Ističe i da nam podaci o inostranim investicijama “ne idu naruku”. U januaru je registrovan je i skoro duplo veći uvoz nego godinu ranije. Vlada je najavila i ograničenje marži, a sagovornik Analitike upozorava da to može imati određene posljedice, pa čak i dovesti do otpuštanja radnika. 

Zaduživanje postalo tradicija

Mulešković je stava i da je najnovije zaduženje bilo neminovno.

“U normalnim uslovima pričali bismo da su nepovoljni uslovi po kojim su obveznice plasirane, ali s druge strane ako pogledamo kakva je situacija na tržištu, šta se sve dešavalo u posljednjih par godina jasno je da nijesmo mogli bolje da prođemo. Da smo krenuli da se zadužujemo u eurima vjerovatno bi kamatna stopa bila veća u odnosu na ovu koja je urađena, tako da generalno, u trenutnim okolnostima, Crna Gora kao država, sa svim onim međunarodnim faktorima koji su se desili globalno, teško je da je mogla da dobije povoljniju kamatnu stopu”, smatra Mulešković.

Upozorava i da bi ovo mogao biti tek početak zaduživanja.

“Ukoliko ne bude dobra ekonomska situacija, kao što nije počela dobro godina, strah me je da ćemo morati da se zadužimo još više”, naglašava Mulešković. 

Nakon što smo saznali da se Hrvatska istog dana kad i Crna Gora zadužila po duplo povoljnijim uslovima, premijer Spajić je na press konferenciji kazao da ta država ima investicioni kreditni rejting koji omogućava najvećim svjetskim investitorima da ulože stotine miliona te da je Crna Gora šest stupnjeva ispod Hrvatske. 

Mulešković pojašnjava da je stanje kako investitori vide Crnu Goru posljedica političke krize koja je aktuelna posljednje tri-četiri godine. 

“Ovakvo stanje nije samo sada, već od perioda Vlade u kojoj je aktuelni primijer bio ministar finansija, kada smo se zadužili 750 miliona, pa sljedeće Vlade kada smo se zadužili po najvećoj kamatnoj stopi. I trenutno, evo, opet zaduženje”, podsjeća Mulašković. 

Sagovornik Analitika ističe da Crna Gora treba da teži tome da ima kreditni rejting kao susjedna Hrvatska. 

“Nadam se da ćemo u nekom skorijem periodu moći da pričamo o tome da imamo jednak poslovni ambijent kao u Hrvatskoj, da budemo članica EU kao ta zemlje i da imamo uređenje institucije i na taj način pokažemo investitotima i međunarodniminstitucijama da je Crne Gora stabilna demokratska država. Na taj način ćemo popraviti kreditni rejting”, kaže Mulešković. 

Podsjeća i da ovo zaduženje pokazuje da “spektakularnih” ekonomskih rezultata koje su navodili neki donosioci odluka i nema mnogo. 

“Morali smo da se zadužimo zbog vraćanja starih dugova. To jasno govori da prošla i pretprošla godina nijesu bile spektakularne, jer da jesu imali bismo mnogo više prihoda pa bismo mogli neke stare obaveze i iz budžetskih prihoda da finansiramo, ne samo iz zaduženja”, kaže Mulešković. 

On upozorava da je pred našom državom težak period. 

“Narednih nekoliko godina biće tešake zbog toga što Crna Gora treba da vrati dosta starih dugova. Moramo početi da razmišljamo o tome da crnogorske ekonomija počne da se razvija, jer sa ovako rastućom tekućom potrošnjom, sa dugovima koji nam dolaze, čini mi se da samo ulazimo u ciklus zaduživanja što nije dobro. Raduje činjenica, ako stvarno bude tako, da se u narendom periodu nećemo zaduživati za potrošnju, već samo za vraćanje starih dugova i investicije, ali moramo da sačekamo da vidimo kako će to da funkcioniše”, kaže Mulešković. 

Inostrane investicije – slika rada prethodne Vlade

Osvrnuo se i na to što je u godini za nama registrovan veliki pad inostranih investicija u Crnoj Gori. 

„Nakon spektakla, koji je bio posljedica rata u Ukrajni i inflacije, a koji se desio zbog priliva velikog broja stranaca koji su kupili nekretnine, Crna Gora je počela da se vraća u normalu i polako vidimo rezultate prethodne Vlade. Ovo je prava slika “spektakularnih rezultata” i koliko su zapravo donosioci odluka bili zaslužni za „najbolje rezultate u istoriji Crne Gore“ a koliko spoljni faktori“, poručuje Mulešković. 

Naš sagovornik je stava da je ovo stvarna slika kako investitori vide Crnu Goru, koja je, podsjeća, tokom 2023. bila prepoznata kroz političku nestabilnost. 

„Ovaj podatak bi bio još gori da se i tokom 2023. nije nastavio trend rasta ulaganja u nekretnine. Kako sam upozoravao, za razliku od Vlade koja je predstavljala kao uspjeh, podaci su bili veoma alarmantni, jer smo imali smanjenje ulaganja u ekonomiju. Taj trend se nastavio i tokom 2023, đe su investicije u realnu ekonomiju opale za više od 60%. Ovo je veoma zabrinjavajući indikator, jer Crna Gora zavisi od direktnih stranih investitora, a ono što nam govore podaci jeste da investitori ne vide više Crnu Goru kao atraktivnu i zemlju u kojoj žele da ulažu“, pojašnjava Mulašković. 

Veliki jaz između izvoza i uvoza 

Prema podacima Monstata izvoz u januaru ove godine u odnosu na isti mjesec 2023. bilježi pad od 49.9 odsto, dok je regostrovan blagi rast uvoza. 

Mulešković ističe da je, umjesto da se smanjuje, jaz između uvoza i izvoza veći. Prema objavljenim podacima, drastično je, napominje Mulešković, došlo do pada izvoza električne energije, koja je i prošle godine „pumpala“ crnogorski izvoz zbog poremećaja na međunarodnom tržištu.

„Iz ovih podataka vidimo da je i dalje Crna Gora uvozno zavisna zemlja i da nismo u značajnoj mjeri unaprijedili našu privredu. Ovakvi podaci jasno ukazuju da nismo dovoljno radili da ispravimo dugogodišnji problem Crne Gore i da nismo ulagali u diversifikaciju privrede i jačanje kapaciteta naših proizvođača“, ocjenjuje Mulešković. 

I ovi podaci, kao i mnogi drugi su, poručuje on, jasan su imput za trenutne donosioce odluka da privreda Crne Gore i dalje nije razvijena i da se mora raditi mnogo više, da se konačno politike koje se donose orijentišu ka razvoju i promociji privrede a ne ka jačanju zapošljavanja u javnom sektoru. 

Crna Gora na više nivoa osjetiće odlazak stranaca 

Prema novim podacima Crna Gora suočava se i sa odlaskom Rusa i Ukrajinaca koji su u našoj državi živjeli od početka ruske invazije na Ukrajinu. Mulešković ukazuje da je veliki broj stranaca u Crnoj Gori pozitivno uticao na sredstva u budžetu. 

Sada, odlaskom znatnog broja stranaca koji su u prethodnom periodu živjeli u našoj državi, Crna Gora će, stava je, osjetiti to na više nivoa. 

„Prvo, najveći uticaj će biti na punjenje i stabilnost budžeta, jer su se sve projekcije upravo radile na bazi prethodne godine koja je obilježena prisustvom ovih lica i povećanom potrošnjom. Negativno će uticati na turističku sezonu i na kompletnu ekonomiju, posebno na uslužni sektor jer će imati manje promete. Nadam se da ćemo i ovaj aspekt uzeti ozbiljno i da će se uraditi provjera ovih podataka, te da će se shodno tome kreirati politike koje bi stimulisale privrednike da ne bismo u značajnoj mjeri osjetili ove poremećaje“, ističe Mulašković. 

Ukazuje i da se ovo očekivalo, te da je bilo pitanje trenutka kada će se desiti. 

„Moramo naglasiti da je razlog za odlazak stranaca bio i taj što je Crna Gora postala prvo nestabilna u dijelu zakonodavnog okvira, đe smo imali stalne promjene, i da je postala veoma skupa, kako za život tako i za poslovanje. Upravo iz tog razloga većina je pronašla nove lokacije kako za život tako i za svoje poslovanje“, ističe Mulešković. 

Privrednici da ne mogu da planiraju poslovanje

Sagovornik Analitike komentarisao je najavu novog Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, u kontekstu izjave ministra finansija da je neophodno zaustaviti neproduktivnu potrošnjuu tom sektoru, dok sa druge strane, program Evropa sad 2, ako se realizuje, značiće dodatna sredstva za zaposlene.

„Devet mjeseci prije najavljene reforme, koja je po mom mišljenju najveća od obnove nezavisnosti, i dalje ne znamo na koji način će se transformisati naš sistem. Jedino što znamo su četiri cifre i ništa više“, podsjeća Mulešković. 

On ukazuje da je ovo posebno problematično iz dijela poslovnog ambijenta, đe smo, podsjeća, čuli informaciju da treba da se promijeni više od 50 zakonodavnih rješenja.

„Znači sa takvim načinom ophođenja, donosioci odluka dovode privrednike u situaciju da ne mogu da planiraju poslovanje. Dovode privrednike u situaciju da ne znaju šta ih očekuje i u situaciju da upravo zbog te neizvjesnosti razmišljaju o premještanju biznisa u neke druge zemlje“, upozorava Mulašković. 

Naš sagovornik pojašnjava i da je poresku reformu nemoguće sprovesti bez održivog ekonomskog rasta i stvaranja realnih novih ekonomskih vrijednosti u zemlji, tj. bez otvaranja novih radnih mjesta u privredi i bez povećanja produktivnosti.

„Mora se ući i u reformu javne uprave, jer je nemoguće izdržati takav rast zarada sa trenutnim stanjem u ekonomiji, u privredi, koja i treba da finansira sa ta povećanja“, navodi Mulešković. 

Ističe i da moramo vidjeti šta je sudbina penzionog sistema, kako će se transformisati, kako će se isplaćivati penzije i ako dođe do ukidanja doprinosa šta će se desiti sa onima koji su do sada uplaćivali doprinose. 

Neophodni transparentni konkursi 

Mulešković se osvrnuo i na konkurse za izbor članova Odbora direktora Crnogorskiog elektrodistributivnog sistema, Rudnika uglja, Željezare, To Montenegro i mnogih drugih preduzeća u državnom vlasništvu uz poruku da bi profesionalizacija Odbora bila dobra. 

„Ipak, ono što do sada imamo kao rezultat svih tih lijepih priča je i dalje isto stanje, odnosno politička borba ko će i koga da pozicionira na tim mjestima, kako bi se zadovoljavali neki drugi interesi putem odbora direktora, a koji nisu vezani za poslovanje ovih kompanija“, ističe Mulešković. 

Ne možemo, kaže on, govoriti o profesionalizaciji kad je većina članova u odborim direktora iz političkih partija. 

Za rast cijena nijesu krivi privrednici

Ekonomski analitičar komentarisao je za naš portal i odluku Ministarstva ekonomskog razvoja o ograničavanju trgovačkih marži. 

„Činjenica je da u Crnoj Gori imamo veliki problem sa rastom cijena ali isto tako je činjenica da nisu privrednici krivi za takvo stanje i da nisu samo marže krive za to“, navodi Mulešković. 

Ako bismo, kaže, sagledali kompletnu sliku, svi troškovi privrednih subjekata su drastično porasli u posljednje dvije godine. Pojašnjava i da su privrednici morali kroz prodajne cijene da ukalkulišu troškove i na taj način održe poslovanje. 

„Ograničavanjem maži država može da izazove dodatno povećanje cijena ostalih proizvoda, kod kojih marža nije ograničena, a takođe može da izazove i nestašice određenih proizvoda, upravo iz razoga što se privrednim subjektima neće isplatiti da te proizvode nude. Moramo biti svjesni činjenice da svaki privrednik rizikuje svoj novac i da za taj rizik očekuje određeni povrat”, pojašnjava Mulešković. 

Primjeri iz regiona su nam, kako kaže, pokazali da ograničavanje marži ne daje dobre rezultate pa treba dobro razmisliti o toj aktivnosti, a i privrednici iz Crne Gore su, podsjeća, iskazali veliko protivljenje tim mjerama. 

Kaže da treba da se orijentišemo na razvojne politike koje imaju za cilj jačanje konkurentnosti domaćeg proizvoda, na otvaranje novih radnih mjesta u privredi, na smanjenje troškova privrednih subjekata kao i borbu protiv neformalne ekonomije. 

„Moj stav je da će ograničavanjem marži, posebno u zemlji kao što je Crna Gora, koja je uvozno zavisna pogrešna, najgore proći mali privrednici iz sektora trgovine, koji su i najavili da će doći do otpuštanja oko 2.500 zaposlenih, a da ćemo sa druge strane imati rast ostalih cijena“, upozorava Mulešković. 

Vratiti radnu nedjelju uz poštovanje prava radnika 

Kada je riječ o predlogu vraćanja radne nedjelje tokom ljetnjih i dva zimska mjeseca, njegov stav je da nedjelja i bilo koji drugi dan treba da budu radni, te da privrednik ima mogućnost da izabere da li će da radi ili ne. 

„Problem je decenijama u Crnoj Gori bilo kršenja prava na slobodan dan (zbog čega i jeste uvedena neradna nedjelja), a to je isključiva odgovornost inspekcijskih kontrola“, kaže Mulešković. 

On je stava da s boljom kontrolom, s jasno definisanim pravilima o zaradama, poštovanjem svih prava zaposlenih, a sa istim pravima privrednika da mogu da rade, da se može kreirati ambijent gdje će svi biti zadovoljni. 

„Moramo biti svjesni da je ovo pravilo velike probleme tokom turističke sezone, jer Crna Gora kao veoma atraktivna turistička zemlja treba u svakom trenutku da ponudi turistima i građanima mogućnost da zadovolje svoje potrebe“, poručuje Mulešković. 

Pojašnjava i da se često čuje da je to standard u EU. Kaže da se pitanjem neradne nedjelje ne određuju i ne propisuju evropske direktive već se donosiocima odluka na nacionalnom nivou ostavlja da definiše shodno situaciji na tržištu. 

„Ono što propisuju direktive a i naše zakonodavstvo jeste pravo na slobodane dane, što treba svima da bude obezbijeđeno“, zaključuje Mulešković.