaštvom, na najvišem nivou EU potpisan dokument o posvećenosti u sprovođenju socijalnih prava. Odnosno u godini kada je usvojen Akcioni plan za sprovođenje Evropskog stuba socijalnih prava sa tri glavna cilja do 2030. godine, od kojih je jedan, zaposleno najmanje 78% osoba u dobi od 20 do 64 godine.
Preporučeno
Sada je već i laicima jasno da politika 42. Vlade Crne Gore nije bila fokusirana oko opšteg cilja, podsticanja pametnog, održivog i inkluzivnog rasta kako bi se poboljšao tempo oporavka nakon, već sada brojnih kriza u posljednjih petnaest godina, već isključivo oko cilja, rejting političke partije Spajić-Milatović”, zaključuje Mitrović.
