Autori istraživanja navode da je sposobnost prilagođavanja promjenama postala ključna mjera stabilnosti jedne zemlje – važnija, tvrde, čak i od same veličine ekonomije ili tipa vlasti. Dok su rizici godinama unazad detaljno mjereni i rangirani, otpornost društava do sada nije imala sličan, podjednako rigorozan alat za mjerenje.
Novi indeks pokušava da to promijeni tako što objedinjuje pokazatelje koje su do sada posebno pratili centralne banke (monetarna i finansijska kretanja), analitičari javnih politika (politički i socio-ekonomski faktori) i inženjeri (kapacitet infrastrukture) – u jedan zajednički okvir koji obuhvata valutnu stabilnost, inflaciju, regulatorno okruženje, upravljanje, društveni napredak, tehnološku inovativnost i klimatsku adaptaciju.
Rezultat, kako ističu autori, pokazuje da otpornost nije privilegija isključivo tradicionalno stabilnih, bogatih zemalja – na vrhu liste našle su se države sa različitih kontinenata, velike i male.
Kako stoje zemlje bivše SFRJ
Sve bivše jugoslovenske republike našle su se na listi od 102 zemlje, ali sa vrlo različitim pozicijama. Poredak je sljedeći:
Slovenija je i po ovom indeksu ubjedljivo najbolje rangirana među zemljama regiona – njenih 75,65 poena svrstava je čak u prvih dvadesetak zemalja svijeta, rame uz rame sa razvijenim ekonomijama poput Ujedinjenog Kraljevstva (19. mjesto) i Južne Koreje (20. mjesto). Hrvatska, kao članica EU i evrozone, takođe je znatno ispred Crne Gore, na 31. mjestu, sa skorom koji je gotovo pet poena viši.
Sjeverna Makedonija se neposredno ispred Crne Gore, na 49. mjestu, izdvaja kao zemlja koja – bez članstva u EU – uspijeva da ostvari nešto višu ocjenu otpornosti.
Crna Gora, na 52. mjestu sa 64,78 poena, nalazi se tik iza Kostarike (51. mjesto, istim skorom zaokruženim na 64,78) i ispred Jermenije (53. mjesto). Razlika u odnosu na Srbiju, koja zauzima 54. mjesto, iznosi svega 0,73 poena – što ovu dvojicu suveska čini praktično izjednačenim po mjerilima indeksa. Bosna i Hercegovina je jedina bivša jugoslovenska republika koja se nalazi ispod obje, na 57. mjestu.
Podaci pokazuju jasnu podjelu unutar regiona: Slovenija i Hrvatska, kao članice Evropske unije, zadržavaju osjetnu prednost u pogledu otpornosti na globalne šokove, dok se Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija i Bosna i Hercegovina nalaze u znatno tješnjoj grupi, sa razlikama od svega nekoliko poena. Crna Gora je u toj drugoj grupi trenutno u sredini – iza Sjeverne Makedonije, ali ispred Srbije i Bosne i Hercegovine.
Za investitore, ovakav poredak sugeriše da region Zapadnog Balkana, iako heterogen, u cjelini još uvijek zaostaje za susjednim zemljama EU koje su prošle kroz duži proces institucionalnog usklađivanja. Kako autori indeksa naglašavaju, upravo društva koja ulažu u prilagodljivost – bilo kroz jačanje institucija, diversifikaciju ekonomije ili klimatsku adaptaciju – dugoročno privlače više investicija i migracija, i ostvaruju veći ekonomski rast.
Crna Gora privukla rekordne iznose stranih direktnih investicija
Crna Gora je u 2025. godini zabilježila rast neto priliva stranih direktnih investicija (SDI) od osam odsto, dostigavši 531 milion eura. Time se, zajedno sa Albanijom, izdvojila kao jedan od rijetkih izuzetaka u regionu koji bilježi rast u godini kada je većina jugoistočne Evrope zabilježila oštar pad stranog kapitala.
Najveći pojedinačni izvor kapitala ostaje Ruska Federacija. Prema podacima Centralne banke Crne Gore, ruski građani i kompanije godišnje ulažu između 100 i 130 miliona eura – priliv koji se nije zaustavio ni nakon uvođenja sankcija Moskvi i zatvaranja vazdušnog prostora. Razlog: više od 80 odsto ruskog kapitala ide u pasivnu kupovinu nekretnina na primorju, a novac stiže preko banaka u trećim zemljama (UAE, Turska, Srbija) ili unosom gotovine. To je bitno drugačije od perioda 2006–2008, kada je ruski kapital bio usmjeren u strateške resurse i industriju – KAP, Rudnik boksita Nikšić, veliki hotelski kompleksi – i kada je premašivao 200 miliona eura godišnje, čineći više od četvrtine ukupnog priliva SDI.
Sa 142 miliona eura, Srbija je najveći pojedinačni institucionalni investitor u Crnoj Gori, ispred Turske i Njemačke, sa ulaganjima raspoređenim od trgovine do bankarstva.
Preporučeno
Od ukupnog priliva, čak 497 miliona eura odnosi se na nekretnine, dok je prostor za greenfield investicije – one koje stvaraju trajna radna mjesta u proizvodnji – gotovo zanemarljiv. Analitičare brine što ovakav rast puni budžet kroz poreze, ali ne rješava strukturnu nezaposlenost ni fiskalnu održivost, ranjivosti koje Brisel redovno ističe u ocjenama crnogorske ekonomije.
Video