Najnoviji izvještaj OECD-a „Taxing Wages 2026“ pokazuje da su zarade u većini razvijenih država nastavile da rastu tokom 2025. godine, ali i da su istovremeno rasli porezi i doprinosi na rad, zbog čega mnogi zaposleni ne osjećaju puni efekat povećanja plata. OECD navodi da je poresko opterećenje rada dostiglo najviši nivo još od 2016. godine, a prosječni „tax wedge“ — ukupno poresko i doprinosno opterećenje na platu — iznosio je 35,1 odsto troškova rada za prosječnog zaposlenog bez djece.
Drugim riječima, više od trećine onoga što poslodavac izdvoji za radnika odlazi državi kroz poreze i doprinose.
Najveće opterećenje rada zabilježeno je u Belgiji, gdje država kroz poreze i doprinose uzima čak 52,5 odsto ukupnog troška rada. Slijede Njemačka sa 49,3 odsto, Francuska sa 47,2 i Austrija sa 47,1 odsto. Uprkos visokim nametima, upravo te države imaju među najvećim prosječnim platama u Evropi i visok nivo socijalne zaštite, zdravstvenih usluga i penzionih sistema.
Sa druge strane evropske ljestvice nalaze se države jugoistočne Evrope i Balkana, gdje su prosječne zarade višestruko niže, a kupovna moć stanovništva značajno slabija.
U ŠVAJCARSKOJ ZARADE ZA MJESEC KOLIKO U CRNOJ GORI ZA GODINU DANA
Iako Crna Gora nije članica OECD-a i ne nalazi se direktno u izvještaju „Taxing Wages 2026“, zvanični podaci MONSTAT-a pokazuju da je prosječna neto zarada u zemlji početkom 2026. godine iznosila nešto više od hiljadu eura. To znači da prosječan zaposleni u Crnoj Gori godišnje zaradi približno onoliko koliko radnik u Švajcarskoj ili Luksemburgu zaradi za mjesec i po rada.
Nominalni rast plata ne daje kompletnu sliku životnog standarda, jer iako u posljednje tri godine Crna Gora bilježi snažan rast prosječnih zarada, prvenstveno zbog povećanja minimalne plate i poreskih reformi, paralelno sa rastom plata raste i inflacija, posebno cijene hrane, stanova, kirija i usluga.
To znači da građani formalno imaju više novca nego ranije, ali da dio tog rasta „pojede“ rast troškova života.
OECD u svom izvještaju navodi da su realni prihodi radnika nakon oporezivanja rasli u većini članica organizacije tokom 2025. godine, ali sporije nego nominalne plate. U pojedinim državama građani su uprkos povećanjima zarada realno osiromašili zbog inflacije.
VELIKE RAZLIKE PO SEKTORIMA
U Crnoj Gori je razlika između sektora posebno izražena. Najveće zarade i dalje imaju zaposleni u finansijskom sektoru, energetici i informacionim tehnologijama, dok su među najslabije plaćenima radnici u trgovini, administrativnim poslovima, ugostiteljstvu i dijelu prerađivačke industrije.
Poseban problem predstavlja činjenica da veliki broj zaposlenih prima platu blizu minimalca, dok prosjek podiže manji broj visokih zarada u javnoj upravi, bankarstvu i IT sektoru. Zbog toga sindikati godinama upozoravaju da prosječna plata ne odražava stvarni standard većine građana.
Istovremeno, evropsko tržište rada suočava se sa novim izazovima. OECD upozorava da rast poreskog opterećenja rada može dodatno smanjiti motivaciju za zapošljavanje i otežati poslovanje kompanijama, posebno u državama sa sporijim ekonomskim rastom.
Uprkos tome, zapadnoevropske države i dalje ostaju magnet za radnike sa Balkana. Veće plate, stabilniji sistemi i bolji životni standard glavni su razlozi zbog kojih hiljade građana regiona svake godine odlaze u Njemačku, Austriju, Luksemburg ili skandinavske zemlje.
Brojke jasno pokazuju da Evropa i dalje ostaje kontinent velikih ekonomskih razlika. Dok građani najrazvijenijih država mogu računati na visoke zarade i snažne sisteme socijalne zaštite, zemlje Balkana još pokušavaju da sustignu evropski standard.
Preporučeno
Za Crnu Goru rast plata predstavlja pozitivan signal, ali uz upozorenje da će pravi pokazatelj standarda biti tek onda kada rast zarada bude pratio i rast kupovne moći građana. U suprotnom, povećanja plata ostaće uglavnom statistički podatak, dok će svakodnevni troškovi nastaviti da opterećuju kućne budžete većine zaposlenih.
Video