Pejović, koji je sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore, kazao je za Pobjedu da je riječ o izrazito složenom i odgovornom procesu, te da je suštinski važno da zakonsko rješenje bude usklađeno sa realnim potrebama kako bi sistem robnih rezervi bio dugoročno održiv i operativno funkcionalan.
Pobjeda piše da iako je premijer Milojko Spajić najavljivao da će se u aprilu prošle godine na Vladi naći nacrt zakona o robnim rezervama, što su tada navodili i iz Ministarstva ekonomskog razvoja (MER) u čijoj je nadležnosti to pitanje, ni godinu kasnije nema nikakve informacije o tom propisu, kao ni o formiranju robnih rezervi.Studijom, koju je Pejović radio zajedno sa profesorima Ekonomskog fakulteta Nikolom Milovićem, Mijatom Jocovićem i Nikolom Martinovićem tokom 2022. godine, predviđena je potreba formiranja agencije za strateške rezerve uz projekciju troškova za prvu godinu formiranja od 21,38 miliona EUR.
“Od toga 88 odsto, odnosno 18,83 miliona, čine troškovi kupovine i nabavke robe, dok 12 odsto, odnosno 2,54 miliona, čine tekući troškovi skladištenja i poslovanja agencije”, navodi se u Studiji uz napomenu da su najveći troškovi u prvoj godini dok se sistem ne uspostavi.
Profesori smatraju da bi rezerve trebalo da obuhvataju poljoprivredno prehrambene proizvode, ljekove i sanitetski materijal.
Na pitanje Pobjede da li je zbog protoka vremena potrebno raditi novu finansijsku procjenu, Pejović je odgovorio da je to pitanje za donosioce odluka, ali da vjeruje da je okvirna računica iz studije i dalje relevantna.
“Formiranje robnih rezervi je proces koji traje, zahtijeva vrijeme i ne može se završiti jednokratno. Kada je riječ o finansijskoj procjeni, ona nužno mora proći tržišnu verifikaciju kroz samu implementaciju. Naravno, uvijek je poželjno raspolagati što ažurnijim i relevantnijim podacima, ali dok se ne uđe u konkretnu fazu realizacije, uvijek postoji neizvjesnost”, naveo je Pejović.
Preporučeno
Prema njegovim riječima, važno je istaći i psihološku dimenziju, gdje postojanje rezervi jača povjerenje građana, ublažava rizik od panike i stabilizuje očekivanja u kriznim okolnostima, što se potvrđuje i na primjeru postojećih rezervi naftnih derivata.














