Video
“Sve elektrane sada traže ovu sirovinu, tako da smo imali poziva i interesovanja čak i od nekih jakih firmi iz Ukrajine i Turske. To znači da plasman sirovine koju bi proizvodili više ne bi bio problem, mada je naš vlasnik prvenstveno u pregovorima sa Elektroprivredom Crne Gore, odnosno Termeoelektranom u Pljevljima, sa kojom od ranije postoji ugovor o otkupu uglja“, rekao je Šćekić.
Prema njegovim riječima, jednom potencijalnom kupcu u Srbiji su čak poslali i uzorak uglja, kako bi mogao da ispita da li odgovara njihovim standardima.
“Sve u svemu, otvaraju se neke nove perspektive, a trend u Evropi i čitavom svijetu ide u prilog zalaganjima za ponovno pokretanje proizvodnje u Rudniku uglja u Beranama. Prije svega, mislim na vrtoglav rast cijene uglja na berzama i otvaranje nekih ranije zatvorenih rudnika“, kazao je Šćekić.
Direktor beranskog rudnika je dodao da se nastavlja i interesovanje nekih firmi koje bi ušle u posao sa tom kompanijom, kao kupci ili partneri u poslu.
“Veoma poznata firma iz Poljske, ‘Karbon mejning’, zainteresovana je da u posao sa nama uđe kao podizvođač radova, koji bi značajno osavremenio i unaprijedio proizvodnju. Oni bi bili spremni da otvore novo, takozvano ekploataciono polje D, koje ima najveće rudne rezerve u ovoj jami“, rekao je Šćekić.
On dodao je da je jama potpuno osposobljena, nakon prošlogodišnjeg potopa usljed nestanka struje.
“Nas deset, dvanaest radnika koji smo ostali nakon zatvaranja da održavamo jamu, uspjeli smo da je osposobimo i tehnički održimo toliko da bi od ovog trenutka, proizvodnja mogla da se pokrene u roku od samo mjesec dana. Jednostavno, sve držimo pod kontrolom“, kaže Šćekić.
U to su se, kako dodaje, mogli uvjeriti i predstavnici Vlade Crne Gore, odnosno Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), koji su dolazili u obilazak Rudnika uglja.
“Ja im kažem, kada vide u kakvom je stanju jama, nemojte mi govoriti svaka čast, nego učinite nešto konkretno da ovaj jedini preostali industrijski kapacitet u gradu pokrenemo“, navodi Šćekić.
Jedini preživjeli privredni kolektiv iz nekadašnje industrijske zone Rudeš u Beranama, Rudnik uglja, kroz proces tranzicije promijenio je dosta vlasnika.
Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću “Gradeks HBP“, sastavljenom od kompanija “Gradeks“ iz Kule i “HBP“ iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera izbili su nesporazumi koji su završeni tako što su Slovaci najprije preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.
Svoj udio u privatizaciji Slovaci su tada prikazali uvezenom opremom za automatsko kopanje rude. Nakon što je završena eksploatacija u jednom od osam polja jame Petnjik, oprema je ostala pod zemljom na dubini od 200 metara. Mašine su zatrpane zemljom, i njihovo eventualno izvlačenje ne bi bilo ekonomski opravdano, iako im je vrijednost svojevremeno prikazana sa tri i po miliona eura.
Tako je proizvodnja u jami Petnjik utihnula u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je kupila kompanija “Balkan enerdži“, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura.
Od svega toga nije bilo ništa, a sve to uz potpunu i prećutnu saglasnost tadašnje vlade, iz koje je obično dobijan komentar tipa – “bolje bilo kakav investitor neko nikakav“.
Grčka firma “Balkan Enedži“ je malo prije kupovine rudnika u Beranama, avgusta 2007. godine, registrovana u Podgorici za poslove proizvodnje, prometa i usluga. Tada je zvanično saopšteno da je to podružnica grčkog koncerna “Restis Group“ čiji je vlasnik milijarder Viktor Restis.
Početkom 2014. godine od grčkog biznismena Petrosa Statisa kupio ga je “Metalfer” iz Sremske Mitrovice.
“Metalfer“ je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhumcu poslovanja, kada su imali tri smjene i 157 radnika. Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. A onda je u aprilu 2019. godine došlo do prekida proizvodnje i priče o tome kako vlasnici iz Srbije više ne mogu da pokrivaju gubitke koje rudnik pravi. Od tada se vode pregovori da se nađe model da se rudniku pomogne da radi bez gubitaka i da se pokrene proizvodnja.
Za to je, kako objašnjavaju iz rudnika, bilo potrebno samo da im dotiraju prevoz iskopanog uglja od Berana do Termolektrane u Pljevljima.
Prošle godine u ovo vrijeme to je obećao i bivši premijer Zdravko Krivokapić koji je tada kazao da će Rudnik u Beranama raditi onoliko koliko i Termoelektrana u Pljevljima. Obećao je ponovno zapošljavanje stotinu dvadeset rudara rudara, ili četiristo zbrinutih porodica u reprolancu, u siromašnim Beranama. Samo 15 dana nakon toga, međutim, u strašnom nevremenu koje je zahvatilo sjever Crne Gore, oštećen je dalekovod kojim se napaja beranski rudnik i prekinute su sve aktivnosti na održavanju jame.
Obaćanja bivšeg premijera su zaboravljena, a u narednom periodu je vođena dugotrajna borba za spašavanje jame Petnjik, i njenog potpunog uništavanja nakon potapanja podzemnim vodama, zbog onesposobljavanja pumpnog postrojenja.
Kada je konačno i taj posao uspješno okončan i jama spašena, sve do danas su se samo vodili pregovoru u krugu vlasnika, Elektroprivrede i potencijalnih stranih partnera o njegovom aktiviranju.
Rudnik uglja za Berane ima posebnu vrijednost, jer osim što je u jednom trenutku zapošljavao 150 radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još 20 manjih firmi i njihovih zaposlenih.
Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko 16 miliona tona. Jama Petnjik beranskog Rudnika mrkog uglja otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku, u susjednom naselju Budimlja.
Nove geopolitičke okolnosti, ekonomska i energetska kriza, aktuelizovale su pitanje aktiviranja ove jame i učinile posao podzemnog kopanja uglja isplativijim nego što je to bio do prije samo nekoliko mjeseci.
Preporučeno
Sada se već govori i o planovima koje su iskazali Poljaci, odnosno “Karbon mejning”, da se prokopa tunel od Petnjika do Budimlje i da se ugalj do separacije i praonice dovozi tim tunelom, i time uštede troškovi transporta.
