Nakon novog poskupljenja goriva ponovo je otvoreno pitanje akciza i mogućnosti države da ublaži udar na standard građana. Ekonomski analitičar Mirza Mulešković kaže da pitanje akciza ne može da se posmatra odvojeno od ukupnog stanja javnih finansija, ali smatra da je, zbog nastavka nestabilnosti na međunarodnom tržištu energenata i geopolitičkih tenzija, smanjene akcize trebalo zadržati još neko vrijeme.

„Sa jedne strane, akcize predstavljaju značajan prihod budžeta i njihovim smanjenjem država bi se odrekla dijela sredstava neophodnih za finansiranje javne potrošnje, infrastrukturnih projekata i socijalnih davanja. Sa druge strane, kada cijene goriva dostignu nivoe kojima danas svjedočimo, sasvim je opravdano da se ponovo otvori rasprava o tome da li građani i privreda nose preveliki teret“, rekao je Mulešković.

Prema njegovim riječima, odluka o vraćanju akciza sama po sebi nije pogrešna, ali je, ukoliko nije bilo mogućnosti da se mjera produži, država trebalo da istovremeno ponudi druge mehanizme zaštite građana i privrede.

„Ne bih rekao da je odluka o vraćanju akciza sama po sebi pogrešna, ali smatram da je, ukoliko nije postojala mogućnost da se mjera produži, trebalo paralelno ponuditi druge mehanizme koji bi ublažili posljedice po građane i privredu. Visoke cijene goriva nijesu izolovan problem – one utiču na gotovo sve segmente ekonomije i dodatno opterećuju kućne budžete koji su već pod pritiskom visokih cijena hrane, stanovanja i usluga“, kazao je on.

Smatra da je smanjene akcize trebalo produžiti još neko vrijeme, posebno zbog nestabilnosti na međunarodnom tržištu energenata.

„Lično smatram da je mjeru smanjenih akciza trebalo produžiti još neko vrijeme, posebno imajući u vidu da se situacija na međunarodnom tržištu ne stabilizuje i da geopolitičke tenzije i dalje održavaju visok nivo neizvjesnosti, kao i činjenicu da tokom sezone, istorijski gledano, dolazi do rasta cijena. Bilo je realno očekivati da će rast cijena energenata izazvati dodatni pritisak na cijene ostalih proizvoda i usluga“, ocijenio je Mulešković.

Dodaje da se dugoročna fiskalna održivost može obezbijediti racionalnijim upravljanjem javnim finansijama.

„Istovremeno, ukoliko želimo dugoročnu fiskalnu održivost, potrebno je raditi na racionalizaciji javne potrošnje i povećanju efikasnosti javne uprave. Time bi se stvorio dodatni fiskalni prostor za mjere koje direktno štite standard građana“, dodao je on.

Mulešković smatra da određeni fiskalni prostor za intervenciju postoji.

„Ne treba zaboraviti da rast cijena goriva vrlo brzo dovodi do rasta cijena gotovo svih proizvoda i usluga, dok se u situaciji kada gorivo pojeftini ostale cijene veoma rijetko vraćaju na prethodni nivo. Upravo zbog toga cilj ovakvih mjera treba da bude sprečavanje lančanog rasta cijena i očuvanje životnog standarda građana i konkurentnosti privrede“, poručio je Mulešković.

POSKUPLJENJE ĆE OSJETITI SVI

Rast cijena goriva, upozorava Mulešković, neće pogoditi samo vozače, već će se odraziti na gotovo sve sektore privrede.

„Gorivo predstavlja jedan od najvažnijih ulaznih troškova u gotovo svim sektorima privrede. Zbog toga njegovo poskupljenje ne pogađa samo vozače, već se vrlo brzo reflektuje na cijene transporta, distribucije robe, poljoprivredne proizvodnje, građevinarstva i velikog broja usluga“, upozorio je on.

Iako ne očekuje snažan inflatorni talas nakon svakog poskupljenja goriva, smatra da je novi rast cijena realan.

„Ne očekujem da će svako povećanje cijene goriva automatski izazvati snažan inflatorni talas, ali je sasvim realno očekivati dodatni pritisak na cijene. Posebno će biti pogođeni proizvodi kod kojih transport čini značajan dio ukupnih troškova. To znači da bi u narednom periodu moglo doći do novih korekcija cijena hrane, prevoza i pojedinih usluga“, istakao je Mulešković.

Koliko će posljedice biti izražene, kaže, zavisiće od trajanja visokih cijena goriva.

„Ako se radi o kratkotrajnom poremećaju, posljedice mogu biti ograničene. Međutim, ukoliko visoke cijene potraju, pritisak na inflaciju biće znatno izraženiji, a građani će to direktno osjetiti kroz rast troškova života“, kazao je on.

Posebno zabrinjava, kako dodaje, činjenica da se ne nazire kraj geopolitičkih tenzija na Bliskom istoku.

„To dodatno povećava neizvjesnost na energetskom tržištu. Crna Gora je mala, otvorena i uvozno zavisna ekonomija i upravo zbog toga među najosjetljivijima na ovakve poremećaje“, ocijenio je Mulešković.

Ova situacija, kako kaže, još jednom pokazuje koliko je važno ulagati u domaću proizvodnju.

„Da smo ranije više ulagali u razvoj domaćih kapaciteta, danas bi negativni efekti međunarodnih poremećaja bili znatno manji“, dodao je on.

Smatra i da je država mogla ranije pripremiti odgovor na ovakva kretanja.

„Bilo je moguće pretpostaviti da će produženi sukobi izazvati dugotrajniji rast cijena energenata. Zbog toga je država trebalo ranije da pripremi paket mjera kojim bi ojačala otpornost privrede i građana, bilo kroz subvencije, podršku domaćoj proizvodnji ili stvaranje fiskalnog prostora za nastavak smanjenih akciza“, naglasio je Mulešković.

PRIHODI RASTU, ALI…

Govoreći o efektima rasta cijena na budžet, Mulešković kaže da država kroz PDV ostvaruje veće prihode kada cijene rastu, dok je kod akciza situacija drugačija jer su one uglavnom fiksne.

„Ta ocjena jeste djelimično utemeljena. Kod PDV-a je potpuno jasno da država, kada raste cijena proizvoda, ostvaruje veći nominalni prihod jer se porez obračunava na višu osnovicu. Kod akciza je situacija drugačija, jer su one uglavnom definisane kao fiksni iznos po litru goriva i njihov prihod ne raste proporcionalno rastu cijena“, objasnio je on.

Podsjeća da su prihodi od PDV-a i akciza u prethodnom periodu bili iznad planiranih.

„Međutim, činjenica je da su, prema izvještajima nadležnih institucija, prihodi od PDV-a i akciza u prethodnom periodu bili iznad planiranih, čak i u periodima kada su akcize bile djelimično umanjene. To pokazuje da je rast cijena povećao ukupne budžetske prihode“, podsjetio je Mulešković.

Ipak, upozorava da bi bilo pogrešno zaključiti da država dugoročno profitira od visokih cijena goriva.

„Takva situacija povećava troškove poslovanja privrede, smanjuje kupovnu moć stanovništva, usporava ekonomsku aktivnost, ali istovremeno povećava i troškove same države kroz skuplje javne nabavke, održavanje infrastrukture i funkcionisanje javnih službi. Zbog toga fiskalna politika ne bi smjela biti usmjerena isključivo na povećanje prihoda, već prije svega na očuvanje ekonomskog rasta, konkurentnosti privrede i životnog standarda građana“, upozorio je on.

CILJANA POMOĆ UMJESTO UNIVERZALNIH MJERA

Ako Vlada ne bude ponovo smanjivala akcize, Mulešković smatra da postoje druge mjere koje mogu dati dobre rezultate.

„Postoji više mjera koje mogu dati dobre rezultate bez ozbiljnog ugrožavanja budžeta. Prije svega, potrebno je kreirati ciljane programe podrške domaćinstvima koja su najviše pogođena rastom troškova života. Takve mjere su mnogo efikasnije od univerzalnih subvencija jer pomoć dobijaju oni kojima je zaista najpotrebnija“, kazao je Mulešković.

Prema njegovim riječima, podršku bi trebalo usmjeriti i prema sektorima koji su najviše pogođeni rastom cijena goriva.

„Pored toga, država bi trebalo da razmotri privremene programe podrške sektorima koji su najviše pogođeni rastom cijena goriva, prije svega transportu, poljoprivredi i dijelu proizvodnje. Upravo se kroz ove sektore najveći dio povećanih troškova prenosi na krajnje potrošače“, dodao je on.

Dugoročno, rješenje vidi u jačanju domaće ekonomije.

„Dugoročno gledano, ključ ostaje u jačanju domaće proizvodnje, povećanju produktivnosti i smanjenju uvozne zavisnosti. Samo ekonomija koja proizvodi više i manje zavisi od spoljnog tržišta može biti otpornija na ovakve globalne šokove“, poručio je Mulešković.

POTREBAN SISTEMSKI PRISTUP

Ocjenjujući dosadašnju politiku Vlade kada je riječ o cijenama goriva, Mulešković kaže da su pojedine mjere ublažile posljedice, ali da nijesu bile dovoljne.

„Vlada je u prethodnom periodu donosila određene mjere koje su u pojedinim momentima ublažile rast cijena goriva, ali se može reći da su one uglavnom bile kratkoročne i reaktivne“, ocijenio je on.

Kako navodi, nedostajao je sistemski pristup.

„Ono što je nedostajalo jeste sistemski pristup koji bi unaprijed definisao način reagovanja u situacijama velikih poremećaja na međunarodnom tržištu energenata. Nažalost, još od 2022. godine uglavnom svjedočimo privremenim i parcijalnim mjerama koje daju kratkoročne efekte, ali ne rješavaju suštinu problema“, rekao je Mulešković.

Crna Gora ne može uticati na globalnu cijenu nafte, ali može uspostaviti mehanizme koji će ublažiti posljedice takvih poremećaja.

„Građani i privreda prije svega očekuju predvidivost i jasna pravila. Zato je potrebno uspostaviti model koji će precizno definisati kada država interveniše i kojim instrumentima, umjesto da se svaka nova kriza rješava ad hoc odlukama“, istakao je on.

Na kraju poručuje da pitanje cijena goriva nije samo pitanje energetike ili fiskalne politike.

„Ono direktno utiče na inflaciju, konkurentnost privrede, životni standard građana i ukupni ekonomski rast. Upravo zato ovu temu treba posmatrati kao dio šire razvojne strategije Crne Gore, a ne samo kroz prizmu budžetskih prihoda ili trenutnih kretanja na međunarodnom tržištu energenata“, zaključio je Mulešković.